G a l a k s i j a. c o m

Gnostika

 

III Dio
 

11/2004

 

 Sada ćemo pogledati u kakvom odnosu se nalaze Ličnost i istinsko ‘Ja’, koje je naše suštinsko biće a isto tako i jedan nepristrasan, pravedan, ali i pasivan - sudija.

Slika 1

  Krug na lijevoj strani predstavlja ‘Ja’ Ličnosti – mješavinu malih ‘Ja’ – što je u stvari i jedno Ne-Ja. Krug na desnoj strani je istinsko ‘Ja’. Kod ljudi tipa 1, 2 i 3, dominira Ličnost. Ona je ta koja djeluje dok istinsko ‘Ja’, još od vremena ‘Adamovog pada’, mora cijelo vrijeme da snosi konsekvence za njene postupke. Tako Ličnost pokušava da ostvaruje svoje vlastite ciljeve i ponaša se kako joj se sviđa, često pri tome kršeći principe i težnje istinskog ‘Ja’. Tako se čovjek često nađe u situaciji da radi nešto što mu “nije po volji” ili što “mrzi”. To je i situacija u kojoj se nalazi svaki čovjek koji živi svoj život u ignorisanju svojih skrivenih potencijala, odnosno, istinskog Života.

  Takva jedna vrsta vještačke egzistencije može se porediti sa “životom na kredit,” – ona je privremena i završava se smrću. (Iz prašine nastao u prašinu se vratio.)

Kakva je svrha jedne takve egzistencije?

  Što se čovjek više identifikuje sa svojom Ličnošću, utoliko on manje razmišlja o svojoj smrtnosti. Bez obzira što vidi kako sve oko njega umire, on nema nikakav spontani osjećaj svog vlastitog mortaliteta.

  To je jedna situacija bez izlaza sve dok se čovjek identifikuje sa svojom Ličnošću i relativnom sviješću koja ispunjava težnje i ideale njegove Ličnosti.

[Široka su vrata i širok je put što vode u propast (Mat.VII, 13)]

  Odakle onda dolazi ono – “kao što su uska vrata i tijesan put što vode u život, i malo ih je koji ga nalaze” (Mat.VII, 14)

Odgovor na to pitanje pokušaćemo da nađemo uz pomoć ispitivanja veze izmedu Ličnosti i istinskog ‘Ja’. Ko god hoće da pobjegne iz te vještačke egzistencije, ko god je spoznao svu njenu uzaludnost – moraće usredsrediti sve svoje napore u tom pravcu. Sva nada se tu nalazi.

~***~

  Ezoterična nauka gleda na čovjeka ne kao na jednu datu činjenicu, nego kao na jednu potencijalnu mogućnost. Ona nam kaže da se biološki, psihološki i moralni rast i razvoj vanjskog čovjeka zaustavlja na jednom određenom nivou. Tačno je to da na skoro svakom polju čovjek nastavlja da funkcioniše, pa čak i da se konstruktivno ponaša na višim nivoima svoje budne svijesti – pogotovo u vezi sa svojom profesijom; on može da bude pronalazač; može na neki način i da doprinosi društvu; međutim, on nije više u stanju da podiže nivo svog bića. Kao rezultat toga ubrzo dolazi do procesa degeneracije koji počinje od fizičkog tijela vodeći ga ka njegovom starenju i smrti.

  Onaj ‘tijesan put koji vodi u Život’ pruža nam mogućnost, koja je stvarna, da preokrenemo situaciju u kojoj se nalazimo, kako je to predstavljeno na gornjoj slici. To se postiže stvaranjem jedne stalne i neprekidne veze između Ličnosti i pasivnog istinskog ‘Ja’, kako bi se uspostavilo njegovo prisustvo na području aktivnosti Ličnosti. Onda bi se vremenom, zavisno od jačine našeg truda, situacija mogla kompletno promjeniti: što više to istinsko ‘Ja’, kao - zrno sjemenke gorušice (Marko, IV, 31) – pusti korijen u čovjekovom mentalnom životu, kojim je sve do tada dominirala Ličnost, utoliko će Ličnost sve više i više bivati podvrgnuta volji tog ‘sudije’. Identificirajući se s njim, čovjek će ponovo otkriti svoje istinsko ‘Ja’ u svoj svojoj cjelokupnosti i permanentnosti.

Onda život za njega gubi svoj vještački karakter te tako postaje logičan i stvaran. To novo stanje može se predstaviti na ovaj način:

Slika 2

  Ta stalna veza koja mora biti uspostavljena između Ličnosti i istinskog ‘Ja’, je jedno  ezoteričko Znanje. Znanje i znanje sa praktičnom primjenom koje nam ona omogućava da steknemo predstavlja filozofov kamen starih mistika. To je onda nadalje u stanju da izazove i onu transmutaciju kojoj čovjek teži. 

  Velika poteškoća koja čini taj put ‘uskim’ i bolnim, sastoji se od činjenice da ta transmutacija zahtjeva od Ličnosti da ustupi svoju dominantnu poziciju istinskom ‘Ja’. Ona mu se mora pokloniti i potčiniti. Da bi stvar bila još teža, Ličnost  toga mora prethodno biti svjesna i unaprijed prihvatiti tu okolnost; ona čak mora tome da teži, pa i da žudi za tim. Već prije smo naglasili da je istinsko ‘Ja’ pasivne prirode, kad se o vanjskom čovjeku radi. Tako u mnogim slučajevima sama mogućnost pojave tog ‘Ja’ i njegovo stalno prisustvo u dnevnom životu koje podrazumjeva i gubitak slobodne volje Ličnosti, dovodi do njenih oštrih reakcija. One ne moraju da budu stalne ali mogu da budu opasne jer su bazirane su na jednom arogantnom ponosu Ličnosti koja želi da zadrži ulogu vrhovnog autoriteta. 

  Sada bi trebalo već biti jasno to da prije nego što bi uopšte kročio na tu tijesnu stazu, - odnosno, počeo se baviti ezoteričnim radom – čovjek-Ličnost mora unaprijed  prihvatiti potrebu za prolazak kroz jedno moralno bankrotstvo. Sve dok je on zadovoljan sa samim sobom onakvim kakav on jeste, on se smatra – bogatim, a poznato je, da će – ‘kamila lakše da prođe kroz iglene uši, nego što će bogat čovjek da uđe u carstvo božije’. (Mat.XIX, 24)

  U pronalasku ovog puta leži i istinsko značenje našeg života. To nam daje jednu mogućnost. Naš unutrašnji glas nas poziva da iskoristimo ovaj dar, odnosno, potencijal kojeg imamo u sebi. Međutim, da bi uspjeli, mi moramo neprestano i neumorno raditi na samima sebi.

~***~

  U Tradiciji se podrazumjeva da postoje dvije vrste znanja. Prvo je ono što je dostupno Ličnosti, pogotovo njenom intelektualnom centru; ono je relativno, ograničeno i nesvjesno da postoji i jedna druga vrsta znanja, koje je apsolutno i neograničeno.

Dok je prva vrsta znanja dostupna ‘životinjskom-čovjeku’, drugu vrstu znanja može steći samo ‘duhovni-čovjek’.

Isto tako postoji i razlika između tzv. ‘ljudske mudrosti’ i ‘božanske mudrosti’.

Sada se postavlja pitanje da li je moguće da čovjek dosegne tu ‘božansku mudrost,’ koja je karakteristična za više ravni postojanja, i na koji način; ili - kako se bar možemo približiti tome?

~***~

  Vidjeli smo da se istinsko ‘Ja’ veoma rijetko manifestuje u čovjeku, tj. većinom se ne manifestuje nikako, sve dok ga čovjekova Ličnost sama ne pozove. To istinsko ‘Ja’ moglo bi se uporediti sa nekim sudijom koji sjedi u sudu ali nikoga ne osuđuje. Njegova uloga je pasivna, za razliku od uloge Ličnosti, koja je aktivna. Takođe smo rekli da ukoliko uspijemo da uspostavimo jednu vezu ezoteričkog znanja između Ličnosti i istinskog ‘Ja’, njihova recipročna pozicija će se postepeno izmijeniti. Tada istinsko ‘Ja’ postaje aktivno, a Ličnost i ‘Ja’ tijela moraju onda da mu se povinuju. Istinsko ‘Ja’ tada postaje apsolutni gospodar. Kada se ovo dogodi, doći će i do promjena u čovjekovom odnosu prema svojim željama.

~***~

  Sada ćemo pogledati kroz koje organe se istinsko 'Ja' ispoljava kod čovjeka i kako neko može da poveća i pojača tu njegovu manifestaciju.

  Izvan tri mentalna centra Ličnosti – koje ćemo od sada nazivati – donjim centrima – mi u sebi imamo i dva viša centra, koja su nezavisna od našeg fizičkog tijela i naše Ličnosti.  U svom zajedničkom skupu, ova dva viša centra predstavljaju našu Dušu, o kojoj naš trenutni jezik govori u trećem licu.

Dok su donji centri kod vanjskog čovjeka nepotpuno razvijeni, ovi viši centri su perfektni i rade sa punim kapacitetom. Međutim, ovakvi kakvi jesmo, mi trenutno možemo primjetiti samo jedan zanemarljiv dio njihove komunikacije. Razlog za to je taj što čovjek ne vidi u sebi ništa drugo do svoju Ličnost. Direktne i trenutne posljedice te čovjekove iluzije su ponos, egocentričnost i egoizam, što istovremeno formira i jednu barijeru koja ponekad dozvoljava samo najrudimentarnijim porukama da prođu kroz nju, iako nam ova dva centra neprestano emituju svoju komunikaciju. Oni stalno kucaju na vrata; a na nama je da li ćemo čuti taj glas i otvoriti im.

~***~

  Jedan od razloga zašto ne možemo ostvariti komunikaciju sa našim višim centrima je taj što su naši donji centri prilično deformisani. Motorni centar je jedini od donjih centara koji funkcioniše skoro normalno. To je bitno zato što taj centar igra veoma važnu ulogu u našim mentalnim aktivnostima i mi ga moramo koristiti kako bi ostvarili svoje ezoteričke ciljeve. Intelektualni centar je najsporiji od njih i ima prirodnu tendenciju da drijema. Stoga su određene ezoteričke vježbe veoma bitne kako bi se ovaj centar, a isto tako i montorni, doveo na jedan viši nivo obrazovanja i funkcionisanja. Od donjih centara, emocionalni centar je onaj koji se nalazi u najlošijem stanju. U ovoj našoj civilizaciji on nikada nema priliku da dobije neku racionalnu edukaciju. Njegovo formiranje i razvoj prepušteno je stihiji ili slučajnim okolnostima. Društvene norme kojima je neprestano izložen, laganje koje je prešlo u naviku, pogotovo laganje samoga sebe i opšta hipokrizija u društvu, od koje niko nije pošteđen, uzrokuju opasnu distorziju emocionalnog centra. On je često podložan osjećaju inferiornosti iz kojeg se onda rađa jedna potreba za kompenzacijom, koja ujedno postaje i njegova motivacija. 

Tako se on već toliko izdeformisao, pribjegavajući kritikovanju svega i svačega a često se i odavajući uživanju u negativnim emocijama, da ga je sada teško prepoznati. On je degenerisan do tačke da je postao instrument za destrukciju našeg bića.

  Dva viša centra rade mnogo brže nego niži centri. Od nižih centara, kako smo već rekli, najsporiji je intelektualni, motorni je nešto brži od njega, a emocionalni bi trebao biti najbrži od njih, kad se ne bi nalazio u stanju kojeg smo upravo opisali. Tako on sada radi relativno sporo kao i motorni centar.

~***~

  Na sljedećoj slici je predstavljen šematski prikaz čovjeka kada se on nalazi u svom kompletnom obliku:

 

Slika 3

  Viši emocionalni centar se nalazi na nivou srca a viši intelektualni na nivou glave. Oni različito djeluju. U Tradiciji, oni se nazivaju – očima Duše.

  Drugi razlog što ne možemo registrovati poruke koje nam dolaze od viših centara je taj što naši niži cenri ne samo što nisu dovoljno razvijeni, nego nisu ni ekvilibrirani. To znači da bi čovjek trebao da posveti pažnju izgradnji Ličnosti u smislu ekvilibriranja i regulisanja rada tri niža centra. Uz pomoć samo-posmatranja (introspekcije) mi moramo raspoznati svaki od tih centara, uključujući njihove pozitivne i negativne dijelove, kao i sve sektore iz kojih se oni sastoje. Ukoliko nam pođe za rukom da tako dovedemo u ravnotežu naše niže centre, onda bi nam to trebalo omogućiti ostvarenje jedne permanentne veze sa višim centrima. Ta veza će se formirati postepeno počinjući od nižeg emocionalnog centra. Što nam više uspije da pročistimo i razvijemo naš niži emocionalni centar, utoliko prije će on postići svoj normalni ritam. To je upravo ono što je preduslov za ostvarenje kontakta između nižeg emocionalnog centra i višeg emocionalnog centra. Kasnije se preko višeg emocionalnog centra uspostavlja kontakt sa višim intelektualnim centrom.

To bi istovremeno značilo i da ne postoji nikakva veza nižeg intelektualnog sa višim intelektualnim centrom, pa nas odatle i intelektualna kultura koja je baza našeg obrazovanja ne može dovesti do viših nivoa svijesti. Bez obzira na nivo inteligencije koju vanjski čovjek ostvari, on ostaje zarobljen unutar granica ‘matriksa’, jer mu ona ne može omogućiti prelaz na viši nivo svijesti, odnosno, Života. Bijeg iz ‘matriksa’ je jedino moguć uz pomoć srca; što je osnovni razlog zašto moramo posvetiti veliku pažnju kultivaciji našeg emotivnog života. To je ujedno i ono što dominira u ezoteričnom učenju.

  Međutim, iako nas čista intelektualna kultura, koliko god ona bila racionalna i pozitivna, ne može dovesti na jedan viši nivo postojanja, to ni u kom slučaju ne znači da je ona i beskorisna. Sa ezoterične tačke gledišta ona ima svoju vrijednost koja će nam biti od velike pomoći kada se u nama počne formirati Individualnost. Međutim, mi moramo da počnemo od samog početka, što znači, od posvećivanja jedne veće pažnje našem srcu i rafiniranju našeg emotivnog života.

Slika 4

  Ostvarenje veze sa višim emotivnim centrom istovremeno podrazumjeva i ostvarenje nivoa svijesti istinskog i individualnog ‘Ja’. Uspostavljanje veze sa višim intelektualnim centrom istovremeno nas dovodi i do nivoa Svijesti – što nam onda omogućava participaciju u univerzalnom ‘Ja’. To je ujedno i poslednji stepen moguće evolucije čovjeka u zemaljskim uslovima.

  Znači, naši viši centri su dvije božanske iskre: jedna proizilazi iz druge: viši emotivni centar – ‘iskra Sina’ – a viši intelektualni centar – ‘iskra Oca’ u njegovom konsupstancijalnom aspektu – ‘Svetog Duha’.

  Kada bi se sažeo smisao puta kojim moramo da prođemo od našeg rođenja pa do vrha ezoterike, onda bi to mogli da zamislimo kao evoluciju ‘Ja’, koje stalno prelazi iz jednog oblika u drugi, novi oblik, a da pri tome ne uništava svoje prethodne forme.

  Postoje četiri nivoa ‘Ja’ koji odgovaraju četiri nivoa bića i svijesti.

 

  Gabrijel Derjavin definiše ovu evoluciju uz pomoć formule: ‘Ja sam crv, Ja sam rob, Ja sam Kralj, Ja sam Bog.’

~***~

  [Znači, čovjekove emocije su od odlučnog značaja u njegovoj evoluciji. Stoga nije nikakvo čudo što se u poslednje vrijeme pojavljuju mnoge ‘metafizičke škole’ i ‘gurui’ koji promovišu ideju kako su emocije kočnica u čovjekovom napretku. Navodno, - ‘čovjek ne može da bude uspješan tj. da napreduje, sve dok se ne riješi svojih emocija’. Tu se prezentiraju i određene tehnike uz pomoć kojih on može suzbiti svoje emocije. Lišavanje od emocija može da bude pogubno po čovjeka. On se time može pretvoriti samo u robota/materiju, i - ništa drugo.]

~***~

  Sada se postavlja pitanje kakav je uopšte značaj i kakva je svrha evolucije Ličnosti. Već smo rekli da se tu radi o jednom organizmu koji predstavlja “Ne-Ja”, sa kojim se mi cijelo vrijeme identificiramo i od kojeg se moramo odvojiti uz dosta muke.

Moramo imati na umu da je “Adamovim padom” duhovni-čovjek postao životinjski čovjek, koji je izgubio kontakt sa svojim višim centrima, tj. ‘drvom života’, te se oslonio na niže centre, odnosno, na ‘drvo znanja o dobru i zlu’.

Bez obzira na to, sa samom Ličnošću i njena tri centra, mi posjedujemo u sebi u embrioničnom ili odraslom stanju – sve elemente od kojih je ovaj Univerzum sačinjen (u Tradiciji se za Univerzum koristi pojam - ‘Svijet’). Ti elementi su predstavljeni odgovarajućim dijelovima naše Ličnosti.

  Postepenim ovladavanjem i preuzimanjem kontrole nad svojom Ličnošću, čovjek uz pomoć tog kompleksnog instrumenta uspijeva da Spozna Univerzum, uključujući i sve njegove dijelove, te tako uspostavlja i jednu svjesnu organsku vezu s njim.

[Platon: “Slično može da bude shvaćeno samo od strane sličnog.”]

  To je objektivan značaj i mjesto Ličnosti u evoluciji ‘Ja’: uz pomoć jedne vrste svjesne identifikacije koja je opet plod određenih vježbi i koncentracije, onaj koji se potrudi uspjeće u Spoznaji vanjskog ‘Ne-ja’, uz pomoć unutrašnjeg ‘Ne-Ja’, što znači, uz pomoć njegove Ličnosti. Taj postupak će mu obezbjediti mogućnost da stekne moć.

~***~

  Pod ezoterikom se podrazumjevaju svi fakti i akti koji su pristupačni našim višim centrima, tj. području svijesti istinskog ‘Ja’ i području same Svijesti. U širem smislu riječi ovaj pojam je proširen tako da u sebe uključuje još dvije stepenice koje omogućavaju pristup tom području; prva stepenica je obuhvaćena pojmom egzoterika, čija je glavna karakteristika odbacivanje vjere u Ličnost, kao jedne permanentne vrijednosti, i mezoterika, koji predstavlja prvu stepenicu ka prilazu istinskom ‘Ja’.

~***~

  Sada ćemo pokušati objasniti kako čovjek može na jedan praktičan način doseći ezoteriku, koja mu onda može omogućiti da evoluira.

Ovaj problem se u Tradiciji predstavlja sljedećim dijagramom (to je ujedno i dijagram koji se u ezoterici smatra najvažnijim):

Slika 5

  Crne strelice predstavljaju uticaje stvorene u životu od strane samog života. Oni se nazivaju ‘A’ uticajima [uticaji ‘matriksa’]. Ono što ovdje primjećujemo to je da su oni ravnomjerno raspoređeni po cijeloj površini kruga života. Kao i sa svakom energijom radijativne prirode, efekat ovih sila obrnuto je proporcionalan sa kvadratom rastojanja; tako je čovjek najviše izložen dejstvu onih sila koje su u njegovoj neposrednoj okolini. On je stalno podstican s njihove strane na način na koji one djeluju u određenom momentu.

  Vanjski čovjek proživi cijeli svoj život upravljan dejstvom ovih sila; te se tako on  stalno vrti u krug. Cijeli ovaj skup ‘A’ uticaja obrazuje i tzv. Zakon Slučajnosti, kome je čovjek podložan. 

Kada malo bolje pogledamo taj dijagram, primjetićemo kako su ove sile usmjerene u svim pravcima, često i jedna protiv druge, tako kada bi ih ostavili same, jedna sila bi svojim dejstvom potirala dejstvo druge, te bi tako krajnji ishod njihovog djelovanja bio jednak nuli. To znači da je njihov cijeli sustav, u suštini, iluzorne prirode, međutim, njihov pojedinačni efekat je realan tako da ih vanjski čovjek prihvata kao stvarne.

  Bijeli krug predstavlja ezoterički Centar, koji je lociran izvan opštih životnih zakona.

Bijele strelice predstavljaju uticaje koje zovemo – ‘B’ uticaji. Ti uticaji su ubačeni životni metež i oni potiću iz ezoteričnog centra. S obzirom da su stvorene izvan života, ove strelice su sve upravljene u istom pravcu. U svom zajedničkom skupu, one obrazuju jednu vrstu magnetnog polja.

Posto ‘A’ uticaji međusobno neutrališu jedni druge, ‘B’ uticaji su ti koji sačinjavaju jedinu stvarnost.

  Mali krugovi osjenčeni poprečnim linijama predstavljaju čovjeka, koji je u svemu ovome izolovan. Poprečne linije simboliziraju nehomogenost prirode vanjskog čovjeka.

Ukoliko čovjek provede cijeli svoj život bez razlikovanja ‘A’ uticaja od ‘B’ uticaja i njihovog razlučivanja, onda će on završiti svoj život tamo gdje ga je i počeo. Tu se radi o jednom mehaničkom životu pod uticajem Zakona Slučajnosti. Međutim, ovisno o intenzitetu i rezultirajućim efektima sila kojima je izložen, čovjek često može u svom životu napraviti i tzv. ‘briljantnu karijeru’, u smislu u kome to ovaj svijet pod tim podrazumjeva. Tako čovjek na kraju završava tu svoju karijeru i svoj život a da nije naučio niti spoznao ništa od (obektive) Realnosti. Tako se i prašina vraća prašini.  

  U svom životu svako biće je izloženo jednoj vrsti iskušenja. Ukoliko mu pođe za rukom da razluči ‘B’ uticaje; ukoliko on razvije ukus za njihovo skupljanje i upijanje; ukoliko on stalno stremi tome da ih što bolje asimilira; njegova mješovita unutrašnja priroda će polako započeti sa jednim procesom evolucije. Tako, ukoliko je taj njegov trud za skupljanjem i upijanjem ‘B’ uticaja stalan i dovoljno jak, unutar njega će doći do formiranja jednog magnetnog centra. Taj magnetni centar je predstavljen na dijagramu u smislu onih bijelih područja u krugovima koji prestavljaju (vanjskog) čovjeka.

  Ako se taj magnetni centar, koji se u čovjeku stvori, kasnije pravilno i razvije, on će zauzeti svoj vlastiti oblik i počeće da ispoljava određeno dejstvo na posljedice koje su nastale djelovanjem ‘A’ strelica, koje su stalno aktivne. Magnetni centar će ih odbijati. Ponekad to odbijanje ‘crnih strelica’ može biti i veoma žestoko i beskompromisno. Uopšteno govoreći, taj magnetni centar krši, prevazilazi ili potire zakone vanjskog života, pa time i provocira mnoge sukobe u čovjeku i oko njega. Ukoliko čovjek izgubi tu bitku, on će se pojaviti iz nje sa uvjerenjem da su ‘B’ uticaji ništa drugo do jedna iluzija; jedina realnost je ona koja se predstavlja ‘A’ uticajima.

Tada se onaj magnetni centar koji on stvorio u sebi polako re-apsorbuje i gubi. Sa ezoteričke tačke gledišta, takva jedna situacija je mnogo lošija od one u kojoj je on bio kada je tek počeo da razlikuje ‘A’ i ‘B’ uticaje.

  Međutim, ukoliko on izađe iz te bitke kao pobjednik, onda će njegov magnetni centar da se konsoliduje i ojača, te će ga tako dovesti do jednog čovjeka koji ima ‘C’ uticaje, koji su jači od onih koje on ima, i koji posjeduje jedan jači magnetni centar. Tako, u  nastavku, poslednji čovjek koji je u vezi s nekim drugim, posjeduje ‘D’ uticaje, koji će biti njegova veza sa Ezoteričkim Centrom ‘E’.

  Odatle, taj čovjek u svom životu neće više biti izolovan. On će, u svakom slučaju, nastaviti da živi izložen dejstvu ‘A’ uticaja, koji će dugo vremena ispoljavati na njemu to svoje dejstvo; međutim, malo po malo, zahvaljujući efektima uticaja lanca ‘B’-‘C’-‘D’-‘E’, njegov magnetni centar će se razviti. U skladu sa stepenom svog razvoja, taj čovjek će izbjeći dominaciji Zakona Slučajnosti i ući će u domen Svijesti.

Ukoliko on to uspije da ostvari prije svoje smrti, onda on može da kaže da nije živjeo uzalud.

~***~

  Ovdje moramo napomenuti da nije rijedak slučaj da se čovjek cijelo vrijeme zavarava vjerujući da apsorbuje i reaguje na ‘B’ uticaje, dok on u suštini apsorbuje ‘A’ uticaje, koji kao i neke od onih crnih strelica slučajno idu u istom pravcu i paralelno sa ‘B’ uticajima. [Ovo podrazumjeva da se ‘A’ uticaji mogu i “maskirati” kao ‘B’ uticaji.]

Tako će to dovesti čovjeka u kontakt sa ljudima koji imaju magnetne centre iste prirode kao i on; koji su sami sebe na isti način zavarali ili zavaravaju druge, i koji nemaju nikavu direktnu ili indirektnu vezu sa ezoteričkim Centrom.

~***~

  Kakvu garanciju čovjek može imati da neće samog sebe zavarati i naći se u pomenutoj situaciji? Odgovor je jednostavan: čistoću magnetnog centra on mora skrupulozno održavati od početka pa sve do kraja svoje evolucije.

~***~

  Kakve se to promjene događaju u mentalnom organizmu kojeg smo nazvali Ličnost, kao rezultat pojave i rasta magnetnog centra unutar nas?

Generalno se može reći da će on pomoći u razvoju i perfekciji naših nižih centara. Pod njegovim uticajem odnos između nižih centara će biti radikalno modificiran, što će onda imati snažan uticaj na čovjekov život. To na drugoj strani može da ima i određene reperkusije na njegove odnose sa onima oko njega.

  Vidjeli smo da se niži centri zajedno sa svim svojim sektorima nalaze u stalnoj međusobnoj zavisnosti jedan od drugog. Kao rezultat toga, svaka akcija ili pokret jednog od njih povlači određene odgovore u ostala dva centra. Zbog svega toga, sve dok je mentalni život čovjeka baziran na tim raznoraznim kombinacijama i procesima koji se odigravaju u nižim centrima, čovjek nije u stanju da ima bar jednu istinski čistu misao, čisto osjećanje ili da donese neku definitivnu odluku. Način na koji te mehaničke veze funkcionišu je upravo i razlog zašto je sve u čovjeku pomješano. Iako ti odgovori  drugih centara nemaju nikada istu snagu kretanja kao centar iz kojeg je određena akcija potekla, čovjek ih ipak ne može ignorisati. Taj fenomen zajedno sa nedovoljnim razvojnim stadijumom ovih centara kao i sa raznim poremećenim odnosima između njih, ujedno je i razlog za sve one sumnjičavosti i untrašnju borbu u kojoj se čovjek svakodnevno nalazi.

Mehaničke veze između nižih centara predstavljene su na sljedećem dijagramu:

Slika 6

  Kod vanjskog čovjeka ove veze su uglavno dovoljno čvrste da funkcionišu tokom cijelog njegovog životnog vijeka, mada se u nekim slučajevima u modernom životu dešava i to da neke od njih zakržljaju ili puknu, pogotovo ona između intelektualnog i emotivnog centra. Kod takvih individua onda dolazi do gubitka svakog osjećaja moralnosti (kao i ‘savjesti’).

Razne promjene kod ovih veza mogu da proizvedu cijelu jednu seriju psiholoških fenomena, što se često ispoljava u vidu jedne hipokrizije, koja vremenom postaje sve više i više izražajna. To na kraju može da dovede do njihovog pucanja, te tako čovjek postaje nemoralan.

~***~

  Pojava magnetnog centra može da prouzrokuje duboke promjene u mentalnom organizmu. Nakon ostvarenja određenog stepena rasta, taj centar uspostavlja direktne veze, - koje nisu više mehaničke, nego svjesne prirode, - sa ostala tri centra (pogledaj dijagram).

Slika 7

  Kada se ove nove veze dovoljno konsoliduju, one zamjenjuju stare, koje se na kraju gube. Nakon toga čovjek ponovo ostvaruje sposobnost da ima čiste misli i čista osjećanja; ne više izvitoperena usljed njihove međusobne mehaničke zavisnosti.

Od te tačke, svaki od ovih centara će biti u stanju da radi nezavisno i pod kontrolom magnetnog centra, koji osigurava njihovu koordinaciju. Tako prestajemo da budemo žrtve naših impulsivnih akcija i reakcija a naše reakcije na vanjske uticaje raznovrsne prirode, postaju sve više i više reflektivnije i svjesnije. Međutim, ne smijemo se zavaravati da jedno ovakvo stanje nastaje preko noći. Radi se o jednom dugotrajnom procesu neprestane borbe, sa jednom serijom uspona i padova. Više nego jednom, onaj koji traži Put, zapadaće u krizu i obeshrabrenje; više nego jednom, činiće mu se da ga sve ovo gura van granica njegovih sposobnosti, što se ovog života tiče; ponekad će se on osjećati shrvanim pod teretom izazova i problema kojima će biti zasut za vrijeme te svoje potrage.

Uostalom, već odavno je poznato da ezoterična nauka u svojim podučavanjima ide mnogo dalje od jednostavnog pružanja informacija. Njen cilj nije ništa drugo do transformacija upravo onog bića koji je proučava.

[Svucite starog čovjeka s djelima njegovijem i obucite novoga… (Pavle, Kološanima, III, 9 – 10)]

  U svakom slučaju, kad ezoterična nauka nudi sve, ona takođe, zauzvrat, i zahtijeva sve. Čovjek mora da plati sve. Nemoguće je dosegnuti Istinito putem laži i hipokritičnih igara, jer u ovom slučaju mi tražimo da stvarno jesmo a ne da se samo čini da jesmo.

~***~

  To je ono kako stvari stoje, gledajući odozdo, s tačke gledišta Ličnosti, koja se ponaša na osnovu maksime: ‘Ovo je moje, i to je tako’. [Navodno, cijeli univerzum se trese od smijeha kad čuje da neko rezonuje na ovakav način.]

Gledajući odozgo, stvari se mogu vidjeti u sasvim drugačijem svjetlu. Ličnost vanjskog čovjeka je smrtna. U skladu s tim, sve one vrijednosti kojima ona normalno teži su samo privremene: one su joj samo posuđene.

S obzirom da su one nepostojane, one su i iluzorne.

Ezoterično učenje pokazuje put prema stalnom. Da bi se ono dostiglo, od čovjeka se traži da odvoji svoje srce od nepostojanog, koje ga vuće prema ambisu. Ezoterika nudi čovjeku čisto zlato, - koje on nije u stanju da prepozna – u zamjenu za njegov lažni novac, koji on smatra pravim. Čovjek, uplašen da će biti prevaren, oklijeva te tako i pati.

  [U određenom smislu, od Ličnosti se traži da ona bude i ponizna. Naravno, religije su izvitoperile ovaj koncept, te od ljudi zahtjevaju poniznost prema “bogu”, jednom izdvojenom i svemoćnom entitetu, kao i ostalim autoritetima ovdje na zemlji, dok je u suštini, čovjekova Ličnost je ta od koje se očekuje da bude, na neki način, ponizna u odnosu na njegovo istinsko ‘Ja’. U svakom slučaju, sada ćemo ispitati pojam onoga što je suprotno od poniznosti, a to je ponos.] 

  U ezoteričkom smislu, ponos je afirmacija svog preimućstva, od strane Ličnosti, u odnosu na istinsko ‘Ja’. Kod vanjskog čovjeka takav jedan stav je sasvim prirodan. Ako on uspije u životu, to će mu onda potvrditi kako je on bio u pravu. Međutim, ezoterički zakon je nedvosmislen – “bog” kaže: ‘ja stojim na vratima i kucam’, što znači da je svaki čovjek stalno izložen pritisku koji dolazi iz ezoteričnog Centra u obliku ‘B’ uticaja. Međutim, čovjek mora da otvori vrata svojim vlastitim trudom; drugim riječima, on mora razlučiti te uticaje; onda se Ličnost, savladavajući svoju ponosnu prirodu, mora pokloniti i prihvatiti superiornost istinskog ‘Ja’. Ona to mora učiniti unaprijed, jednim aktom vjere i nade a da istovremeno ne zna tačno, - gdje će to sve da vodi.

Tako smo mi pozvani da “imamo jedno povjerenje u ‘boga’”. To je uloga poniznosti, koja je sine non qua uslov za bilo kakav praktičan ezoterički rad. Odatle možemo da razumijemo značenje i one stare maksime: “’bog’ zazire od ponositih a milosrdan je prema poniznim.”

  Znači, Ličnost koja normalno upravlja čovjekom, zajedno sa ‘Ja’ tijela, mora da se pokori istinskom ‘Ja’ i da mu pruži utočište.

  Da bi se to ostvarilo, mora se savladati jedna velika prepreka, koja bi se mogla predstaviti ovako: Iluzija, koja misli da je realnost, smatra realnost iluzijom.

  Sile Iluzije dejstvuju kod čovjeka najviše uz pomoć seksualnog centra, ili tačnije, na njegov račun. Ukoliko ignorišemo veze između centara, čovjekova kompletna struktura izgleda ovako:

Slika 8

  Seksualni centar je analogan višim centrima: on je nedjeljiv, nema svoj negativni dio, i nije podijeljen na sektore. Međutim, niži intelektualni centar ili niži emotivni centar – ili oba zajedno – mogu uzurpirati dio njegove energije. To prouzrokuje nastanak negativnih fenomena, među kojima možemo pomenuti zabunu između nerealnog i Realnog (neistinskog i Istinskog), kao i mnoge manifestacije beskompromisnosti.

Ukoliko se odupremo ovim iskušenjima, onda će se ‘Ja’ Ličnosti sve češće pomijerati i boraviti u magnetnom centru. S tim u vezi, što duže ‘Ja’ Ličnosti boravi u magnetnom centru i identificira se s njim, utoliko će taj centar i brže rasti.

  Kada magnetni centar oformi svoju strukturu, on onda postaje neprikosnoven autoritet nad sva tri centra Ličnosti. Tako onaj koji je bio čovjek tipa 1, 2 ili 3, postaje čovjek 4.

  Kroz cijeli ovaj proces svoje evolucije čovjek ima zadatak da obraća pažnju na modalitet funkcionisanja svakog od ova tri centra, zadavajući svakome od njih odgovarajuću ulogu i održavajući ih u ravoteži (ekvilibracija). Tako se magnetni centar odgaja na najoptimalniji način. Kako se odvija taj pravilan rast magnetnog centra, tako on postepeno apsorbuje u sebe niži emotivni centar, identifikujući se, cijelo to vrijeme, sa višim emotivnim centrom.

Kada su sva tri niža centra potpuno razvijena i ekvilibrirana, magnetni centar se jednom za uvijek identifikuje sa višim emotivnim centrom, vukući zajedno sa sobom niži emotivni centar, kojeg on (viši emotivni centar) na kraju apsorbuje. Od tog momenta će niži emotivni centar zajedno sa magnetnim centrom formirati jedan integralni dio višeg emotivnog centra.

Slika 9

Kada se jedna takva unija ostvari, onaj koji je uradio taj posao na samom sebi, postaje     čovjek 5.

Nasuprot ljudima tipa 1, 2 i 3, koji se nazivaju vanjski ljudi, ljudi 5, 6 i 7 su unutarnji ljudi.

Kada uspostavi vezu između višeg emotivnog i višeg intelektualnog centra, čovjek 5 postaje čovjek 6, nakon čega, sve što mu preostaje to je da učvrsti tu vezu i njene rezultate. Ta konsolidacija ujedno predstavlja i poslednju fazu ezoteričke evolucije.

  Zadaci koji se trebaju ostvariti u svakoj fazi evolucije mogu se predstaviti ovako:

 

n      Čovjek 4 - mora da prizna postojanje tri niža centra, da im omogući rast i razvoj do krajnjih mogućih granica, i da reguliše njihov rad;

n      Čovjek 5 - stiče nove sposobnosti i moći;

n      Čovjek 6 – razvija svoje novostečene sposobnosti do krajnjih granica;

n      Čovjek 7 – konsoliduje stečene rezultate

  Ta konsolidacija se postiže sublimacijom seksa.

  Kad uzmemo u obzir sliku br. 8, kompletnog čovjeka, moramo imati na umu da će sada ista ta slika, gledajući iz drugačijeg ugla, izgledati ovako:

Slika 10

  To je šematski prikaz čovjeka koji je postao kompletan i besmrtan.

Viši emotivni centar, sada smješten u centru ovog dijagrama, apsorbovao je u sebe niži emotivni centar.

~***~

  Ljudi tipa 1, 2, i 3, vještački egzistiraju pokretani energijom iz seksualnog centra, koja se slobodno kreće kroz tri niža centra, i uz pomoć jednog provizornog ‘Ja’ Ličnosti, koje je nestabilno, lišeno logike i koje se stalno mijenja.

Ta situacija se kompletno mijenja kad – uspješnim prolaskom kroz prvu fazu

čovjeka 4, - istinski tragalac postane unutarnji čovjek: 5, pa 6 i na kraju 7:

 

-         Postajući čovjek 5, on postaje stalno svjestan svog ---- istinskog ‘Ja’

-         Postajući čovjek 6, on stiće stalnu --------------------------- Svijest

-         Postajući čovjek 7, on se oslobađa

      uz pomoć sticanja istinske ------------------------------------ Volje

 

‘Ja’ – Svijest – Volja obrazuju trostruko dostignuće ezoteričnog učenja, a to je ujedno i nagrada za sav trud koji je svjesno uložen od strane tragaoca.

Uz pomoć ovakve evolucije, čovjek može prevazići posljedice ‘Adamovog pada’ i postati duhovni čovjek, te tako i biti iniciran u ‘božansku mudrost’.

 

  [Napomena: bitno je da se pojam poniznosti ‘koja se traži od tragaoca’, pogrešno ne shvati, te da tako čovjek ode u drugu krajnost, odnosno, počne da zanemaruje svoju Ličnost ili tijelo. Bitno je da čovjek vrednuje nešto onoliko koliko to nešto stvarno zaslužuje. U istom kontekstu, Tradicija preporučuje da čovjek tretira svoju Ličnost i tijelo isto kao što bi i dobar konjušar tretirao jednog konja. Ukoliko mu poklonimo dovoljnu pažnju i njegu, pravilan tretman i trening, taj konj će biti u stanju da nas daleko odnese.] 

 

 

nastavak: IV dio

Gnostika - I Dio

Metafizika

Planeta

Prva Strana Vebsajta