Gnostika

IV dio

 

Univerzum   Bez obzira sto današnji čovjek sve više i više ima tendenciju da odvaja sebe od prirode, sa ezoteričke tačke gledišta on se smatra jednim integralnim dijelom, kako majke Zemlje, tako i Univerzuma. Isto tako, na ovaj Univerzum, zajedno sa svim onim što je u njemu, gleda se kao na jedan živi organizam.  Gledajući svemir iz naše perspektive, on nam se čini ogromnim, međutim,  gustina cijelog njegovog sistema analogna je gustini našeg tijela, tako da se čovjek u Univerzumu može porediti sa jednim mikro-organizmom u čovjekovom tijelu. Kada bi mogli vidjeti svoje tijelo iznutra, iz perspektive jednog mikro-organizma, onda bi nam se ono činilo kao zvjezdano nebo puno galaksija koje bi, u stvari, bili naši organi. Nasuprot tome, kada bi i mi bili dovoljno velikih dimenzija, onda bi vidjeli ovaj univerzum kao jedno tijelo, odnosno, jedan živi organizam. Ovdje se samo radi o efektima Principa Relativiteta.   ~***~   Kakvo onda značenje ima čovjekov život u ovom kosmosu, kavog ga mi znamo? Čovjekov život ima dvije svrhe:   -         kao elemenat univerzalnog organizma on služi ispunjenju njegovih ciljeva -         kao jedna izolovana individua, on može da ima i sprovodi u djelo svoje vlastite ciljeve   Kako bi se ovo razumjelo, možemo se poslužiti sljedećim primjerom:   Uloga čovjeka u Univerzumu slična je ulozi jedne ćelije u čovjekovom tijelu. Svaka ćelija predstavlja dio nekog organa koji je opet dio grupe organa koji omogućavaju obavljanje određenih funkcija organizma kao jedne cjeline. U svemu tome, postoje i dva zakona koji tu vladaju a to su Generalni (ili Opšti) Zakon i Zakon Izuzetka. Prvi zakon drži ćeliju na svom mjestu, dok joj drugi omogućava određenu slobodu. Generalni Zakon osigurava da organ, čiji je ćelija dio, nesmetano obavlja svoju funkciju. U skladu s tim, ćelije koje sačinjavaju taj organ moraju tokom svog života da odigraju ulogu koja im je data. Taj zakon nalaže ćelijama da ostanu na svom mjestu, odrade svoj posao i da posvete svoj život ispunjenju zadatka koji im je dat. Iz toga se podrazumjeva da ukoliko taj zakon ne bi držao određene ćelije unutar granica organa kome pripadaju i ukoliko se one ne bi povinovale izvršenju svojih zadataka, onda ni taj organ ne bi bio u stanju da funkcioniše, što bi nadalje dovelo do poremećaja na nivou cijelog organizma. Tako taj zakon osigurava zdravlje cijelog organizma.   Poznato nam je da organizam može da pretrpi bez većih posljedica prestanak funkcije određenog broja ćelija, pa čak i kad se neki dijelovi njegovih organa ili neki organi potpuno odstrane. Generalni Zakon nadgleda funkcionalnost određenih organa u svoj cjelini, tako da nestanak određenog broja ćelija može relativno lako promaći njegovoj pažnji, ako to drastično ne narušava rad cijelog organa. Organi u većini slučajeva mogu da kompenziraju manje poremećaje nastale usljed ‘nefunkcionalnosti’ određenog broja ćelija. Tako se simbolično može reći da one ćelije koje uspiju da umaknu, ulaze u domen u kojem vlada Zakon Izuzetka.   Mada za razliku od ćelija koje vjerovatno nesvjesno izmiču ispunjenju svojih obaveza, kod čovjeka se sve ovo događa na jedan drugačiji način. Kao ćelija čovječanstva, čovjek čini dio organskog života na Zemlji. Taj život u svojoj cijelosti predstavlja jedan veoma osjetljiv organ naše planete, te igra i veoma važnu ulogu u ekonomiji sunčevog sistema. Kao jedna ćelija tog organa, čovjek se nalazi pod uticajem Generalnog Zakona, koji ga drži na svom mjestu. Ovaj zakon ima i određen stepen tolerancije, te dozvoljava čovjeku nešto slobodnog kretanja u okviru zadatih granica. Unutar tih granica, prostor koji je čovjeku ostavljen za kretanje je objektivno gledajući veoma mali, mada se nekome on može subjektivno činiti i veoma velikim. Tu čovjek može dati maha svim svojim fantazijama i ambicijama a da sve to nema nikakvih štetnih posljedica na funkcionalnost ‘organa’ kao cjeline.   Neki od elemenata koji čine Generalni Zakon su: glad, pa odatle potreba da se radi kako bi se obezbjedio fizički opstanak; drugi faktor je lanac: seksualni instinkt - nagon za razmnožavanje - roditeljska pažnja i ljubav prema djeci. Ezoterička maksima objašnjava ovo na sljedeći način: tjelesna ljubav je potrebna za opšte dobro. Treću grupu faktora koji su ovdje u pitanju čini, - strah, zajedno sa svim svojim mnogobrojnim varijantama.   Onaj prostor koji je čovjeku ostavljen od strane Generalnog Zakona, može se ukratko predstaviti pojmom – buržujske sreće. Tu se podrazumjeva cijela jedna pletora karijera u svim granama društvenih aktivnosti; bogatsvo; porodica; ljubav; priznanja itd. Sve dok čovjek prihvata princip finalne anihilacije svoje Ličnosti bez pomisli na pružanje otpora, on može proživjeti svoj život bez većih posljedica nastalih djelovanjem Generalnog Zakona na njega.   Stvar je potpuno drugačija ukoliko on pokuša da prevaziđe granice koje je ovaj Zakon uspostavio. On se tada direktno suprotstavlja djelovanju tog Zakona i svih njegovih derivata na njega. Generalni Zakon onda djeluje na njega simultano, na nekoliko nivoa: fizičkom, mentalnom i moralnom. Njegovo dejstvo na moralnom planu čovjek je još od pamtivjeka sklon da interpretira kao jednu personifikaciju poznatu kao: Đavo. U Tradiciji (Doktrini) demonologija zauzima jedno značajno mjesto. Tu nalazimo opise mnogih veoma sofisticiranih i podmuklih načina kojima se Đavo služi kako bi se crne ovce obeshrabrile i odagnale svaku pomisao na promjenu uslova igre ili bijeg iz tora. Upravo kad počnu sticati prve rezultate svog ezoteričnog rada, mnogi će se susresti i sa ovim aspektom otpora. Ono što se mora razumjeti je to da kad pređe u domen Zakona Izuzetka, čovjek se direktno suprotstavlja Generalnom Zakonu. Njega se čak poziva da ga zbaci, bar na individualnom nivou. Čovjekovo spasenje će onda zavisiti od njegove pobjede nad Đavolom, koji je kako smo već rekli, personalizirani moralni aspekt Generalnog Zakona. Ovdje moramo imati na umu da su oba ova zakona božanske prirode, te stoga čovjek nema čega da se boji. Izborom da živi na području djelovanja Zakona Izuzetka, čovjek i dalje služi cjelini, samo na jedan drugačiji i neuporedivo efikasniji način. Tako, za vrijeme te svoje borbe protiv prvog zakona, on je često izložen raznim ispitima, najčešće u obliku iskušenja. Ukoliko se čovjek čvrsto usmjeri prema ostvarenju svog cilja, koji u ovom slučaju podrazumjeva spasenje i slobodu, on će uspješno da prebrodi sve prepreke koje će mu se ispostaviti na putu. Tako će on dokazati da ima dovoljnu snagu da se otrgne autoritetu Generalnog Zakona. Nakon toga, ovaj zakon ce početi da djeluje na njega indirektno, u većini slučajeva preko njegovih bližnjih, ukoliko i oni ne idu istim putem: to dejstvo se onda ispoljava na moralnom području, često u emocionalnom obliku, odnosno, apelima na njegovu sentimentalnost i najviša osjećanja, zabrinutost za njegovo mentalno stanje, nagovaranje da se ponaša kao i svi drugi i ispunjava svoje obaveze; prijetnje tipa: “ekser koji najviše strči, prvi je koji biva udaren čekićem”…itd. [To je situacija kad počinje da važi ono: ‘I neprijatelji čovjeku postaće domašnji njegovi.’ (Mateja, X, 36)]   ~***~   Sada ćemo još jednom ponoviti, jer je to veoma važno, - ezoterički rad je po samoj svojoj prirodi jedno revolucionarno djelo. Tragaoc traži promjenu svog stanja: da bi prevazišao Smrt i ostvario Spasenje. [Jer ako živite po tijelu, pomrijećete; ako li duhom poslove tjelesne morite, življećete. Rimljanima VIII; 13]  Čovjek koji živi pasivno i nesvjesno na osnovu prvog zakona – čak i u slučaju da je veoma primjeran građanin – nalazi se na onom ‘Širokom putu koji vodi u propast…’; onaj koji izabere Zakon Izuzetka, krenuće onom ‘uskom stazom…’]   ~***~   Univerzum je stvoren u Prostoru, Vremenu i u Ekvilibrijumu.   Tri fundamentalna uslova Svega Što Jeste/Kreacije manifestuju se u ovom Univerzumu u obliku tri osnovna životna principa: statičkom, dinamičkom i neutralizirajućem principu. Sve što postoji u Kreaciji, može se analizirati i proučavati na bazi ova tri principa. Oni istovremeno važe na svim nivoima Kosmosa.   Ako uzmemo za primjer stvaranje nekog preduzeća, prvo se kreće od same ideje o njegovom osnivanju, taj projekat se onda studira i na osnovu svega toga se prave određeni planovi. To je bazirano na Statičkom Principu. Onda se prelazi na praktičnu realizaciju ideje, u skladu sa Dinamičkim Principom, gdje se svaki od ovih principa ponaša i manifestuje u skladu sa određenim zakonom. U praksi bi ovo preduzeće propalo ukoliko direktori ne bi uzeli u obzir treći princip Ekvilibrijuma i pažljivo ga aplicirali na to svoje stvaralačko djelo. Taj princip se mora poštovati od samog početka projekta, jer on ovdje podrazumjeva održavanje ravnoteže između radova potrebnih da se preduzeće osnuje, kao i raspoloživih materijalnih i drugih sredstava. Ukoliko se radi o naučnim studijama – a tu takođe spadaju i ezoterične nauke – i tu se mora održavati ekvilibrijum, ali na malo drugačiji način: u ovom slučaju, plan za učenje mora odgovarati predmetu i strukturi onoga što se proučava. ~***~ Postoje i dva fundamentalna zakona koji vladaju svime što postoji i živi na svakom koraku Univerzuma. Prvi od tih zakona uslovljava postojanje svega što ispunjava Kosmos, bilo da se radi o bićima, objektima ili događajima. Drugi fundamentalni zakon vlada svakom aktivnošću i kretanjem, posebno procesima života u svim njegovim oblicima, sve do onih najsuptilnijih kretanja karakterističnih za misli i osjećanja. Ta dva fundamentalna zakona su sveprisutna i oni prozimaju sve, tako da njima ništa ne može izmaći.   ~***~   Slika br. 1 Zakon Broja Tri     U ezoterici, prvi zakon se zove - Zakon Broja Tri (ili Zakon Trojstva). Sve što postoji, postoji kao rezultat konvergentnih dejstava tri sile, na jednu istu tačku i u isto vrijeme: pasivne, aktivne i neutralizirajuće.   Pasivna sila je produkt statičkog principa: Prostor. Aktivna sila je proizvod dinamičkog principa: Vrijeme. Neutralizirajuća sila obezbjeđuje održavanje Ekvilibrijuma u cijelom Univerzumu, na svakom njegovom nivou. S obzirom da se ovdje radi o silama, sve tri ove sile su - aktivne. Imena su im nadjevena u cilju opisivanja uloge koju svaka od njih igra u toj međusobnoj saradnji iz koje se rađa određeni fenomen koji se uzima u obzir, odnosno, manifestuje. Gledajući iz tog ugla, život u ovom Univerzumu je jedan stalni proces neprekidnog stvaranja koji se odvija u svakom njegovom domenu, na svakom njegovom nivou i na svakom koraku.    Jedan od klasičnih primjera na kojima se može predstaviti međusobna interakcija ove tri sile je kruh. Da bi smo ga napravili, mi moramo imati brašno, vatru i vodu. U ovom slučaju, brašno je provodnik pasivne sile, vatra aktivne a voda neutralizirajuće sile. Bitno je shvatiti da supstanca koja u jednom slučaju služi kao provodnik pasivne sile, u nekom drugom slučaju može da bude provodnik aktivne a u trećem,  neutralizirajuće sile. U slučaju trgovine, roba predstavlja pasivnu silu, želja kupca za određenom robom, - aktivnu silu, dok novac ovdje služi kao neutralizirajuća sila. Isto tako se može reći i da, u opštem smislu, ponuda predstavlja pasivnu, potražnja aktivnu a plaćanje neutralizirajuću silu. I pasivna sila je sila i kao takva ona može da ima aktivan karakter. Na psihološkom planu, šarmantnost ili seksipilnost neke žene može predstavlja pasivnu silu koja je po svojoj suštini aktivna. Neutralna sila najčešće izmiće našoj pažnji zbog bipolarne prirode našeg uma. Ona u nekim slučajevima može da igra i ulogu katalizatora dok je njena fundamentalna uloga u - povezivanju. Tako kod kruha imamo i razne moguće varijacije u međusobnoj interakciji ovih sila.  (Previše vatre - zagorio hljeb, premalo vode - tvrd hljeb, premalo vatre - prijesan hljeb…) Pasivna sila sadrži u sebi sve mogućnosti stvaranja određenog fenomena, aktivna sila interveniše kao izvođać (realizator), dok se neutralizirajuća sila ponaša kao regulator odnosa između druge dvije sile, koji određuje njihovu dozu na jedan optimalan način.   To ujedno i objašnjava činjenicu zašto je pasivna sila ta kojoj se pridaje pre-eminencija ovog fenomenalnog svijeta. Ta pre-eminencija je bila direktan rezultat stanja kod prvog Stvaranja Svijeta. Da bi prešlo iz ne-manifestovanog, monopolarnog stanja koncentrisanog na svoju posebnu svijest i suštinu, u kojem se Božanstvo nalazilo prije Stvaranja Svijeta, - u manifestovano stanje, prva je morala biti - misao. Tako ste Vi ti koji ste bili prvo zamišljeni. Ta ideja koja je podrazumjevala i Božansko požrtvovanje u smislu osuđivanja samog sebe na samo-ograničenje, sadrži u sebi Ljubav, kao onu treću, neutralizirajuću silu.   Tako je nastalo Univerzalno Ja i Univerzalno Vi, sa ljubavlju kao neutralizirajućom silom, koja održava odnose između jednog i drugog. Tako možemo odatle da vidimo da je odnos/stav Apsoluta regulisan u skladu sa pasivnom silom.  Tako od pocetka Kreacije, božanska egzistencija postaje bipolarna, dok je ljubav ta koja igra neutralizirajuću ulogu u održavanju odnosa između univerzalnog ‘Ja’ i univerzalnog ‘Vi’.   Stoga je veoma bitno da sami potražimo primjere gdje se očituje dejstvo Zakona Broja Tri, ne samo da bi sami sebi dokazali njegovo postojanje, nego da bi ubrzali re-edukaciju naše inteligencije na jednoj ezoteričnoj bazi.   Već znamo da je struktura nižeg intelektualnog centra bipolarna. Ta struktura je perfektno adaptirana u skladu s onim što se u pravoslavnom ezoteričkom učenju Tradicija naziva – ‘Svijetom’. Ovaj ‘Svijet’ se u svoj svojoj cjelokupnosti sastoji od jednog konglomerata ‘A’ uticaja, što smo već jednom pomenuli. To je ovaj svijet u kojem mi sada živimo i koji se čovjekovoj Ličnosti čini kao jedina realnost, dok je istovremeno činjenica da je on relativne prirode pa čak i iluzoran. Analizirajući dijagram u 3-ćem dijelu teksta na kome su prikazane ‘A’ i ‘B’ sile, vidjeli smo da ‘A’ sile, predstavljene u smislu onih crnih strelica koje se kreću u raznim pravcima, imaju svoje isto toliko jake rivale koji djeluju iz suprotnih pravaca, tako da se njihovo zbirno dejstvo u tim međusobnim odnosima potire. To nam ujedno simbolizira Stvaranje Svijeta koje počinje od Nule dijeleći se na dvije grupe sila koje su jednake po svojoj snazi ali dijametralno suprotne po pravcu svog djelovanja. Tako i bipolarna struktura naše inteligencije, kao jedno oličenje (“slika i prilika”) ovog ‘Svijeta’, omogućava čovjeku da proučava i raspoznaje sve ‘A’ uticaje, da se orjentiše u poljima njihovih neposrednih i najudaljenijih uticaja, da primjenjuje neke svoje sposobnosti i vještine na njih u smislu istraživanja, proračunavanja, kombinatorike, intervenisanja, djelovanja, pa čak i stvaranja unutar granica polja dejstava tih sila.   Međutim, mi znamo da je ovaj ‘Svijet’ u svojoj suštini iluzorne prirode; da ‘B’ uticaji predstavljaju jedinu neprikosnovenu i neuništivu realnost u životu. [Ne sabirajte sebi blaga na zemlji gdje moljac i rđa kvari, i gdje lupeži potkopavaju i kradu. Nego sabirajte sebi blago na nebu, gdje ni moljac ni rđa ne kvari, i gdje lupeži ne potkopavaju i ne kradu. (Mateja VI 19-20)]   Ovdje se, znači, radi o dva svijeta koji međusobno prožimaju jedan drugog. Prvi je ovaj svijet koji se sastoji od jedne skupine ‘A’ sila – ‘zemlja’; drugi je ezoterični svijet – ‘nebeski svijet,’ sačinjen od ‘B’ sila.   Od tragaoca se sada očekuje da pažljivim proučavanjem ovih triju sila, nauči kako da prepozna dejstvo ‘A’ i ‘B’ uticaja, i da ih međusobno raspozna. Ovo je jedan od najvažnijih elemenata one re-edukacije koju smo maloprije pomenuli.   ~***~   Razliku između ‘A’ i ‘B’ uticaja ne smijemo previše usko shvatati. Moramo imati na umu da ‘A’ uticaji djeluju kroz Generalni Zakon i da se oni takođe moraju povinovati Božanskoj volji. Njihova je uloga da služe interesima cjelokupnog ‘Ustrojstva’. Međutim, ne smijemo zaboraviti da je ipak sve relativno. Oni koji proučavaju ezoterične nauke ne smiju ni u kom slučaju da se počnu naivno suprostavljati ‘A’ uticajima, jurišajući na njih kao Don Kihot na vjetrenjače. U takvim slučajevima, ‘A’ uticaji će se međusobno udružiti i veoma silovito i razorno suprostaviti onima koji ih napadaju. Zadatak tragaoca nije da uništava ‘A’ uticaje ili da se probija između njih. On mora da izbjegne izvan uticaja tih sila.   Moramo biti svjesni da mi to ne možemo učiniti svojim vlastitim snagama, nego samo uz pomoć prikupljanja ‘B’ uticaja – božanskih sila sa jedne više ravni postojanja, koje su mnogo moćnije. Mi im moramo pokloniti naše povjerenje i pruziti dokaz naše čvrste riješenosti da se oslobodimo dejstva ‘A’ uticaja, kojim vlada Generalni Zakon, potpomognut od strane Zakona Slučajnosti.    Onaj čiji se napori krunišu uspjehom, - koji postigne jedan viši nivo bića, dobiće priliku da učestvuje u životu, upravljanju i razvoju te više ravni postojanja. U mnogim slučajevima, on će morati da obavi i neku misiju ili zadatak u svijetu ‘A’ uticaja.   Iznad svega, sav ovaj posao traži jedno temeljito proučavanje bipolarnog svijeta a inteligencija je jedini alat koji posjedujemo kako bi to mogli da ostvarimo. Nađ bipolarni intelekt, ovakav kakvog ga imamo, omogućava nam da upoznamo i razumijemo, prema Platonovom principu, slično uz pomoć sličnog.     Znajući sve ovo, učenik ezoteričnih nauka mora veoma dobro da pazi da ne zapadne ni u kakve ekstremnosti, koje promovišu neka ezoterična učenja; on ni u kom slučaju ne smije da potcjenjuje ili zapostavlja svoje intelektualne sposobnosti. Inteligencija se mora razviti i izoštriti do krajnjih granica a misao mora postati oštra kao vrh igle.   Na kraju, ne smije se zaboraviti da Ličnost, uprkos njenoj kompleksnoj strukturi i mnogim njenim sposobnostima, nije ništa drugo do jedan instrument čije funkcionisanje ostaje uvijek čisto mehaničko. Upravo zbog toga, što se ezoteričnih stvari tiče, ona ne zna, niti će ikada išta znati sa nekom sigurnošću. Samom svojom agnostičkom prirodom, zaokupljenima raznim fenomenima, ona je svojim oblikom i funkcijom ograničena na tri dimenzije. Tako ona nije u stanju da prevaziđe te granice, te iskreno prihvata ovaj svijet ‘A’ uticaja jedinom realnošću koja postoji.   ~***~   Nakon sto smo saznali nešto o Zakonu Trojstva, sada će nam biti lakše da razumijemo i Zrak Stvaranja/Kreacije (slika br. 1). Na svom početku, Apsolut se nalazi u svom prvom vidu Njegove manifestacije. On je Jedan, i te tri sile postoje međusobno sjedinjene unutar Njega. To ujedno podrazumjeva onu tradicionalnu doktrinu Svetog Trojstva, u svojoj sjedinjenosti i nepodjeljivosti. Te tri sile Apsolutnog, obdarene autonomnom voljom ali međusobno zavisne, stvaraju cijeli ovaj fenomenalni Univerzum i sve sto on sadrži. Na prvom koraku, one stvaraju Svijetove. Ti Svijetovi, sada razdvojeni od Jednog, direktno su ovisni o volji Apsoluta. Stvoreni od strane tri (sada) razjedinjene sile oni su i dalje stalno njima prožeti. Daljim razvojem Zraka Kreacije, odozgo prema dolje, stvaranje se stalno odvija istim ovim procesom. Svaki svijet je stvoren od strane tri sile koje su njemu namijenjene i jednako podvrgnute autoritetu sila koje upravljaju prethodnim fazama stvaranja. Svaka od ovih stvaralačkih sila predstavlja grupu zakona istog reda i ti zakoni će uslovljavati svijet koji pripada određenom nivou kako bi omogućili da on obavlja svoju funkciju.   Tako idući odozgo prema dole, stepenicu po stepenicu, stižemo i do same kore Kreacije; volja Apsoluta prožima sve i sva bića u Univerzumu sve do najprimitivnijeg organizma, i još dalje sve do najinertnije materije, koju Tradicija označava pojmom - kamen. Mi ovdje na zemlji živimo vezani sa 48 grupa zakona – što je jedan enorman broj. Kada ovim zakonima dodamo još i one zakone koji su potekli iz ljudskog društva, onda se može reći da mi živimo u jednoj ‘divljini’ zakona i stoga nije nikakvo čudo što u životu stalno nailazimo na sve vrste kojekavih prepreka. Spasenje čovjeka se upravo nalazi u progresivnom oslobađanju od ovih zakona.   Ezoterička nauka nam kaže: ‘Mi se ne možemo boriti protiv ovih zakona, kojima smo vezani, napadajući ih jednog po jednog; takvim jednim ponašanjem ne možemo ništa postići.’   Trebale bi nam hiljade života da bi postigli željeni rezultat na jedan takav način. Međutim, postoje šanse da se sve to prevaziđe, što ćemo vidjeti kasnije.   ~***~   S obzirom da ova hijerarhija zakona nije ništa drugo do hijerarhija moći, što smo više njima vezani, utoliko manje moći imamo. Tako moramo prvo da razumijemo pojam – moć. U ezoterici, moć znači sloboda.   ~***~   Ljubav je inicijalna kreativna sila. Ona je ona neutralizirajuća sila koja veže univerzalno Vi sa Apsolutnim ‘Ja’. Iako uvijek ista po svojoj suštini, ova sila prožima cijeli Univerzum od njegovog vrha do dna, uzimajući različite oblike na svakom koraku Kreacije. [Bog je Ljubav. Iz toga proistiće: Ljubav je Bog.] Ljubav, kao božanska hipostaza, manifestuje se u Univerzumu kao sila renesanse i stalnog obnavljanja.   ~***~   Život u ovom univerzumu organizovan je i odvija se u jednom striktnom i perfektnom redu. Mi to često ne možemo primjetiti zbog nedostataka u našoj percepciji i prosuđivanju.   Ovo su bile najbitnije karakteristike prvog božanskog zakona, Zakona Trojstva.   ~***~   Znači, u Svijetu stvorenom međusobnom interakcijom tri sile, Zakon Trojstva odražava tri fundamentalna principa Kreacije: statički, dinamički i ekvilibrijum.   Zakon Broja Sedam   Zakon Broja Sedam je drugi fundamentalni zakon. Ovaj zakon nema uticaja na stvaranje i egzistenciju stvari i fenomena u prostoru, ali ima na njihovu evoluciju u Vremenu. On se primjenjuje na sve tipove kretanja na svim ravnima i nivoima Kreacije.   Da bi se bolje razumjeo Zakon Broja Sedam, i da bi se shvatila njegova važnost, moramo biti svjesni da naše oslobađanje iz domena ‘A’ uticaja, odnosno, radnje koje pri tome moramo poduzimati, direktno pripadaju domenu ovog zakona. Prema ovom zakonu, svaka akcija, odnosno, djelovanje podvrgava se u svom pravcu jednoj ili više promjena, a kao konsekvenca tog principa, ona je unaprijed osuđena na propast. Međutim, proučavajući ovaj zakon i principe njegovog djelovanja, moći ćemo objektivno da razumijemo i osnovne osobine tih devijacija. Tako ćemo naučiti i kako da se izborimo sa tim devijacijama kojima smo izloženi na našem putu i tako nastavimo u pravilnom pravcu ka ostvarenju naših ciljeva.   ~***~   Priroda Zakona Broja Sedam i potreba za njim, proizilazi iz destruktivnog karaktera Vremena, kao drugog uslova Kreacije. Taj Zakon predstavlja jedno sredstvo uz pomoć koga je ublažena destruktivna priroda vremena. Nijedno kretaje se ne može odvajati od njegovog trajanja. S obzirom da svaka aktivnost podrazumjeva jedno vanjsko ili unutarnje kretanje, tako svaka aktivnost uzima određeno Vrijeme. Zakon Broja Sedam sastoji se od činjenice da se svako kretanje, nakon što je otpočelo, podvrgava jednoj devijaciji u određenom momentu a onda nako što je prošlo određenu razdaljinu u novom pravcu, drugom odstupanju, i tako stalno. Ukoliko je inicijalni impuls dovoljno jak, kod zadnje devijacije, slijedeći geometrijski oblik heksagona, kretanje se završava tamo gdje je otpočelo. Tako se pod uticajem Zakona Broja Sedam, svaka aktivnost nastala u ovom Univerzumu odvija ukrug.   Slika 2; (krug predstavlja prvobitni cilj prema kom smo krenuli) Dok je Zakon Broja Tri prirodan, Zakon Broja Sedam je vještački zakon. On na taj način ne neutralizira potpuno destruktivno dejstvo Vremena, nego ga samo ublažava zakrivljavajući svaku aktivnost kako bi ih zatvorila u krugove, odnosno, cikluse. Zbog Zakona Broja Sedam, do opšteg uništenja ne dolazi odmah u prvom krugu niti u narednim krugovima sve dok ne dođe do iscrpljenja inicijalne sile. U međuvremenu, taj zakon omogućava da se oživi svako kretanje koje gubi svoju energiju ili brzinu, zadavajući mu dodatne impulse u pogodnim momentima i u pogodnim tačkama.    Slika 3; 1-prvi impuls; 2-tendencija ka prvoj devijaciji; 3-dodatni impuls; nastavljanje u pravcu prvog impulsa, kao rezultat od 2+3 Veliki Ciklus, koji obuhvata Vrijeme, sve od prvog impulsa božanske manifestacije pa do njenog Ispunjenja (Kompletiranja), tj. do kraja ovog Svijeta, smatra se od strane Tradicije kao Vječnost. Međutim, ta Vječnost nije beskrajna. Kao i svaka druga stvorena stvar, i ona je ograničena. Ona obuhvata cijelu Manifestaciju i sadrži u sebi ispunjenje svih mogućnosti i obećanja. Krivolinijsko Vrijeme, - što je rezultat Zakona Broja Sedam – omogućava taj povratak na početnu tačku nakon zaokruživanja poligona Vječnosti. Tako kad uzmemo u obzir ovu zakrivljenost Vremena i svih kretanja, uključujući i fizičke, moralne i mentalne aktivnosti bilo kakve prirode, osnovni principi Zakona Broja Sedam bi bili:   -         Svako kretanje koje počinje da se odvija u određenom pravcu, podložno je jednoj devijaciji u određenom momentu. -         Svakom kretanje koje se odvija prema određenom cilju, da bi se nastavilo odvijati u pravcu tog cilja moraju se dodati odgovarajući dodatni impulsi u određenim momentima i na određenim njegovim tačkama. -         Ako se ono prepusti samo sebi, kod treće devijacije kretanje koje je pratilo određeni pravac, kretaće se u dijametralno suprotnom pravcu od onoga kojim je krenulo.      ~***~   Što se tiče ljudskih aktivnosti, mi u njima, u svakom momentu, možemo da nađemo korelaciju sa gornjim principima. Koliko je samo krvi proliveno u ime božjeg izaslanika koji je propovjedao Ljubav? Koliko je zla i nasilja posijano za vrijeme revolucija koje su dizane u ime slobode i jednakosti. Ovakvih primjera možemo naći bezbroj. U momentima kada se one pojave, mi te devijacije većinom ne primjetimo i uvjereni smo kako slijedimo željeni pravac, tako da smo nesvjesni kada one počnu da nas vode u suprotnom pravcu.  ~***~   U ezoterici je od davnina poznato da materija i energije stoje u jednoj veoma bliskoj vezi. Materija je samo statični oblik energije – mada je priroda energije u samoj svojoj suštini dinamična. Sva energija se manifestuje u obliku cikličnih vibratornih kretanja. Što su vibracije sporije to energija dobija veće materijalne karakteristike. Prema ezoteričnom zakonu: gustina materije i gustina vibracija obrnuto su proporcionalni.   Tradicija (Doktrina) smatra svako kretanje kao ubrzavanje ili smanjivanje vibracija istog reda. Ona odbacuje pojam stabilnosti, s obzirom da sve što postoji, postoji kao rezultat kretanja, i nalazi se u neprekidnom stanju kretanja. Sa ezoterične tačke gledišta, s obzirom da se stabilnost se ne može ni zamisliti, ona spada u fikciju. Jedina stabilnost koja se može prihvatiti, to je stabilnost u kretanju. Ta stabilnost u kretanju je jedan veoma važan fenomen jer je on taj koji omogućava stvaranje materije, onakve kakvu je mi znamo, u njena 3 oblika.  ~***~   Sada ćemo vidjeti kako Zakon Broja Sedam djeluje na kretanje, u kome se vibracije povećavaju. Struktura muzičke oktave perfektno odrazava taj zakon. Pod oktavom podrazumjevamo udvostručavanje vibracija. Muzička skala je locirana između granica jedne oktave i sastoji se od sedam tonova i pet polu-tonova. Polu-tonovi koji nedostaju locirani su na mjestima označenim strelicom. (pogledaj sliku)   Prvi se nalazi između nota MI i FA, a drugi između SI i DO. Sada ćemo vidjeti način na koji se te vibracije prostiru, izražen u frakcijama i cijelim brojevima na jednoj, i funkcijom diskontinuiteta muzičke oktave, na drugoj strani.   ~***~   Već smo rekli da svaki postojeći fenomen egzistira u Vremenu, i da je svaki fenomen po svojoj suštini jedno kretanje. Svako kretanje, kao funkcija Vremena, nalazi se pod uticajem Zakona Broja Sedam; ili drugačije rečeno, pod uticajem - Zakona Oktave. Dejstvo Apsoluta, koje je stvorilo ovaj Univerzum - čije se postojanje na svakom njegovom nivou osigurava uz pomoć Zakona Broja Tri, - se kasnije dalje razvija u Vremenu, na osnovu Zakona Broja Sedam.   Tako Zrak Stvaranja, u svom progresu od Apsoluta prema “dole”, mora u svakom slučaju da prati silaznu sekvencu oktave. To se u Tradiciji naziva Velika Oktava ili Kosmička Oktava. Ona je silazna:   ~***~   Ova ezoterična istina sigurno je bila poznata i čovjeku po imenu Guido of Arezzo (995 – 1050.g.), italijanskom benediktinskom svešteniku, koji je sastavio muzičku skalu i nadjenuo imena tonovima. On se tom prilikom poslužio Odom Jovanu Krstitelju, koju je 200 godina prije toga u hermetičkom smislu komponovao Paul Diacre, lombardijski istoričar.   Oda Jovanu Krstitelju, u svojoj orginalnoj verziji izgleda ovako: UT gueant laxis REsonare fibris MIra gestorum FAmuli tuorum SOLve polluti LAbil reatum Sancte Johanes   U kontekstu ove ode, koja ima uzlaznu skalu, (iako sama Velika Oktava podrazumjeva silaznu ‘putanju’), izražava se aspiracija kretanja (čovjeka) od grubog ka prefinjenom, drugim riječima, od ljudske ravni postojanja ka božanskoj ravni postojanja. Kako bi implicirao da se radi o stremljenju (smrtnog) čovjeka [kao što je on rođen od žene (Mat.XI, 11)] u svoj svojoj imperfekciji, autor nije koristio slog DO kao prvi ton (od DOminus) nego UT, što podrazumjeva uterus (maternicu), organ čovjekovog začeća. Tako, UT - simbolizira vrata rođenja u smislu ‘mesa’, a SI, vrata drugog Rođenja, u smislu Duha. [...Zaista, zaista ti kažem: ako se ko nanovo ne rodi, ne može vidjeti carstva Božijega. (Ivan III, 3)] Tako ovaj uzlazni gamut Paul Diacre-a predstavlja jednu oktavu regeneracije, krećući se od rođenja na zemlji prema rođenju na nebu.  ~***~  Zakon Broja Sedam je jedan opšti zakon koji upravlja svim vrstama kretanja koja se odvijaju u Univerzumu, bila ona svjesne ili mehaničke prirode. To znači da se svako kretanje odvija kroz jedanu skalu. U svakom gamutu, taj prirodni progres podložan je devijaciji. On se suzbija a ponekad i zaustavlja kad dostigne intervale između DO i SI, i između FA i MI. (…)   * [S obzirom da mi je cilj da ovim tekstom predstavim samo osnovne elemente gnostičkog učenja koje se naziva Tradicija (ili Doktrina), sa nešto više pažnje posvećene individualnom razvoju ljudskog bića, čitaoci koji žele da saznaju nešto više o samom Zakonu Broja Sedam, načinu stvaranja unverzuma uz pomoć Velike Oktave, njegovog grananja u smislu lateralnih oktava; uticaja ovog Zakona na individualne aktivnosti čovjeka, pojma Vremena, odnosno, načina kako ga Tradicija/Doktrina objašnjava itd., mogu naći mnogo više detalja na tu temu u knjigama Borisa Moravjeva, Gnostika i P.D. Uspenskog, U Potrazi za Čudesnim i Četvrti Put.]   nastavak: gnostika V dio

---

Metafizika

Planeta

Prva Strana Vebsajta