G a l a k s i j a. c o m

Amorova Strijela

 

02/2005

 

 (Prevod teksta pod orginalnim naslovom - The Love Bite: Alien Orchestrated Human Bonding Dramas)  

 Poznati slučaj Budd-a Hopkins-a, Otmica od strane NLO-a kod Mosta Brooklyn,  privukao je pažnju na jedan fenomen o kome se do sada rijetko pričalo. Radi se, kako je on to opisao, o eksperimentima vanzemaljaca u uticanju na ljude da međusobno stupaju u veze intimne prirode. U Hopkinsovoj nedavno objavljenoj knjizi, Witnessed nalazimo jednu dramatičnu priču o otmici Linde Cortile, 1989. godine, sa prozora jednog apartmana u Manhattan-u, USA. Svjedoci ovog nevjerovatnog događaja bila su tri čovjeka a jedan od njih bio je i "Richard", kojeg je Linda Cortile prethodno sretala dok je još kao dijete a kasnije i kao djevojka, bila otimana od strane vanzemaljaca. Ova njihova iskustva, koja su Linda i Richard zajednički doživljavali za vrijeme otmica od strane vanzemaljaca i u svojim snovima, smatraju se jednim oblikom manipulacije ljudi od strane vanzemaljaca da međusobno stupaju u intimne odnose.

Prema Hopkins-u, ovakvi intimni odnosi koje su Linda i Richard imali nisu ništa novo među onima koje vanzemaljci redovno otimaju. I mnogi drugi koji su bili redovno otimani s njihove strane, opisali su slična iskustva. Stvar se odvija otprilike ovako: jedan od otetih sreće drugog, kojeg takođe redovno otimaju, za vrijeme nekih od otmica ili u veoma u veoma jasnim i živopisnim snovima. Tu među njima dođe do neke vrste verbalne ili fizičke interakcije kako bi se započelo stvaranje veze. To se može ponoviti nekoliko puta sve dok ovo dvoje ne stupe u vezu. Priroda samih iskustava koje oni pri tom doživljavaju kao da je skrojena prema njihovim individualnim ukusima i stremljenjima. Partneri koji su stupali u intimne odnose za vrijeme otmice, ne moraju da se sjećaju tih iskustava. Često će se samo jedan partner sjećati dok drugi neće ili će imati samo neke neodređene insinuacije? Međutim, kada se oba partnera sretnu u istinskom životu, kod njih dolazi do jednog momentalnog osjećaja poznatosti, te oni tako lako mogu da se zaljube jedno u drugo.

Postoji dosta varijacija u samoj šemi i redoslijedu događaja, međutim, u većini slučajeva jedan od partnera se mnogo više zaljubljuje, od drugog, -- tako da na kraju ostaje sa osjećajem neuzvraćene ljubavi. Veza između tako spojenih individua je takva da obe osobe osjete jednu magnetnu privlačnost jedna ka drugoj, i često u nekim neobičnim ili neočekivanim situacijama.  U ovaj ljubavni sklop može da bude uključen i cijeli niz koincidencija, veoma jasnih i živopinih snova, i ljubavnih iskustava za vrijeme interakcije sa vanzemaljcima. Ti ovako režirani događaji su često intimne ili seksualne prirode,  tako da tu jedan ili drugi partner razvija intenzivnu ljubav i opsesiju prema ciljanoj osobi. U najvećem broju slučajeva, obe otete osobe se već nalaze u braku ili u jednoj čvrstoj vezi s nekim drugim. Međutim, sve to nema uticaja. Ova emocionalna, strasna pa čak i telepatska veza između ljudi koji su spojeni u režiji vanzemaljaca, nije ni nalik na normalne ljubavne veze. Neki od njih su to opisali od najfenomenalnije ljubavi koja se uopšte zamisliti može, pa sve do duhovnog stapanja jednog partnera sa drugim. Kao da ih je nebo spojilo. Onda se događa ono neminovno i sa katastrofalnim posljedicama. Partner koji je bio meta odjednom se “isključi”, a onaj koji je bio duboko zaljubljen ostaje bolno skršen zbog neuzvraćene mu ljubavi.

Izabrani partner obično u početku ima određene ljubavne (ili prijateljske) aspiracije prema drugome, ali onda naglo gubi interes, često nakon otmice od strane vanzemaljaca ili nekih ‘snoviđenja’. Ukoliko se jedan ili drugi partner mogu sjetiti svojih snova ili iskustava za vrijeme otmica, oni se obično sjete da su u tim prilikama, jednom ili više puta, bili intimno vezani jedno za drugo. Neki od otetih kažu da su u pojedinim momentima spontano dobijali mentalnu sliku (kao kod vantjelesne percepcije) svoje voljene osobe na takav način da je to kod njih izazivalo emocije kao što su ljubomora, opsesivna ljubav, žudnja i osjećaj tuge zbog neuzvraćene ljubavi. To se kasnije može prenositi iz veze u vezu i emocionalno je iscrpljujuce.

Sada ću navesti nešto za šta vjerujem da predstavlja primjere manipulacije spajanja ljudi i njihovih intimnih veza, u režiji vanzemaljaca. U oba ova slučaja došlo je do ljubavne opsesije, što je na kraju ostavljalo jednog partnera emocionalno skršenim. U drugom slučaju došlo jer do manipulacije jedne veze, tako da bi se spriječio nastavak ljubavne afere to dvoje ljudi.  Neka imena i detalji su izmjenjeni kako bi se zaštitio identitet klijenata.

Čarli i Sara

Čarli i Sara, oboje sa dugogodišnjom istorijom otimanja od strane vanzemaljaca, sreli su se jednom prilikom na nekoj priredbi. Oboje su momentalno dobili osjećaj da se odnekud poznaju i bili su privučeni jedno drugom. Porazgovarali su i izmjenili brojeve telefona tako da mogu ostati u vezi.  Čarli je osjećao jedan veoma jak romantičan zanos prema Sari, mada je Sara već živjela u sretnom braku. Sara se Čarliju činila veoma poznatom i on je uvjeren da ju je već prije vidao, kako u svojim snovima, tako i za vrijeme kad je bio otet od vanzemaljaca. Čarli se, kao kroz maglu sjeća da je vidjeo Sarino nago tijelo u jednom intimnom susretu s njom, koji kao da se desio u snovima. On je čak bio u stanju da prepozna određene mladeže na njenom tijelu za koje inače nikako drugačije nije mogao znati. Čarli sada postaje opčinjen Sarom i naziva je telefonom po nekoliko puta dnevno. On joj govori o svojim iskustvima sa vanzemaljcima, tvrdeći joj kako su vanzemaljci ti koji su zaslužni da su oni napokon pronašli jedno drugo, jer oboje imaju “slične energetske frekvencije”. Sara se ne sjeća ničega u vezi s tim, niti ima ikakva romantična osjećanja prema Čarliju. Međutim, Sara je zapanjena činjenicom da Čarli zna sve detalje o njenom tijelu kao i nekim čudnim koincidencijama koje su se dogodile u poslednje vrijeme između njih. Čarli nastavlja da se povremeno sjeća nekih novih detalja za vrijeme svog intimnog kontakta sa Sarom, pa čak vidi i slike iz njihove zajedničke budućnosti gdje imaju i svoje dijete.  U stvari, Čarli vjeruje da je Sarino dijete, iz njenog sadašnjeg braka, najvjerovatnije njegovo ali da ona toga nije svjesna. On postaje opsjednut njome i vjeruje kako njih dvoje imaju jednu posebnu zajedničku budućnost. Čarli uopšte ne čuje Sarine nagovještaje da ona nije zainteresovana za njega, te nastavlja da je često zove telefonom. Sara ne uzvraća ljubav Čarliju i počinje da ga izbjegava, ostavljajući ga na kraju skroz skršenog zbog neuzvraćene ljubavi. Opsesija se već toliko ugnjezdila u Čarliju da se on više ne prestaje da nada kako će njih dvoje u budućnosti ipak imati jednu posebnu ljubavnu vezu. Na kraju krajeva, to je upravo ono što su mu i vanzemaljci rekli, a Čarli želi da vjeruje u to da su oni ovdje za naše vlastito dobro.

Endrju, Šaron i Ingrid

Endrju, 32-vogodišnji muškarac sa istorijom otimanja od strane vanzemaljaca, ima probleme u vezi dužeg održavanja veza sa ženama. On se zaljubio u jednu lijepu i zanosnu ženu koja se zvala Šaron. Nakon dva mjeseca ove romantične veze, jedne noći, dok su spavali, posjetila su ih dva vanzemaljca tipa "Grey", odjevena u mantije sa kapuljačama.  Endrju se sjećao tog prvog dijela otmice, međutim, osjećanja straha i zebnje naglo su nadvladala tako da je njegovo sjećanje naglo izblijedilo.  Sljedeće jutro, Šaron je bila ozbiljno uzrujana i nekako emocionalno udaljena. Kasnije je Endrju otkrio da je jedan od vanzemaljaca ubo Šaron sa strane nekim oštrim predmetom, nalik na strelicu i istovremeno je upozorio da se drži podalje od Endrjua, dok je ona ostala sva užasnuta. Mada je Šaron vidjela na svom tijelu taj ožiljak u obliku trougla, ona je smatrala da se tu radilo samo o jednom užasnom snu. Manje od dvije sedmice nakon toga Šaron nije više imala prema Endrjuu nikakvih ljubavnih osjećanja i činila se kao da je bila "isključena." Ona je uskoro prekinula vezu s njim, što je Endrjuu nanjelo ogroman bol. Nakon sljedećih par mjeseci, vanzemaljci su ponovo posjetili Endrjua. Prilikom tog susreta on se jasno sjećao veoma jasnih vizuelnih prizora u kojima je vidjeo kako se Šaron ponaša kao ‘kurva’,  kako je imala seksualne odnose s njegovim najboljim prijateljem i kako se iz svega toga činilo i da ga je njegov najbolji prijatelj varao iz leđa. To je kod njega prouzrokovalo jednu navalu intenzivnog osjećanja ljubomore i bjesa prema svojoj bivšoj djevojci Šaron.

Endrju je imao još jednu vezu u koju su se vanzemaljci opet upetljali. Ova njegova djevojka, Ingrid, nije se sjećala posjete vanzemaljaca za vrijeme jedne noći koju su zajedno proveli. Endrju se sjećao kako je vidjeo jednog visokog, sivog vanzemaljca u sobi i kako je vidjeo Ingrid da sjedi na krevetu sa izrazom užasa na svom licu, koje kao da je bilo zamrznuto u momentu kad je htjela da vrisne. Za vrijeme ovog susreta, Endrju je pokušao da upita vanzemaljca: “Zašto se stalno miješate?” Međutim, samo par sekundi nakon što je postavio to pitanje, osjetio je užasan bol i izgubio svijest. Nakon te abdukcije Ingrid je naglo promijenila svoje prijateljsko ponašanje, od indiferentnosti do jedne otvorene zlobe, i tako je njihova ljubavna afera iznenada završila. Endrjuova upornost da iznudi neki odgovor od vanzemaljaca u vezi svega ovoga bila je dočekana sa jednom rafalnom paljbom fraza kao što su, "Ona nije bila jedna od nas. Ti si jedan od nas. Ona nam nije potrebna, ona nije dio toga. Ona nas ne razumije." Kao i onim već poznatim, "Ti još uvijek nisi spreman da to saznaš." Nakon ove dvije prekinute veze, vanzemaljci su projicirali u Endrjuov um zavodljive slike jedne prekrasne, egzotične Tahičanke sa djecom, za koju joj je rečeno da su to njegova buduća žena i djeca. Iz ovoga je Endrju, naravno, trebao da zaključi, "Ukoliko se držiš nas i radiš ono sto ti mi kažemo, to je ono što će mo ti mi obezbjediti." To se nikada nije dogodilo. Vanzemaljci su lagali. Danas, Endrju još uvijek živi sam i nimalo ne vjeruje vanzemaljcima koji se petljaju u njegove ljubavne veze. Pored svega toga, Endrju je očuvao jedan pozitivan stav pun nade da će savladati sve ove prepreke a imao je i dosta uspjeha u pružanju otpora vanzemaljcima kada su ovi pokušali da ga otimaju.

Sofija, Džorđ i Dejv

Sofija, jedna 33 godine stara, udata žena i majka krenula je u potragu za istinom u vezi sa svojim dugogodišnjim susretima sa vanzemaljcima.  Njen muž Džorđ nije dijelio zajedno s njom njena duhovna interesovanja niti njenu fascinaciju sa NLO fenomenima.  Džorđ nije bio otiman i provodio je većinu vremena dugo radeći i gradeći svoju karijeru. Njegova emotivna hladnoća uzrokovala je kod Sofije osjećaj usamljenosti i želju za nekim ko je može razumjeti. Za vrijeme Sofijinih susreta sa vanzemaljcima, Džorđ kao da je bio “mrtav hladan” ili skroz nesvjestan. U drugim slučajevima, on je bio van grada ili nedostupan. Kada je njihova kćerka napunila 2 godine, često se noću budila vrišteći od straha prilikom čega je pokušavala da se sakrije u ormaru u svojoj sobi, kako bi “pobjegla od monstruma”.  To se ponekad događalo tokom iste one noći kada je Sofija takođe imala svoje “noćne more” sa vanzemaljcima. Za vrijeme tih perioda, njihova kćerka se ponašala veoma odbojno prema svom ocu, kao da je bila ljuta na njega. Usred svoje potrage za terapeutom koji bi joj mogao pomoći u vezi ovih otmica, Sofija je srela jednog starijeg čovjeka po imenu Dejv. Dejva su vanzemaljci takođe otimali i on je živjeo u jednom srećnom braku. Kada su se prvi put sreli, Dejv nije mogao prestati da zuri u Sofiju, kao da je već znao ko je ona. Oboje su razmjenili vizit kartice prilikom posjete jednoj konferenciji na temu NLO-a, nakon čega su ostali u kontaktu telefonom. Sofiji su se tada pojavila veoma detaljna sjećanja "déjŕ vu" tipa, kao da je u nekom snu imala s Dejvom intimne odnose prije nego što ga je srela. Uskoro je postala empatično vezana za Dejva i nekoliko puta ga je sanjala, a u tim snovima bila je u stanju da dozna detaljne informacije iz Dejvovog ličnog života, koje normalno ne bi mogla saznati. Dejv je takođe spontano počeo da prima mentalne slike uz pomoć kojih je saznao mnoge detalje iz Sofijinog života, čiju istinitost mu je ona mogla potvrditi. Isto to se događalo i kod Sofije, ona je mogla da na osnovu tih vizija intuitivno sazna mnoge intimne detalje iz Dejvovog privatnog života, koje joj je on bio u stanju da potvrdi.  Sofija se zaljubila u Dejva a da nikako nije mogla razumjeti zašto ga toliko voli, pošto je on bio mnogo godina stariji i nije bio njen tip. Oboje su osjećali jednu jaku međusobnu duhovnu i emocionalnu vezu, kao da su se poznavali godinama. 

Sofija je planirala da posjeti jednog hipnoterapeuta, međutim bila je spriječena u tome usljed jednog događaja, sličnog nekoj virtuelnoj otmici u kojoj su učestvovali pripadnici armije. Nakon prijetnji koje su joj tom prilikom upućene, ona se razboljela i odustala od posjete terapeutu. Jedan od glavnih razloga zašto je Sofija htjela da vidi terapeuta bila je njena opsesija i ogromna ljubav prema Dejvu. Sofija je zvala Dejva često, inicirajući veći dio komunikacije s njim. Uskoro, dobila je osjećaj da on pokušava da je se oslobodi i da se promjenio i postao nezainteresovan za nju. Iako je Dejv rijetko zvao Sofiju i uzvraćao njenu naklonjenost, ona je to opravdavala time što on ima previše posla jer on bi sigurno bio s njom, kad bi samo mogao. Griješila je. Dejv je imao prema njoj samo prijateljska osjećanja ali on nije bio zaljubljen u nju. Međutim, to se Sofiji nije činilo kao neki problem, pošto je ona mislila da će oni vjerovatno u budućnosti završiti ipak zajedno. Nakon svega, sve te koincidencije, duboka ljubav i intimna veza koju su imali, sve to je moralo da ima neki božanski smisao. Nakon dvije godine, uz pomoć i razumjevanje jednog terapeuta specijalizivanog za slučajeve otmica, Sofijina opsesija Dejvom je na kraju popustila. Sve ovo uzelo Sofiji jedan ogroman emocionalni i fizički danak, takav da se ona u jednom momentu bila i sasvim ozbiljno razboljela.  

Dio Sofijine terapije uključivao je bračno savjetovanje kome su prisustvovali ona i njen muž i gdje su oboje morali svjesno da sagledaju sve aspekte problematike u vezi otmica ljudi od strane vanzemaljaca. Takođe su morali da izbjegavaju bilo kakvu vrstu međusobne emocionalne izolacije. Iako je brak Sofije i Džorđa još uvijek stabilan i čvršći nego prije, Sofija je ostala veoma povrijeđena nakon ove ljubavne opsesije. Ona voli svog muža, mada priznaje da je on više toliko ne privlači. Sofija je našla utjehu u vjeri u Boga i pomaganju drugima.

Površinski gledajući, ovakvi problemi između ljudi, mogli bi se veoma lako objasniti bračnim ili porodičnim nesporazumima. Međutim, kad sam obratila malo veću pažnju na živote onih koji doživljavaju vanzemaljske otmice i njihove međusobne odnose, veoma sam se iznenadila. Klasične psihološke teorije ovdje ne drže vodu. Postoji tu nešto istinski podmuklo što se nalazi ispod vela tog kontaktiranja ljudi od strane vanzemaljaca. To me je natjeralo da se pitam, šta je tu došlo prvo, pile ili jaje? Da li su ovi poremećaji u njihovim intimnim vezama rezultat njihove nesposobnosti da izađu na kraj sa vanzemaljskim otmicama, --  ili su vanzemaljci ti koji izazivaju probleme u njihovim porodicama i vezama?

Prema mom iskustvu stečenom prilikom savjetovanja žrtava vanzemaljskih otmica, jedna od zajedničkih stvari karakteristična za sve njih, to je jedna emocionalna izolacija i osjećaj nerazumijevanja. Razlog za emocionalnu izolaciju može da bude nesvjesno ponašanje od strane žrtve otmica, koje dolazi iz njegove porodice, iz koje je on potekao. (U mnogim slučajevima članovi jedne porodice se otimaju kroz mnoge generacije). Ta njihova izolacija može takođe da bude usljed jedne naredbe instalirane u njihovu podsvijest od strane vanzemaljaca, kako bi ih se spriječilo da pričaju o tome. Ili još gore, sve to može biti usljed manipulacije života onih koje otimaju, njihovih bliskih prijatelja, ljubavnih partnera i članova familije. Moje profesionalno mišljenje je da su sva tri ova faktora odgovorna za posljedice koje viđamo u ovim specifičnim situacijama.

Neki istraživaći vjeruju da stupanje u međuljudske veze koje imaju dramatičan ishod ili ljubavnu opsesiju može biti izmanipulisano iz razloga koji nisu samo u vezi sa razmnožavanjem vanzemaljaca, kao i njihovim programom hibridizacije, kako bi neko to posumnjao na prvi pogled. (Mada je i to jedan faktor koji se ne smije ignorisati). Barbara Bartholic, hipnoterapeut i istraživač koji se bavi fenomenom vanzemaljskih otmica duže od 25 godina, do tančina je proučila i ove opsesije ljubavlju prema nekome.

"Prvo," Barbara kaže, "ovim individuama se još od njihovog djetinjstva manipuliše tako da stvaraju maksimalno emocionalne seksualne veze. Sam proces stupanja u vezu postavlja pozornicu za dramu opsesije ljubavlju. Vanzemaljci su na neki način u stanju da skupljaju energiju ljudi koji su emocionalno nabijeni. Te emocije potiču iz jedne snažne ljubavi, strasti, čežnje, bijesa, ljubomore ili iščekivanja”.

B. Bartholic vjeruje da smo svi mi podložni ovom fenomenu a ne samo oni koje vanzemaljci otimaju ili kontaktiraju. Radi se o tome da mi čujemo o ovim ljubavnim opsesijama i svim onim dramama koje idu zajedno s tim, samo od onih koji se svega toga sjećaju.

"Ova drama ljubavne opsesije vjerovatno se odigrava na jednom mnogo većem nivou," Barbara dodaje. "To je takođe ugrađeno uz pomoć glamuroznih javnih ličnosti i kojekavih ‘super-zvijeza’." Vanzemaljci koji režiraju ove drame koriste imidže superzvijezda kako bi kod generalne populacije izazvali jednu masovnu ljubavnu opsesiju prema njima. "Ukratko," zaključuje Barbara, "sve ovo liči na jednu veliku Nintendo igru."

Ključna tačka svega ovoga je emocionalna energija koja se crpi iz jednog niza intenzivnih drama i kriza. Koliko god da se to može činiti smiješnim, vanzemaljci se hrane ovim vrstama emocionalne energije. Do sada mi je već mnogo ljudi priznalo da su imali češće susrete sa vanzemaljcima u haotičnim životnim periodima i kada su bili pod stresom. Jedan od mojih kolega reče, "Vanzemaljci imaju sposobnost da manipulišu mojim emocijama i tako me provlače kroz periode kada se osjećam veoma lijepo ili užasno."

Bez obzira na svu nesreću koja ih je zadesila, neki od žrtava otmica se trude da uče iz svakog svog iskustva, bilo ono dobro ili loše. Takoje Sofija jednom prilikom priznala: “Kad sam se čvrsto odlučila da poduzmem jedno temeljito istraživanje pozadine ovih mojih otmica, iznenada sam bila podvrgnuta cijelom jednom nizu svakojakih ispita i iskušenja, kao kad prolaziš kroz neku šumu duhovnog ratovanja."

Šta je pravi razlog za ovu interferenciju vanzemaljaca u našim ljubavnim vezama, možda nećemo nikada saznati, međutim iz onoga što smo saznali od njihovih žrtava, posljedice svega toga mogu istovremeno biti i razorne i stimulativne prirode. Nakon što je prebrodila posljedice svoje ljubavne opsesije koja je bila režirana od strane vanzemaljaca, Sofija je rekla, "Čak iako je ovo moje iskustvo bilo nevjerovatno bolno, ja ga ne bih mijenjala ni za šta drugo. Shvatila sam da je bolje voljeti i izgubiti, nego nikad ne voljeti."

Ja sam dugo razmišljala o ovome što je ona rekla i čini mi se da sada mogu zamisliti šta ovim vanzemaljcima nedostaje. Sam život.

 

 

Evinu knjigu: Alien Love Bite, možete nabaviti ovdje

 

 

Metafizika

Planeta

Prva Strana Vebsajta