|
Finansijski program. Progresivna oporezivanja. Progresivne takse u
markama. Fondovna kasa. Hartije od vrijednosti i zastoj
novčanog opticaja. Odgovorno računovodstvo.
Ukidanje predstavništva. Zastoj kapitala. Novčana
emisija. Zlatna valuta. Valuta vrijednosti radničke
snage. Buđet. Državni zajmovi. Jednoprocentna
serija. Industrijske hartije od vrijednosti. Gojski
upravljači. Favoriti, masonski agenti.
Danas ćemo dodirnuti finansijski program, koga
sam rezervisao za kraj i o kome ćemo govoriti kao o
najtežoj, završnoj i odlučnoj tački naših
planova. Pristupajući mu, ja ću vas podsjetiti
da sam vam i ranije nagovjestio da je suma naših dejstava
riješena pitanjem naših cifara.
Kad se mi zacarimo naša će samodržavna
(autokratska) klasa izbjegavati, iz principa samoodržanja,
da osjetno opterećuje narodne mase porezima, ne
zaboravljajući svoju ulogu oca i zaštitnika. Ali pošto
državna organizacija staje skupo, ipak je neophodno
dobiti potrebna za to sredstva. Stoga treba naročito
brižljivo izraditi pitanje ravnoteže u tom predmetu.
Naša uprava, u kojoj će car posjedovati
legalnu fikciju pripadanja njemu svega što se nalazi u
njegovoj državi (što je lako pretvoriti u stvarnost), može
pribjeći zakonitom izuzimanju svekolikih suma radi
regulisanja njihovog opticaja u državi. Iz toga izlazi da
je pokriće poreza najbolje vršiti putem progresivnog
poreza na svojinu. Na taj način će se potraživanja
uplaćivati bez pritješnjenja ili uništenja
srazmjernom procentu posjedovanja. Bogataši, moraju biti
svjesni svoje obaveze da dio svojih suvišaka prepuste državnoj
koristi, pošto im država garantuje sigurnost u
posjedovanju ostale svoje lične svojine i pravo
vlasništva, kažem poštenje, jer će kontrola biločijeg
imanja odstraniti pljačku na zakonskoj osnovici.
Ova socijalna reforma mora početi odozgo, jer joj već
nastaje vrijeme - ona je neophodna kao garancija mira.
Porez na siromašnog je sjeme revolucije i služi na uštrb
državi koja gubi veliko trčeći za malim.
Nezavisno od toga porez na kapitaliste umanjiće
porast bogatstva u privatnim rukama, u kojima ih sada držimo
prikupljene kao ravnotežu sila gojskih vlada - državnim
finansijama.
Porez koji se povećava u procentom odnosu prema
kapitalu daće mnogo veći prihod negoli današnji
po glavi stanovnika i cenzusni, koji je za nas koristan
samo kao sredstvo za izazivanje nemira i nezadovoljstva među
Gojima.
Sila na koju će se naš car oslanjati sastoji
se u ravnoteži i garanciji mira, čega radi je
neophodno da kapitalisti žrtvuju jedan dio svojih prihoda
radi bezbjednosti dejstva državne mašine. Državne
potrebe treba da podmiruju oni kojima to nije teško i od
kojih se ima šta uzeti.
Takva će mjera uništiti mržnju siromaha
prema bogatašu, u kome će on vidjeti potrebnu
finansijsku potoporu države, vidjeće u njemu
organizatora mira i blagostanja, jer će vidjeti da ovaj uplaćuje
potrebna sredstva za njihovo postignuće.
Da ne bi inteligentni platci odveć jadikovali zbog
novih plačanja, njima će se pri određivanju
tih plačanja davati podrobni računi, izuzimajući
naravno sume koje su predviđene za potrebe prestola i
administrativnih ustanova.
Vladalac neće imati svojih dobara, kad već i
onako sve što je u državi predstavlja njegovu svojinu,
inače bi jedno protivriječilo drugome: fakat
vlastitih sredstava uništio bi pravo svojine na sveopšte
vlasništvo.
Rodbina vladareva, sem njegovih nasljednika koji se takođe
izdržavaju o trošku državnom, mora stupiti u redove državnih
službenika i raditi da bi zaslužila pravo svojine:
privilegije carske krvi ne smiju služiti za pljačku
državne kase.
Kupovina, prijem novaca ili nasljedstva podlegaće
progresivnim taksama. Neprijavljena, u ovoj taksi
neopovrgnuta, neizostavno lična, predaja svojine novčane
ili kakve bilo druge, nametnuće ranijem vlasniku plaćanje
procentnog prireza za vrijeme od predaje tih suma pa do
dana kada je otkriveno prikrivanje izjave o predaji.
Priznanice o predaji moraju se svake nedelje podnositi
mjesnoj blagajni sa označenjem imena, prezimena i
ostalog mjesta stanovanja bivšeg i novog sopstvenika
imanja. Ta lična predaja mora počinjati od određene
sume koja prelazi obične troškove oko kupovine
i prodaje neophodnoga koja će se uplaćivati
taksenim markama u određenom procentu od jedinice.
Izračunajte po koliko će puta takvi porezi
pokriti prihode gojskih država.
Fond državne blagajne mora imati određeni iznos rezervnih platežnih
sredstava, a sve ono što bude prikupljeno preko tog
iznosa mora biti vraćeno u opticaj. Te sume će
poslužiti za obavljanje javnih radova.
Inicijativa takvih radova, koja potiće iz državnih
izvora, čvrsto će privezati radničku klasu
za državne interese i vladare. Od tih suma izdvojiće
se jedan dio koji će biti upotrebljen na premije za
pronalaske i proizvodnju.
Nikako ne treba preko određenih i široko proračunatih
suma zadržati u državnim blagajnama i najmanju jedinicu,
jer novac postoji za opticaj i svaki njegov zastoj štetno
se odaziva na toku državnog mehanizma kome on služi kao
mazivno sredstvo: zastoj maziva može poremetiti pravilno
kretanje toga mehanizma.
Zamjena jednog dijela novčanica procentnim hartijama
proizvela je baš takav zastoj. Posljedice te okolnosti
sada su već dovoljno primjetne.
Mi ćemo takođe ustanoviti državno računovodstvo
i u njemu će vladar u svako doba naći pregled državnih
prihoda i rashoda, izuzev tekuće još ne sastavljene
mjesečne račune i prethodne, koji još nisu
sastavljeni.
Jedino lice koje neće imati interesa da pljačka
državne kase je njihov vlasnik, vladar. Eto zašto će
njegova kontrola odstraniti mogućnost gubitka ili
rasipanja. Predstavljanje
na prijemima radi etiketa, koje oduzimaju vladaocu
dragocjeno vrijeme, biće ukinuto da bi vladar imao
vrijeme za kontrolu i razmišljanje. Tada njegova moć
neće biti rasparčana na favorite, koji okružuju
presto samo radi sjaja i koji su zainteresovani samo za
svoje, a ne za opšte državne interese.
Ekonomske krize, koje smo priredili za Goje, stvorene su
ničim drugim do povlačenjem novca iz opticaja.
Ogromni kapitali zastali su zahvaljujući izvlačenju
novca iz država koje su bile prinuđene da se
baš njima obrate za zajmove. Ti zajmovi su
opteretili finansije država plaćanjem procenata,
pritisli ih i vezali pomenutim kapitalom...
Koncentracija industrije u rukama kapitalista isisala je sve narodne
sokove, a s njima i državne...
Sadašnja emisija novca uopšte ne odgovara sveopštoj
potrebi, pa stoga i ne može da zadovolji sve radničke
nevolje. Emisija novca mora biti u skladu sa povećanjem
stanovništva, pri čemu je neophodno računati
kao potrošače i tek rođenu djecu. Revizija
emisije bitno je pitanje za cijeli svijet.
Vi znate da je zlatna valuta bila propast za sve države
koje su je usvojile, jer ona nije mogla zadovoljiti potrošnju
novca, tim prije što smo mi povukli zlato iz opticaja
koliko je god to bilo moguće.
Kod nas mora biti uvedena valuta vrijednosti radničke
snage, pa bila ona od hartije ili drveta. Mi ćemo
izvršiti emisiju novca prema normalnim potrebama svakog
podanika, povećavajući njegovu količinu sa
svakim novorođenim čovjekom, smanjujući je
sa svakim umrlim.
Računske poslove obavljaće svaki
departman (administrativna podjela u Francuskoj), svaki
okrug.
Da
nebi bilo zadržavanja u isplati novca na državne
potrebe, sume i rok njihove isplate određivaće
se ukazom vladara: time će se odstraniti protektorat
ministarstva nad jednom ustanovom na uštrb drugih.
Buđeti prihoda i rashoda biće uporedo vođeni,
da ne bi bilo nejasanosti, kad su udaljeni jedan od
drugog.
Reforme gojskih finasijskih ustanova i principa, koje smo
mi projektovali, zaodjenućemo u takve forme da
one neće nikoga uznemiriti. Mi ćemo
ukazati na neophodnost reformi usljed onih zbrka i
pometnji od kojih su došli finasijski neredi kod Goja.
Prvi sukob, reći ćemo, sastoji se u tome što
oni počinju sa određivanjem običnog budžeta,
koji raste iz godine u godinu, iz sljedećih uzroka:
taj buđet oni rastegnu do polovine godine; zatim traže
popravni budžet koji potroše za tri mjeseca, poslije
čega mole za dopunski budžet, i sve to završava
likvidacionim budžetom. A pošto se budžet za narednu
godinu određuje prema sumi opšteg proračuna,
onda se svakogodišnje skretanje od norme proteže za 50%
na godinu, zbog čega se godinama budžet uređuje
kroz deset godina. Zahvaljujući takvim metodama, dopuštenim
nemarnošću gojskih država, njihove su se kase
ispraznile. Period zajmova, koji je poslije toga nastupio,
pokupio je ostatke i doveo sve države gojske do
bankrotstva.
Vi dobro znate da takvu ekonomiju kakvu smo sugerisali
Gojama mi ne možemo voditi.
Svaki zajam dokazuje državnu nemoć i neshvatanje državnih prava.
Zajmovi kao Damaklov mač vise nad glavama vladara
koji, umjesto da uzimaju od svojih podanika putem
privremenih poreza, idu ispruženom rukom da prose
milostinju od naših bankara.
Spoljašnji su zajmovi pijavice, koje se nikako ne mogu
otkinuti od državnog tijela dokle god one same ne otpadnu
ili ih država sama ne zbaci. Ali gojske države ih ne
otkidaju, nego ih sve više puštaju na sebe, tako da one
moraju neizbježno propasti od dobrovoljnog puštanja
krvi.
U suštini, šta drugo može predstavljati jedan zajam, uz
to i spoljašnji?!... Zajam - to je emisija državnih
mjenica koje sadrže procentnu obavezu srazmjernu sumi
pozajmljenog kapitala.
Ako je zajam 5%, onda će država kroz dvadest godina uludo platiti
procentnu sumu koja će biti ravna uzetom zajmu; za
četrdest godina plaća dvostruku sumu, a za šezdeset
godina trostruku, a dug uvijek ostaje isti, neplaćeni
dug.
Iz ovog računa jasno se vidi da, kod oblika sveopšteg
prireza, država crpi posljednje parice siromašnih
poreskih obveznika da bi isplatila inostrane bogataše od
kojih je uzela novac na zajam, umjesto da te parice
prikupi za svoje potrebe bez procentnih doplata.
Dok su zajmovi bili unutrašnji, Goji su samo premještali
novac iz džepa siromašnih u džepove bogataša, ali kada
smo mi podmitili koga je trebalo, da bismo prenijeli
zajmove na spoljašnji teren, onda su sva državna
bogatstva potekla u naše kase i svi su Goji počeli
da nam plaćaju svoj podanički danak.
Kad je lakomislenost gojskih vladara u pogledu državnih
poslova i podmitljivost ministara ili nerazumijevanje u
finansijskim poslovima drugih upravnih lica uspjelo da
zaduži svoje zemlje kod naših kasa neisplativim
dugovima, onda treba znati koliko nas je sve to stalo
truda i novca.
Zastoj novca mi nećemo
dopustiti, te zato neće biti ni državnih procentnih
hartija, sem jednoprocentne serije, da ne bi plaćanje
procenata predavala državnu moć pijavicama na
isisavanje. Pravo emisije procentnih hartija biće
isključivo prepušteno industrijskim društvima,
kojima neće biti teško da isplaćuju procente od
svojih dobiti, koje države ne zarađuju na
pozajmljeni novac, kao što to čine ova društva, jer
ona zajmi da potroši, a ne da vodi privredne operacije.
Industrijske hartije kupovaće i vlada koja će se
od današnjeg plaćanja dadžbina na zajmove
pretvoriti u zajmodavca iz računa. Takva mjera
prekinuće zastoj novca, gotovanstvo i ljenost koji su
nam bili od koristi kod samostalinih Goja, ali neželjeni
u našoj vladavini.
Kako je jasna i očigledna nedotupavnost čisto životinjskih
gojskih mozgova, koja se ispoljava u tome što nisu ni
mislili, uzimajući od nas novac pod interes, da
će sav taj novac, pa još sa interesom na njega oni
morati crpiti iz svojih državnih đepova radi obračuna
sa nama. Šta je bilo lakše i jednostavnije nego uzeti
potreban novac od svojih građana!
To dokazuje genijalnost našeg izabranog uma u tome što
smo mi umjeli tako da im predstavimo stvar zajmova da su
oni vidjeli u njima štaviše i svoju korist.
Naši računi, koje ćemo mi predstaviti kada
nastupi vrijeme, osvijetljeni vijekovnim
eksperimentima koje smo vršili nad gojskim državama,
odlikovaće se jasnošću i određenošću
i očigledno će pokazati svima koristi od naših
novotarija. Oni će učiniti kraj onim
zloupotrebama, blagodareći kojima smo mi upravljali
Gojima, ali koje ne mogu biti dopuštene u našem carstvu.
Mi ćemo tako podesiti računski sitem da ni
vladar ni najmanji činovnik neće biti u stanju
da izvuku ni najmanju sumu neprimjetno od njene namjene
ili da je upute drugim pravcem sem onog koji je već
jednom označen u određenom planu dejstva.
Bez određenog plana ne može se upravljati.
Idući neodređenim putem i sa neodređenim rezervama
propadaju na putu heroji i vitezovi.
Gojski vladari, koje su po nekadašnjim našim savjetima odvraćali od
državnih poslova svečanim prijemima, etiketama,
veselim zabavama i razonodama, bili su samo povjerenici naše
uprave. Izvještaje favorita, koji su ih zamjenjivali na
poprištu poslova, sastavljali su za njih naši agenti i
svaki put su zadovoljavali kratkovide umove obećanjima
da se u buduće predviđaju uštede i poboljšanja...
Od čega uštede? Od novih prihoda? - mogli su da
upitaju i nisu pitali oni koji su čitali naše izvještaje
i projekte...
Vi
znate dokle ih je dovela ta nemarnost, do kakvog su
finansiskog rastrojstava oni dotjerali, bez obzira na
divnu vrednoću njihovih naroda.
|