|
Učvršćivanje loze cara Davida. Pripremanje cara. Uklanjanje
direktnih nasljednika. Car i trojica koji su ga posvetili.
Car je sudbina. Besprijekornost spoljašnjeg morala cara
judejskog.
Sad ću preći
na temu načina učvršćivanja korijenja dinastičke
loze cara Davida do posljednjih slojeva zemlje...
Ovo učvršćivanje
sastojaće se prije svega u onome u čemu se do
današnjeg dana sastojala moć, koja je našim
mudracima osigurala i očuvala vođenje svih
svjetskih poslova kao i davanje pravca vaspitanju misli
cijelog čovječanstva...
Nekoliko članova od sjemena Davidova spremiće careve i njihove
nasljednike, ne birajući ih po pravu nasljeđa
nego po sposobnostima, posvećujući ih u skrivene
tajne politike, u planove upravljanja, s tim da niko ne
smije znati ove tajne. Cilj je takvog načina rada
taj, da svi znaju da uprava ne može biti povjerena
neposvećenima u najdublje tajne njene vještine.
Samo će se takvim licima predavati praktična
primjena imenovanih planova kroz sravnjenje sa
mnogovjekovnim iskustvima, sva posmatranja političko
- ekonomskih tokova i socijalnih nauka - sav, jednom riječju,
duh zakona, koje je priroda nepokolebljivo ustanovila radi
regulisanja čovječanskih odnosa.
Direktni nasljednici često će biti odstranjivani
od stupanja na presto ako za vrijeme učenja i
spremanja budu ispoljili lakomislenost, mekoću i
druge osobine koje ih čine nesposobnim za upravljane,
a same po sebi su štetne po carski poziv.
Samo oni koji su bezuslovno sposobni za čvrsto, makar
i surovo, budno upravljanje, dobiće njegove dizgine
od naših mudraca.
U slučaju oboljenja slabošću volje ili kakvom
drugom nesposobnošću, carevi će morati po
zakonu predavati upravu u nove, sposobne ruke...
Carski planovi dejstva u tekućem momentu, a tim prije
u budućnosti, biće nepoznati čak i onima
koji se budu zvali bliskim savjetnicima.
Samo car i trojica koji su ga posvetili znaće budućnost.
U licu cara, koji nepokolebljivom voljom vlada sobom i
čovječanstvom, svi će ugledati sudbinu sa
njenim nepoznatim putevima. Niko neće znati šta car
želi da postigne svojim naređenjima, pa stoga se
niko neće smjeti ni ispriječiti na nepozntom
putu...
Razumije se, potrebno je da umni rezervoar careva
odgovara planu upotrebe, koji on ima da primi u sebe. Zato
on neće stupiti na presto prije nego što njegov um
ne podvrgnu probi i ispitu pomenuti mudraci.
Da bi narod znao i volio svoga cara neophodno je da
on besjedi na tronovima
sa svojim narodom. To stvara potrebno spajanje dviju sila
koje smo mi sada terorom odvojili jednu od druge.
Ovaj teror nam je bio
neophodan da bi obje sile ponaosob potpale pod naš
uticaj.
Car judejski se ne smije nalaziti pod vlašću svojih
strasti, naročito sladostrašća: nijednom
stranom svoga karaktera on ne smije davati životinjskim
instiktima vlast nad svojim umom. Sladostrašće
najgore razara umne sposobnosti i jasnoću pogleda,
odvodeći misli na najgoru i najvišu životinjsku
stranu čovječanske djelatnosti.
Oslonac čovječanstva u licu gospodara svijeta od
svetog sjemena Davidova mora prinositi na žrtvu svome
narodu sve svoje lične naklonosti.
Gospodar
naš mora biti primjerno besprijekoran.
|