gnostika7

Čovjek živi u fizičkom tijelu. U tom tijelu nalazi se njegova Ličnost. To je jedan suptilni organizam sa provizornim ‘Ja’. Iza ovog organizma takođe postoje potpuno formirani viši organi svijesti istinskog ‘Ja,’ kao i sama Svijest.

Kod vanjskog čovjeka često dolazi do konfuzije zbog njegove nedovoljno razvijene Ličnosti. Osim rijetkih slučajeva, čovjek ne zna ni o čemu drugom unutar sebe samog, osim svoje Ličnosti. Ona mu se, u odnosu na njegovo tijelo, često predstavlja njegovom dušom. Međutim, zbog svog neprijateljskog stava prema istinskom ‘Ja’, Ličnost je mnogo čvršće vezana za tijelo, nego za njega. Taj kompleks duše-Ličnosti je kao takav nestalan i osuđen je na propast. To ujedno objašnjava i onu kontradikciju gdje čovjek smatra dušu neuništivom a istovremeno priča o opasnosti da je izgubi, odnosno o svom ‘spasenju’. U stvari, postoji samo jedan način za spasenje ove ovakve duše-Ličnosti, a to je stvaranje njene čvrste veze sa istinskom, vjećnom i neuništivom Dušom, preko medijuma kojeg čine tzv. viši centri svijesti. Ta istinska Duša može da se manifestuje u čovjeku pod određenim uslovima.

Uz pomoć te fuzije, duša-Ličnost koja po svojoj suštini sama nema nikakvu svjetlost, početi će da sija svjetlošću besmrtne Duše, sa kojom od tada pa na dalje, ona postaje jedno. Sila istinskog ‘Ja’ će onda učiniti lično ‘ja’, koje se s njim identificiralo, - besmrtnim. To podrazumijeva istinsko značenje riječi Spasenje.

Već smo pomenuli da se ostvarenje veze izmedu Ličnosti i višeg emocionalnog centra ne može ostvariti sve do drugog Rođenja; a do njega ne može doći osim u slučaju jednog dugotrajnog rada na Ličnosti, s ciljem da se ona dovede do perfekcije.

Odatle proistiće i definicija Prilaznog puta: Prilazni put se sastoji od progresivnog sticanja znanja i znanja s praktičnom primjenom (savoir-faire), koje omogućava razvoj Ličnosti, kako bi se ostvarilo drugo Rođenje, tj. njena čvrsta unija sa istinskim ‘Ja’. Onda, Individualnost, rođena na takav način, stupa na Put, u pravom smislu te riječi.

Ova gornja definicija pokriva samo dio Puta, u širem smislu riječi, kojeg smo označili kao Prilazni put. Taj dio je ujedno za tragaoca i najvažniji, jer bitka protiv Smrti koju je on započeo, ovdje završava Pobjedom.

Ta Pobjeda se takođe sastoji u apsorpciji magnetnog centra od strane višeg emocionalnog centra. To se događa kad magnetni centar apsorbuje niži emocionalni centar, nakon regulisanja i dovođenja u ravnotežu tri niža centra Ličnosti.

Nakon ove Pobjede, naredni dio Puta, ili bolje rečeno - pravi Put, podrazumijeva jedan rad koji mora da se obavlja u potpuno drugačijim uslovima, izvan dohvata ili bilo kakvog uticaja Smrti, sa svim ostalim fenomenima koji idu zajedno s tim.

Put se, u cijelom svom sklopu, sastoji od sedam sekcija ili etapa između tri Praga. On vodi od Smrti ka Životu.

Taj Put je zamišljen prema Zakonu Broja Sedam i vodi u 10 faza od vanjskog života do trećeg Praga – što je granica za evoluciju zemaljskog čovjeka. Čovjek prolazi kroz svaku od ovih faza uz pomoć ulaganja i usmjerenja svog napora u jedan stvaralački rad, koji se mora uskladiti sa Zakonom Broja Tri.

- katehumeni (staza); - oni koji su uz pomoć razlikovanja ‘B’ uticaja uspjeli u sebi formirati embrionični magnetni centar.

- (Prilazni put); - tragaoci koji su prešli prvi Prag i koji napreduju prema drugom Pragu.

- (Put); - tragaoci koji su prešli drugi Prag i sada evoluiraju prema trećem Pragu.

Poslednja zona je podijeljena na tri koncentrična kruga, u korelaciji sa čovjekom br. 5, 6, i 7, u centru.

Na ovom dijagramu Put je predstavljen u skladu sa skalom koja ide od DO do DO i tako formira jednu oktavu. Intervali (međutonovi) između DO i SI, i između FA i MI, isto kao i između DO i SI sljedeće oktave, - predstavljaju ona tri Praga.

Prva faza

Prostor lijevo od prvog Praga predstavlja vanjski život, koji je karakterizovan anarhijom tri centra Ličnosti. Uz pomoć jednog veoma preciznog razlikovanja ‘A’ i ‘B’ uticaja, stvara se embrio magnetnog centra, pod čijim uticajem se tragaoc privlači ka prvom Pragu.

Druga faza

Kada je dosegao tu tačku, tragaoc je istovremeno stupio na put. On se sada suočava, oči u oči sa Životom: sa svojim ličnim životom i svim svojim rješivim i nerješivim problemima. To, ujedno, predstavlja i njegov prvi ezoterički ispit. Taj ispit se sastoji od jednog opšteg preispitivanja svih njegovih životnih vrijednosti. Rezultati koje će dobiti zavisiće od objektivnosti i hrabrosti koje je on unjeo u ovaj svoj ispit. Čovjek ovdje mora da ispolji jedan veliki i svjestan trud kako ne bi zaobilazio i odbacivao određene stvari ili lagao samog sebe. On takođe mora objektivno da prosudi one oko sebe i svoje odnose s njima.

U ovom periodu čovjek obično počne da gubi interes u vanjski život koji je baziran na ‘A’ uticajima a centar gravitacije njegove Ličnosti se pomjera prema njegovom magnetnom centru.

To je ujedno i vrijeme kada se mora donjeti definitivna odluka, jer je bolje da se čovjek povuće prije nego što se pređe prvi Prag, s obzirom da je sama priroda puta – jednosmjerna. Kasnije je mnogo teže vratiti se u ‘matriks’ ili bolje rečeno, nakon što čovjek pređe prvi Prag, postoje samo dvije opcije: napredak na Putu ili propast.

Treća faza

Prelazak prvog Praga podrazumijeva jedan ogroman korak naprijed, međutim, iskrena želja da se izađe iz vanjskog života, koja je bila inspiracija za taj prelazak, sama od sebe nije dovoljna kako bi se čovjek oslobodio od ‘A’ uticaja.

S druge strane Praga, pred čovjekom će se sam otkriti mezoterični dio posla kojeg on mora da obavi prije nego što dostigne notu SI. On sada mora da se učvrsti i da se odlučno usmjeri prema naprijed, bez gledanja unazad.

[Nijedan nije pripravan za carstvo Božije koji metne ruku svoju na plug pa se obzire natrag. (Luka IX 62)]

Zadatak predviđen za ostvarenje note SI je taj da tragaoc sada mora da pažljivo prođe kroz svoj životni film kako bi ostvario dva cilja:

- da u toj fazi svoje evolucije koliko je god to moguće objektivno razluči između stalnih, vječnih elemenata i onih privremenih ili karmičkih.

- da stimuliše u sebi, uz pomoć te analize, jednu jaku želju da pređe drugi Prag.

Snaga te želje i čvrstina njegove odluke su jedina mjerila uspjeha. To je i razlog zašto tragaoc mora posvetiti posebnu pažnju radu na noti SI Puta.

Prije prvog Praga, čovjek treba biti svjestan svog odnosa prema vanjskom životu uopšte. Nakon njegovog prelaska, on mora uzimati objektivnim, ne više taj vanjski život sa svim njegovim iluzijama, nego film svog vlastitog života.

One odgovaraju notama LA, SO i FA Puta. Ove note, tačnije rečeno, čine Prilazni put koji vodi ka Putu. Ova se faza, uključujući notu SI, predstavlja u smislu Stepeništa uz koje se čovjek mora da popne.

Ovo ezoteričko stepenište ima jednu posebnu osobinu koju moramo stalno imati na umu. Mi ne možemo ostajati dovijeka na nekoj od ovih stepenica. Nakon jednog određenog zastoja koji će biti dovoljan da čovjek ispuni zadatak koji se od njega zahtijeva od strane note koja je na snazi, ta stepenica će ga pustiti da se popne na nju.

Prilikom svog uspona ovim Stepeništem, stepenicu po stepenicu, tragaoc će morati da obavi sljedeće zadatke:

- nota LA – da omogući svojoj Ličnosti da raste u najvećem mogućem stepenu

- nota FA - da dovede u ravnotežu tri donja centra zamjenom mehaničkih veza između njih svjesnim vezama svakog od tih centara sa magnetnim centrom, kome će onda ti niži centri biti podređeni.

Penjući se Stepeništem na ovaj način, počinjući od note SI, prelazeći preko nota LA i SO, tragaoc ce stići do note FA. Kada ispuni zadatak predviđen za tu notu, on će postati čovjek br. 4.

Moral koji je eliminisan iz njega biće nadomješten uz pomoć dejstva njegove svijesti, odnosno, on će biti zamijenjen embrionom svijesti istinskog ‘Ja’, čija će svjetlost polako penetrirati, malo po malo, kroz magnetni centar sve dok ne obasja cijelu Ličnost tragaoca. Moramo imati na umu da čovjek br. 4 još uvijek ostaje u nekim aspektima vanjski čovjek; i on je još uvijek smrtan. Međutim, on je sada spreman da pređe preko drugog Praga, iza kojega, zaklonjen od ‘A’ uticaja i Zakona Slučajnosti, počinje Put u pravom smislu riječi. Kada ostvari taj stepen, tragaoc postaje čovjek od uticaja ‘C’.

Ne smijemo nikada smetnuti s uma da čovjek bilo šta da radi, on to radi daleko od neke perfekcije. Teoretski, čovjek br. 4 do momenta kada stigne do note FA, trebao bi već da bude potpuni gospodar nad samim sobom, u pravom smislu riječi. Rast i razvoj njegove Ličnosti već bi trebao biti dotjeran do svojih krajnjih granica. Ukoliko je to stvarno slučaj, onda će on doživjeti sa velikom radošću apsorpciju svog nižeg emocionalnog centra od strane magnetnog centra. Međutim, to se rijetko kad događa većinom zbog toga što čovjek, svugdje i uvijek u zakašnjenju, ne uspijeva potpuno da ispuni soje zadatke predviđene za svaku stepenicu na Stepeništu. Pošto je vrijeme za boravak na svakoj od tih stepenica ograničeno, on pod nagonom straha od pada, prelazi na sljedeću stepenicu, često vukavši za sobom neki dio svog karmičkog duga. To je dozvoljeno ali samo pod uslovom da se potpuno pročišćenje obavi na noti FA.

Sedma faza

Prilikom dostizanja prvog Praga, tragaoc mora da se suoči sa životom. Kad dostigne drugi Prag, on mora da se suoči, oči u oči, sa samim sobom. Drugim riječima, on će vidjeti svoju Ličnost u cijelom svom sklopu i u svakom njenom detalju. Na isti način, on će spoznati sve konsekvence svoje Karme kao i sve distorzije koje je to napravilo u njegovom biću, pogotovo one distorzije koje su rezultat njegove lične hipokrizije i laganja samog sebe. To su najteži elementi za konstatovanje. U vezi s tim, oni su najteži i za neutralisanje.

Po prvi put u svom životu, tragaoc će vidjeti sebe objektivno onakvim kakav on jeste, bez ikakve šminke, bez i najmanjeg opravdanja ili kompromisa, i bez mogućnosti za ikakvo izvrdavanje.

Za sve druge – a to je slučaj sa većinom – ovakava jedna vizija samog sebe čini se, najblaže rečeno, - strašna.

Perfektan ekvilibrijum Ličnosti ne može se ostvariti, osim u slučaju kompletne neutralizacije svih karmičkih konsekvenci.

Kada se čovjek suoči sa drugim Pragom, sve što je do tada bilo naučeno na jedan mehanički način, gubi svoj značaj; svi odbojnici, svi auto-trankvilajzeri (“sredstva za samo-smirenje”) moraju se slomiti i odbaciti. Svi dugovi moraju biti plaćeni u istinskoj valuti.

Istovremeno, tragaoc se mora riješiti svih onih svojih iluzornih i zamišljenih obaveza koje ponekad mogu da imaju na njega jedno hipnotičko dejstvo i kojima ljudska bića često pridaju istinsku vrijednost.

Ta konfrontacija sa samim sobom često ima jedan dramitičan tok, zbog karmičkog duga kojeg svako od nas nosi sa sobom. Međutim, to je neizbježno.

Čovjek sada mora napraviti inventuru svog svojeg mentalnog inventara, jer sve do tog momenta, najveći dio te njegove svojine bio je izvan polja njegove opservacije, zaturen tamo negdje u arhivama podsvijesti. On će tako biti veoma iznenađen onim što će tamo zateći, od velikih herojskih podviga pa do najogavnijih kriminalnih djela.

Ukoliko čovjek pobjegne od ovog monstruma – u kojem on mora da prepozna samog sebe, to će podrazumijevati jedan pad koji je pun opasnosti svakojake vrste. On mora ovdje da zauzme jedan napadački stav, jer samo u tom slučaju Ličnost-monstrum će popustiti. U tom momentu čovjek će postati gospodar nad samim sobom.

Od tada pa nadalje, čovjekov zadatak će biti transfiguracija njegove Ličnosti. On mora da prenese na nju jednu sliku koja zrači istinskom Ljepotom.

Prelaskom drugog Praga, rađa se jedna razvijena i harmonizirana Ličnost. To ujedno prestavlja i drugo Rođenje, koje je analogno, sa svake tačke gledišta, jednom fizičkom rođenju. Ono prolazi kroz iste faze.

Nakon prelaska drugog Praga, Ličnost se sjedinjuje sa istinskim ‘Ja’. Tako će ono provizorno ‘Ja,’ koje nije bilo uništeno, nego razvijeno do krajnjih svojih granica, sada biti zauvijek sjedinjeno sa istinskim ‘Ja’: Čovjek tako postaje - čovjek 5.

Ova neuništiva unija formira njegovu Individualnost. Tako se može reći da tek od tog momenta čovjek počinje stvarno da egzistira. On sada - jeste, i tek u tom momentu on će biti u stanju da sa sigurnošću i iskrenošću kaže da je sretan što se rodio.

Čovjekova Ličnost može imati tri različita ‘agregatna’ stanja, slično kao što to može imati i materija.

Prije Prvog praga, ‘Ja’ Ličnosti se nalazi u čvrstom stanju. U tom stanju, privlačne molekularne sile su mnogo jače od centrifugalnih sila. Sa psihološke strane ovo stanje se karakteriše egoizmom: sve za mene. U tom čvrstom stanju, čovjek ne može da razumije nikoga. U takvom stanju on je često uvjeren da je uvijek u pravu, a za sve svoje padove optuzuje druge ili ih pripisuje slučajnim ‘nesrećama’. On je, takođe, veoma samouvjeren.

Nakon što dostigne prvi Prag, tragaoc nije više u toliko čvrstom stanju, zato što on sada više ne vjeruje u apsolutnu vrijednost ‘A’ uticaja. On će počinjati da sumnja nakon što je primjetio postojanje ‘B’ uticaja , te počeo i da ih razaznaje od drugih uticaja. Nakon što je dostigao prvi Prag, on nije više toliko tvrd, on sada postaje mekan.

Daljim radom između dva Praga, njegovo mentalno ‘Ja’ postaje sve suptilnije i kada dostigne notu FA, ono je već u tečnom stanju.

Tečni mentalitet je u stanju da razumije ne samo sebe nego i druge, stavljajući se na njihovo mjesto. Za takve ljude kažemo da su ‘otvorene svijesti’.

Nakon prelaska drugog Praga, čovjek 4, koji je sada postao čovjek 5, stiće gasovito mentalno stanje – koje sve prožima, te mu tako omogućava i da razumije sva bića i sve stvari.

Nakon drugog Praga počinje pravi Put. On se sastoji od tri etape na koje možemo gledati kao na note MI, RE i DO.

Pod okriljem note MI, unutrašnji čovjek stupa na jedan viši nivo ezoteričnog učenja. On se sada obavezuje da počne da uči druge. Tokom tog učenja drugih, on istovremeno stiće nove sposobnosti i osobine koje su u skladu sa određenim elementima njegove Individualnosti. (“Darovi ‘Svetog Duha’”)

Na tom stepenu čovjek postaje ‘majstor’, gledajuci odozdo, a gledajući odozgo, - asistent.

Prva nova sposobnost – zajednička za sve Individualnosti a razvijana kroz faze MI i RE – je sposobnost spontanog razlikovanja istinskog od lažnog. Ta sposobnost će biti jedan znak po kome će se moći prepoznati novi čovjek u Ciklusu Svetog Duha (u ovoj epohi u kojoj se trenutno nalazimo).

U sljedećoj, devetoj fazi, čovjek 5, pod okriljem note RE, nakon što je stekao nove sposobnosti i osobine koje su u skladu s njegovom Individualnosti, on počinje da ih dalje razvija sve dok im ne da jednu integralnu izražajnost. On tako stiće Svijest koja se manifestuje u njemu kroz medijum višeg intelektualnog centra, koji djeluje kroz viši emocionalni centar.

Nakon što to postigne, on će postati čovjek 6.

Na desetoj, poslednjoj stepenici Puta, čovjek 6 postaje čovjek 7. To se karakteriše posvećenjem postignutih rezultata. (“baptizacija Vatrom i Duhom”). To posvećenje se postiže sublimacijom seksa. Tako se ciklus zatvara. Svaka životna manifestacija počinje seksualnim aktom; na kraju ciklusa, aktivnost seksualnog centra se manifestuje još jednom, ali na jednom višem nivou, na nivou - viših centara, što je ujedno i nivo kojem taj centar prirodno pripada.

Kraj VII dijela

[Knjiga Gnosis, Borisa Moravjeva, može se daunlodirati na engleskom jeziku ovdje.]

U poslednje vrijeme među onim tragaocima koji su dobili određenu sliku o čemu se radi i koji imaju djecu, primjećeno izbijanje određenih simptoma koje su neki metafizičari nazvali ‘Sindromom Svete Gospe’. Naime, radi se o tome da su mnogi od njih počeli kod svoje djece naglo primjećivati određene ‘specijalne osobine’, te su naprasno odlučili da svu svoju energiju ulože u njih, ‘tako da će onda ona (kad već oni “ne mogu”), sigurno u budućnosti ostvariti jedan duhovni impakt na čovječanstvo, ništa manji od onog kojeg je ostvarila osoba rođena od strane gorenavedene gospođe. Naravno, da li uopšte trebamo naglašavati da se i ovdje radi samo o još jednom od raznih vidova – laganja samog sebe!?!

Od ovog ‘sindroma’ oboljela je većina onih koji se podrazumijevaju pod vjernicima i koji, zasljepljeni i omamljeni religijom, nisu u stanju da vide neke bitnije elemente objektivne realnosti.

Imajući u vidu svu kompleksnost situacije u kojoj se nalazimo, kako individualno, tako i kao čovječansto, koncept “spasitelja” nije bilo ni malo teško nametnuti ljudskim masama. Prosjećan čovjek je kao jedna Ličnost, veoma prijemčiv za sve što skida odgovornost sa njega lično. Zašto mi, kad to može umjesto nas da odradi – neko drugi?!?

Sve dotle dok čovjek ne preuzme odgovornost za sebe – na sebe, on ostaje tzv. vanjski čovjek, jedna privremena Ličnost koja kao takva dijeli grupnu sudbinu vanjskih ljudi, te tako nema ni prava na - žalbu.

Ovdje i Sada se radi o jednoj: Bitci – za - Dušu. Ukoliko mi tu bitku izgubimo, pitanje je gdje ćemo završiti i u kakvom obliku!?!

Moramo napomenuti da su ova učenja prenosena vijekovima i da su mnogi od onih koji su ih prenosili, vjerovali kako će u ovom periodu u kojem se trenutno nalazimo, (tzv. Ciklus Svetog Duha), na čelu čovječanstva biti ljudi koji su ostvarili maksimalan stepen ezoteričkog razvoja, što podrazumijeva tzv. čovjeka br. 7. Mi sada imamo priliku da vidimo kako to nije slučaj. Čak obratno!

(Zastupljenost psihopata/antropoida na visokim mjestima u sferama politike, armije, policije, zakonodavstva, medija, nauke, zdravstva, biznisa, religije itd. nikada nije bila veća).

Isto ezoteričko učenje sadrži još neke veoma bitne komponente u smislu postojanja dvije “rase” ljudi na ovoj planeti (adamični ljudi i pre-adamični ljudi ili antropoidi). Jedni sa individualnom dušom a drugi s nekom vrstom grupne duše, što je nešto šire obrađeno pod temom – organski portali.

Pod temom Gurđijev, vidimo da on tu pominje i jedan period kad čovječanstvo dolazi do jedne “raskrsnice”, što je zajedno sa nekim novijim saznanjima pomenuto pod temom - talas ( oni koji dobro stoje sa engleskim jezikom, nešto više na temu talasa mogu naći ovdje: The Wave).

Iz nekih drugih materijala na ovom vebsajtu i drugdje, može se vidjeti da mi u svemu ovome – “nismo sami” - i da pored ‘prirodnih’ “A” uticaja, ili ‘entropičnih’ sila kojima smo normalno izloženi, postoji i jedan “dodatni” hiperdimenzionalni kontrolni sistem koji manipuliše nama kroz istoriju, kako bi mi obavljali funkciju njihove “baterije”, odnosno, obezbjeđivali “hranu-energiju” za “Mjesec” tj. njihovu oblast postojanja (4D OPS) koja se nalazi na “spratu” iznad našeg. Radi se o entitetima koji su jednostavno ‘u harmoniji’ sa entropičnim silama kreacije.

Prema nekim podacima, ovi entiteti su takođe bili poznati članovima Gurđijev-ove škole Četvrti Put, u Francuskoj, mada se to nije nikada javno pominjalo s njihove strane (doduše, simbolično - jeste). U svakom slučaju, trebao bi biti jasan i razlog zašto.

Oni koji razumiju suštinu ove problematike možda će primjetiti i to da je današnji sistem života na ovoj planeti, nimalo slučajno, skrojen po mjeri antropoida i smišljen tako da adamični ljudi, koji imaju potencijal da se povežu sa svojom Dušom, ni u kom slučaju ne mogu to da ostvare. Što distrakcijom, što mentalnom kontrolom, što stalnim crpljenjem njihove energije i uz pomoć drugih sredstava, adamično čovječanstvo se trenutno nalazi u nekoj vrsti mentalnog transa, koji je trenutno toliko dubok, da su šanse za buđenje veoma male. Trenutno stanje u kome se adamični ljudi nalaze, sa ezoteričke tačke gledišta, može se nazvati: ropstvom-u-svakom-smislu.

Istovremeno se približavamo i onoj “raskrsnici” gdje bi trebali da skrenemo na ‘pravi put’. Međutim, ovako uspavani teško da ćemo moći to da ostvarimo. Većina nas nije ni svjesna da se približavamo toj “raskrsnici” velikom brzinom, a kamo li da budemo u stanju da u pravom momentu reagujemo i ‘skrenemo’ u određenom pravcu. Tako, trenutno imamo velike šanse da završimo tamo gdje i pre-adamični ljudi, jer kako se čini, oni su ti koji trenutno na ovoj planeti vode cijeli ‘šou-program’ i koje se ‘kopira’ i slijedi, a ne obratno, kako je to možda trebalo da bude.

Po nekom optimalnom scenariju, bez ‘miješanja sa strane,’ pre-adamični ljudi su trebali oponašanjem adamičnih ljudi steći individualnu dušu što bi im kasnije moglo omogućiti napredak prema višim oblastima postojanja kreacije.

Međutim, iz određenih razloga, desilo se suprotno. Preadamični ljudi nisu uspjeli da steknu individualnu dušu, a adamičnim ljudima sada prijeti opasnost da izgube svoju - i da se strmoglave na jednu još nižu ravan postojanja!?! Mnogima će dovoljna kazna biti ta - da ostanu ovdje gdje jesu, u idućem ciklusu od 300 hiljada godina.

Ipak, možda je najlakše da na sve ovo gledamo u smislu lekcija koje svako od nas mora da nauči, prema svojim individualnim potrebama!?