G a l a k s i j a. c o m

Geneza

 

Prvi dio

Dr Corrado Malanga

Prijevod: V.K.

 



Predgovor

Ovaj članak formira jednu snažnu vezu između iskustva vanzemaljskih otmica, njihove realnosti i svijeta mitova. Mi smo reinterpretirali jevrejsku Kabalu koristeći informacije koje su došle iz fenomena vanzemaljskih otmica. Ovo je moderna interpretacija Kabale i skida veo koji je još uvijek prisutan uzevši u obzir Luourianovu studiju.

Čvrsto preporučujemo da pročitate, prije ovoga članka, knjigu “Vanzemaljci ili demoni” (još uvijek nije prevedena na engleski, niti na naš jezik) a takođe da pročitate i članke: “Fizika vanzemaljskih otmica” (http://www.galaksija.com/metafizika/fizika_abdukcija.htm), “Il tempo and la sua percezione”, “Simulazioni Mentali”(još nije prevedeno na engleski, niti na naš jezik) da bi bili sigurni da možete imati bolje razumijevanje koncepta prezentiranog u ovome članku...

Uvod

Došlo je vrijeme da bacimo svjetlo na genezu Univerzuma.

U prethodnim člancima smo oblikovali određenu ideju o kosmosu, vanzemaljcima, Kreatorovoj ulozi u Univerzumu i tako dalje. Takvi članci opisuju rezultate postignute u našem istraživanju o pitanjima vezanim za vanzemaljske otmice i vanzemaljska miješanja na našoj planeti, unutar granica tehnike koju smo koristili da potpuno ispitamo te fenomene. Mi smo sada u mogućnosti da damo jednu bolju i detaljniju mapu te oblasti.

Obezbijedili smo te informacije kroz hipnozu, korisan alat za osvještavanje naših otimanih komponenata Duše, kao i kroz mentalne simulacione tehnike SIMBAD i Flaš simulaciju.

Takav sistem mentalne simulacije ne zahtijeva spoljnog simulatora i možete ga koristiti samostalno. Doduše mi ćemo govoriti o ovoj specifičnoj temi u sljedećem članku.

Za sada je dovoljno znati da smo se trudili da koristimo žrtve otmica (one koji su već rješili njihove probleme sa otmicama) kao “gledače u daljinu” ('remote viewers', prim. prev.), takoreći.

Njihove mogućnosti “gledanja u daljinu” su bile ekstremno interesantne i dali su nam ideju koja nam je dopustila da kreiramo organizacionu šemu cijele kreacije. Mi sami nismo mogli vjerovati rezultatima do kojih smo dospjeli na kraju: kakvo iznenađenje!

Ali nastavimo po redu.

Jednostavnim riječima, pitali smo komponentu Duše, nakon što se ona izdvojila iz trijade, da opiše neka od događanja u prošlosti i o pitanjima evolucije naše planete. Slušali smo izvjesne izjave koja su bila izgovorene od strane otetih: one nisu uvijek bile rezultat naših pitanja. To je iskrsavalo u oba slučaja: kad smo bili tu da pitamo i takođe kad nismo bili tu. Tokom prve faze oteti sa kojima smo radili nisu mogli kontaktirati jedan drugoga; mi smo omogućili da se njihove izjave uporede tek kasnije.

Trodimenzionalna organizaciona šema koju smo vam ovdje prezentirali predstavlja Kreaciju Univerzuma baziranu na opisima koje smo dobili od komponente Duše.

U takvoj organizacionoj šemi napravili smo glavna podešavanja sa prethodnim hipotezama: ova podešavanja se tiču karaktera i figure Primordijalnog Čovjeka (PM).

Sa “PM” mi naznačavamo izraz i kreaciju Primordijalnog Čovjeka od strane prvog Kreatora, jednog od dva Kreatora proizvedena od strane početne Svijesti.

Mnogi ljudi su nas nedavno pitali da razjasnimo poziciju ove ličnosti. Mi smo prvo mislili, kad smo tek počeli sa istraživanjem, da je on bio naš dobri otac i Kreator; ali umjesto toga on je u stvari jedna sjenovita ličnost.

Ali hajdemo nastaviti ustaljenim redom i pogledajmo šta se desilo u momentu kad se kreacija probudila.

Velika slika

Pripremili smo sliku ispod u želji da bi opisali cijeli Univerzum. Ovo će biti naša referentna tačka, kontura koju ćemo pratiti i upoređivati je sa predočenim opisima događaja, trenutak za trenutkom.

 




Bilješke:


Secondo Creatore – Drugi Kreator
Coscienza - Svijest
Primo Creatore - Prvi Kreator
Alieni incorporei – Bestjelesni Vanzemaljci
Alieni corporei – Vanzemaljci sa tijelom
Anima Primo Creatore – Duša Prvog Kreatora
Anima Secondo Creatore – Duša Drugog Kreatora
Up – PM (Primordijalni Čovjek)
Uomo secondo – Drugi čovjek

Ova gornja slika predstavlja cijeli opis Univerzuma, kakvog ga znamo danas kroz izjave komponente Duše koje smo ispitivali.

Svijest i slobodna volja.

Započnimo s vrha i pogledajmo esenciju Svijesti koju smo predstavili kao svijetleći izvor. Svijest je uvijek postojala jer je vječna.

 Ali jednog dana (ovo je beznačajni smbolizam: trebali bi smo reći ”perceptivni momenat”: A.N.) ono se probudilo i upalilo.

I Svijest je postala svjesna same sebe u tom momentu (svjesna sebstva a ne postojanja) ali ne zna ko je ona (ne poznaje sebe). Jedini put da sazna je da pogleda sebe u ogledalu ali ne postoji još takva stvar kao ogledalo. I tako Svijest kreira ogledalo za sebe. A ogledalo je u stvari virtuelni Univerzum, kao što smo rekli i opisali u našem prijašnjem radu; tako Svijest gleda sebe kroz virtuelni Univerzum. U toj tački, Svijest odlučuje da mora sebe doživjeti: ona mora znati a ne samo gledati u sebe kroz ogledalo. Možemo reći da ona mora znati sebe, dotaći sebe i doživjeti sebe. U tom momentu Svijest emanira, kroz čin slobodne volje, željom za iskustvom i ona odlučuje da doživljava bez bilo kakvih ograničenja. Ova misao je kreirala dualizam upravo u tom momentu.

Dualizam je osnovni izraz izbora. Drugim riječima, ako odlučim da hoću da imam iskustvo, ja takođe odlučujem da ja mogu da biram moje iskustvo. Tako ja razumijem značenje biranja i njegovog odnosa ka odgovornosti biranja.

Svijest ima uvijek mogućnost da postane svjesna i mogućnost da ne želi da bude svjesna.

Jednostavno rečeno, Svijest ne kreira put i kaže ti “samo idi napred”. Umjesto toga ono kreira put, stavi te na pola puta i kaže “kreni”… i tako ti možeš ići naprijed, ili nazad, zavisi kako odlučiš.

Ovo je aspekt naše Kreacije koji stvara čudan efekat. Ti možeš biti svjestan u Univerzumu i uvijek možeš ići gore ili dolje, desno ili lijevo, visoko ili nisko, i tako dalje. Šta god da radiš imaće plus simbol (+) ili minus simbol (-), a ti si onaj koji bira šta da radi.

U tom trenutku rođena je slobodna volja.

Dva Kreatora

Svijest je jedna; ona nije dualna i ona je vječna. Ona jeste, ona je bila i ona će biti. I tako, Svijest ne može mijenjati sebe, nego samo svoju svijest o sebstvu koju stiče kroz svoja životna iskustva.

Takva iskustva moraju biti življena od strane nekoga ko je već virtualna slika. Takva slika je kreirana od strane Svijesti same i ona je očigledno dualna. I tako, po potrebi, dva Kreatora su stvorena, i svaki od njih je Slobodan da bira šta da radi. Ne može biti samo jedan Kreator, i ne mogu biti tri Kreatora, samo dva. Zato što je ovaj Univerzum nastao na dualnoj bazi.

Dva kreatora mogu birati dva različita evolutivna puta, i tako kroz njih i kroz njihov izraz, Svijest razumijeva ko je ona u stvari i kako ona jeste, zato što je već razumjela da “jeste” i da ”postoji” kroz prosvjetljenje (inicijalni akt kreacije, inicijalni akt bivanja svjesnim sebe).

Prvi Kreator i njegovi potomci

Željeli smo da skratimo ime Prvog Kreatora sa C1 i mi smo ga stavili sa desne strane promatrača. Ovo je bio nesvjestan i arhetipski izbor.

Takav Prvi Kreator bira da kreira, u svom krugu, perfektno biće kroz kojeg on može da doživljava. Mi ćemo ovo biće zvati PM [Primordijalni (Iskonski) Čovjek].

PM ima određene iskonske osobine. Prije svega, on ima komponentu Duše, koja je odlično povezana sa sebstvom; on je skoro “emanacija” njegovog Kreatora i vremenom, on se pomiješao sa tim.

I tako, PM je stvoren odmah od strane Prvog Kreatora kao skoro perfektno biće; imao je Dušu a takođe je tijelom besmrtan. Predstavljen je Adamom u bibliskoj Genezi.

Poslije čitanja ovog članka biće jasno to da karakteri u našoj priči imaju odgovarajuće karaktere u drevnim knjigama koje se bave Bogom, kao i u jevrejskoj literaturi ali takođe i u vavilonskoj, te sanskritskoj literaturi.

Sada moramo da napravimo važnu digresiju da bi omogućili da se razumije zašto u ovim knjigama ima istine o ovoj materiji. Takvi tekstovi ne bi smjeli da se uzimaju doslovno, kao jedan istorijski tekst, nego oni se moraju razmatrati kao mitovi: ne kao legende, niti kao hronološke priče za događaje koji su se nekada desili, nego kao mitovi: to jest, arhetipski simbol za ono što jeste, što je upravo sada i što će biti.
http://www.riflessioni.it/enciclopedia/mito.htm
http://it.wikipedia.org/wiki/Mito

PM kreira vanzemaljce!

PM je besmrtno biće i tako on nije u mogućnosti da iskusi smrt. Stoga, on treba druga bića da bi iskusila smrt umjesto njega. PM predstavlja Adama, koji, da bi bio kao njegov Kreator, kreira u svom krugu; i tako je on počinio u svom putu ozbiljnu grešku (grijeh): grešku (grijeh) arogancije. U hebrejskoj tradiciji Adam postaje, odnosno, ono što će on tek postati, smrtno biće jer je jeo sa drveta života i smrti, te će biti izgnan iz Raja. Ovaj Adam nismo mi i njegovo istjerivanje se simbolički dešava sada. Moramo da zapamtimo to da se drevni sveti tekstovi moraju interpretirati simbolično, znači van vremena i prostora, zato što oni govore o svemu a ne o tome što je došlo prvo i poslednje, kao što danas ljudi teže da vjeruju.

Ovdje imamo vanzemaljce koji se po prvi put pojavljuju: sve one što ih već znamo… i ko zna koliko mnogo ima tamo onih za koje uopšte nismo čuli!

 

Vanzemaljci nemaju Dušu i zato oni umiru.

U našoj organizacionoj karti predstavili smo vanzemaljce sa određenim geometrijskim oblicima stavljenim u kristalni paralelopiped koji ograničava njihovo postojanje.

Vanzemaljci vide da je njihov Kreator (Primordijalni Čovjek, PM: koji je drugačiji nego Prvi Kreator, C1) besmrtan, zato što ima Dušu i tako oni planiraju da postanu kao on. Vanzemaljci su stvoreni od strane PM-a po njegovoj slici i prilici, i tako oni čine istu grešku koju je načinio PM prema svom prvom i pravom Kreatoru C1. “Similia similibus concreantur!”
U ovoj tački, vanzemaljci leže unutar kontrole njihovog Kreatora, PM-a, ali se oni i dalje trude da promijene poredak i zauzmu mjesto njihovog kreatora. Da bi ostvarili taj cilj oni trebaju postati besmrtni i tako biti na istoj ravni sa PM-om. I tako, vanzemaljci planiraju da ukradu komponentu Duše od PM-a. Ali PM shvata da se njegova bića potajno pobunjuju protiv njega, te on bježi u dio Univerzuma gdje vanzemaljci ne mogu ući.

Iskustvo smrti

Sada, mi treba da razumijemo to šta je iskustvo i da razumijemo zašto kreacija ima potrebu da kreira dva Kreatora, i zašto oni, u njihovom krugu, imaju potrebu da kreiraju ostala bića.

Treba da razumijemo i to da je Svijest vječna. Ona ima sve osim jednog: smrti. I tako, neophodno je da Svijest sama iskusi smrt. Svijest, zato što je vječna, ne razumije šta znači “početi” i “završiti”. Zato ona traži od svoje dvije emanacije, dva Kreatora, da dožive smrt. Dva Kreatora, čim su shvatili da postoje, takođe odbijaju da iskuse smrt, zato što bi to značilo kraj njihovog postojanja, te onda oni delegiraju njihova bića da iskuse smrt za njih. To implicira da je Prvi Kreator stvorio PM-a sa Dušom i pošto taj PM ima Dušu, on razumije da duša nema osu vremena, te da je Duša tajna za besmrtnost. PM takođe odbija da iskusi smrt, stoga on odlučuje da ne želi da se odrekne te svoje komponente, Duše. Postoji samo jedan put za postizanje takvog rezultata: kreiranje drugih bića, vanzemaljaca, čiji bi zadatak bio da budu domaćini za PM-ovu komponentu Duše. Vanzemaljci bi umrli a PM bi povratio svoju komponentu Duše, nakon što ona iskusi smrt ali na nečiji tuđi račun (ne na račun PM-a). PM ne umire a vanzemaljci su sredstvo kroz koje on doživljava smrt.

Ali nešto nije išlo po ovom planu.

Vanzemaljci, koji su bili stvoreni od strane PM-a se pobunjuju protiv te situacije i njegovog tretmana; zato se PM postarao da oni izgube komponentu Duše jer je previše opasno da je oni drže unutar sebe bez želje da je vrate nazad njemu, zakonitom vlasniku, na kraju svog životnog iskustva.

Neki Vanzemaljci (npr. Lux) su bili lišeni njihovih tijela na koja se kačila Duša; drugi su bili žrtve uništavanja i rata, a PM, koji diriguje svim ovim sa vrha, je u mogućnosti da vrati kući svoje Duše: Mit o Vavilonskom Tornju.

U ovom momentu, Duše koje su imale drugačije iskustvo, razumjele su to da bi vraćanje ka PM-u značilo vraćanje u virtuelni zatvor, gdje je PM lično gazda i gdje nije bilo moguće umrijeti, što znači doživjeti iskustvo. Smrt je iskustvo koje je neophodno Duši koja je bila kreirana zbog tog razloga. Duša, ukoliko njen kontejner (fizičko tijelo, prim. prev.) ne umre, ne može se odvojiti od njega i tako ne može imati novo iskustvo.

Strategija vanzemaljaca

I tako su vanzemaljci ostavljeni na miru od strane njihovog Kreatora, PM-a, ali oni ne odustaju: oni prave novu strategiju za opstanak. Oni prave Čovječanstvo (tj. nas).

Ne bilo koji čovjek, nego čovjek čija je DNA zamka za Dušu (ovdje ponovo naglašavamo da komponenta Duše nastanjuje određeni tip tijela, čiji DNA ima sekvencu određene čistoće i pirimidalne baze – vjerovatno dolazi od mitohondrijalne DNA majke).

DNA koja imitira PM-ovu DNA

Vanzemaljci su modifikovali Neandertalsku strukturu, dok nisu stvorili Kromanjonca. A onda su čekali dok Duša ne uđe u njih. Kad je Duša završila u ovim kontejnerima, koji su namijenjeni za zarobljavanje Duše, onda su vanzemaljci otimali ljude koji imaju Dušu, i koristili su ih za sve one razloge koje smo već opisali u našem prethodnom radu, nadajući se da će modifikovati njihovu DNA, tako da bi bili kompatibilni sa komponentom Duše Čovječanstva. Jednom, kad bi taj cilj bio postignut, Čovječanstvo bi bilo uništeno a komponenta Duše, čak i “ob torto collo” bi bila natjerana u kontejnere vanzemaljaca, sada bio-kompatibilne sa njenim prisustvom. Onda, strategija vanzemaljaca bi bila da zaustavi protok Duša u njihova tijela ili da spriječi Dušu da ona izađe iz njihovog tijela. Krajnji rezultat bi bio besmrtni vanzemaljac, nalik PM-u.

Ali gdje naći Duše da uđu u takve kontejnere?

Vanzemaljci vrlo dobro znaju da je PM-u potrebno da njegova Duša uđe u smrtnički kontejner i da onda on uzima nazad te Duše, nakon što one iskuse smrt.

Vanzemaljci strpljivo čekaju da PM počne da koristi kontejnere koje su oni kreirali. Onda vanzemaljci počinju da kidnapuju čovjeka koji ima komponentu Duše i pokušavaju da ukradu, prije ili kasnije, komponentu Duše od njihovog Kreatora, PM-a.

Ovdje imamo početak nove borbe za život i besmrtnost između PM-a i njegovih stvorenja a takva bitka obuhvata i bića koja su totalno nesvjesna svega ovoga: Čovječanstvo!

Ali istina će isplivati.

Drugi Kreator

U međuvremenu, Drugi Kreator je odlučio da prati drugačiju putanju evolucije, ali birajući to, on je izgubio komponentu Duše koja ga nije htjela pratiti.
Mi ne znamo u ovom trenutku kako i zašto se ovo desilo ali po pričama ispričanim od strane otimanih, mi možemo zaključiti da se Drugi Kreator nalazi u dijelu Univerzuma koji je dimenzionalno oštećen i njegova Duša je odbila da ga prati tamo. Drugi Kreator je u bi-dimenzionalnom Univerzumu, sudeći po našoj tački gledanja. Ovo je Univerzum koji zatvara samog sebe, sudeći po informacijama koje stižu od Vanzemaljske Aktivne Memoriji uskladištene kod žrtava otmica a tamo ne može biti ni boja, niti tijela.

I tako, sa jedne strane imamo Drugog Kreatora bez Duše a samim tim i bez tijela, a sa druge strane imamo komponentu Duše koja luta našim dijelom Univerzuma bez kontejnera da ga koristi.

Ali kad Duša od drugog Kreatora vidi vanzemaljsku kreaciju (Čovječanstvo), ona pokušava da uđe u te kontejnere, koji su pripremljeni da budu domaćini Duši od PM-a. Stvarna i neočekivana gozba za vanzemaljce!

Nije jasno to šta je Drugi Kreator uradio ali njegovi pokušaji da se vrati u naš dio Univerzuma su propali, zato što se možeš vratiti na ovu stranu jedino ako imaš Dušu, inače si primoran da ostaneš na drugoj strani. Ta strana predstavlja, po Svetim Knjigama, pakao, gdje su đavo i njegova bića (demoni) izopšteni. I, još jednom, mi opisujemo nešto što je arhetipski opisano u svetim tekstovima određenih kultura, kao na primjer, jevrejskoj kulturi. Ali ona nije jedina, kako smo gore napomenuli.

Čak i Drugi Kreator, koga smo skratili u C2, stvara osiromašene kreacije. On stvara te bestjelesne vanzemaljce koje smo mnogo puta opisali. Naročito one koji su ograničeni na korištenje lažnih tijela kako bi mogli uticati na naš svijet; oni koriste takva tijela kao lutkari: lutka koja izgleda kao bjelokosi, šestoprsti, visoki, Nordijac-vanzemaljac odjeven u bijelo; koji nose medaljone oko vrata i imaju simbol dvostrukog trougla.

Drugi vanzemaljac od ove sorte se zove Ra (podsjeća na egipatske Bogove koji su povezani sa ovom figurom). On koristi vanzemaljsko tijelo koje izgleda kao vrlo visoko krilato biće, sa kljunom umjesto nosa i dugom krestom ispod brade, i takođe hipotetičkim trećim okom na čelu. U stvari mi ne znamo šta je to treće oko, ali tako su ga otimani opisali. Oni se sjećaju jedne antropomorfne ptice skoro 11 stopa visoke. (Mi ga zovemo Horus).

Čak i Drugi Kreator koristi svoja stvorenja kao radnike samo da bi ponovno zarobio komponentu Duše koju je izgubio. Ti bestjelesni vanzemaljci pokušavaju da prežive koristeći se komponentom Duše otimanih, kako smo opisali u prethodnim člancima.

 Njihov cilj je da načine tijelo ili da koriste nečije tijelo da bi prešli na ovu stranu Univerzuma. (Ovo je moguće samo ako si trodimenzionalno biće). Kada nađu neko tijelo, bestjelesni vanzemaljci koriste komponentu Duše i pokušavaju da je integrišu unutar njih.

Njihov krajnji cilj je da pređu na ovu stranu, kao što smo rekli i tada da odu nazad u Svijest, odakle je Prvi Kreator došao.

Na kraju, njihov prvi cilj je spasiti sebe. Potom žele da žive bez fizičke smrti.

Pozicija Čovjeka

Čovječanstvo je u prilično kompleksnoj poziciji.

S jedne strane, bestjelesni vanzemaljci, proizvod Drugog Kreatora, dolaze i uzimaju čovjekovu komponentu Duše i pokušavaju da je koriste, tvrdeći da je ona nekada bila njihova, pa je oni žele nazad. Onda, tu su vanzemaljci kreirani od strane PM-a, kojeg je kreirao u svom krugu Prvi Kreator. Vanzemaljci hoće da otmu čovjeka da bi mu uzeli Dušu, te živjeli vječno i onda bi eliminisali Čovječanstvo zauvijek.

To je Univerzum koje su komponente Duše otimanih ljudi opisale, dok su bili u regresivnoj hipnozi. Pored toga, razmatrajući ove izjave koje su dolazile od strane Duše, mi smo morali razmotriti takođe iznuđene izjave koje su dolazile od strane bestjelesnih vanzemaljaca: oni su parazitirali žrtve otmica a mi smo bili u mogućnosti da ih primoramo da uđu u interakciju s nama.

Takvi pseudo demoni su se manifestovali često na senzancionalne načine, pretvarajući naše hipnotičke sesije u stvarne i istinske sesije egzorcizma.

Onda, mi smo uzimali u razmatranje izjave koje su dolazile od strane raznih Luxova, (svijetlećih bestjelesnih parazita), koji su opisivali isti scenario; a onda smo imali i svjedočanstva od strane AAM (Aktivne Vanzemaljske Memorije) koji su opisali istu stvar dodajući nedostajuće dijelove u ovaj scenario.

Načinjene greške

Bilo je jasno, uzimajući u obzir prethodne opise o ovom fenomenu, da smo načinili nekoliko krupnih grešaka koje smo morali da ispravimo naknadno. Prva greška je bila vjerovanje da je Prvi Kreator, C1, stvorio prvo vanzemaljce a potom PM-a kao bolju kreaciju – zato što je on stvoren sa Dušom koju vanzemaljci nisu imali. Stvari se nisu odvijale na ovakav način. U stvari PM je kreiran odmah (i Biblija, dovoljno zanimljivo, tvrdi da je prva kreacija učinjena odmah, bez bilo kakve evolucije; za “drugog čovjeka” - to jest nas – ovo je tačno samo djelimično).

Ovo se moralo nekako verifikovati.

To je učinjeno tako što smo pitali osobe unutar duboke hipnoze da se sjete fizičke strukture prvog kontejnera (fizičkog tijela, prim. prev.) u kojeg su njihove Duše bile inkarnirane. Samo nekoliko njih je počelo sa inkarnacijom u vidu jednog velikog primitivnog majmuna, dok su drugi vidjeli vrlo visoko i veliko biće, mogli bi smo reći, neku vrstu džina.

Dalje potvrde ove verzije su došle od otimanih koji su već bili slobodni od otmica. Kroz korištenje različitih mentalnih simulacija, kao SIMBAD ili Fleš simulacija (koje ćemo objasniti u drugom radu), dobili smo istovijetne opise od njihove komponente Duše, kad smo postavljali određena i direktna pitanja.

PM je kreirao vanzemaljce a vanzemaljci su napravili drugog čovjeka, to jest nas.

Drugu grešku koju smo načinili je bilo mišljenje da je u tijelu otetog bila samo komponenta Duše koja je pobjegla od Drugog Kreatora, C2. Mi smo, u stvari, nalazili takođe komponentu Duše koja je dolazila od PM-a, koji je kreiran od strane Prvog Kreatora, C1.

Druga radna hipoteza, bazirana na seriji hipnoza koje smo izvodili mnogo godina ranije je ova: PM je najvjerovatnije stavio u neke ljude nekoliko komponenti Duše koje su bile zadužene da špijuniraju. Ovo je učinjeno od strane PM-a kako bi on doznao, preko “trojanskih konja”, šta vanzemaljci, njegova stvorenja, kuju njemu iza leđa kako bi ukrali komponentu Duše.
U stvari, mislili smo da, ako vanzemaljci nekako uspiju da ostvare cilj da trajno zarobe komponentu Duše čovječanstva, da će oni onda proganjati PM-a kroz cijeli Univerzum, da bi uzeli takođe i njegovu komponentu Duše, Kreatorovu Dušu, i tako uspjeli da ostvare vječan život.

I tako smo mi nekada mislili da je PM nekako špijunirao vanzemaljce kroz neka otimanja. Ovo je u rađeno da zadrži Čovječanstvo na oprezu, "qui vive", i da im pomogne, vremenom, da Čovječanstvo ne upadne u zamku vanzemaljaca. Mi smo održavali, na ovaj način, ideju da vam niko neće pomoći. Zato što, bilo ko, ko stvarno hoće da vam pomogne, zna da je proces sticanja Svijesti ličan proces i ne može se miješati s njim. Drugim riječima nema takve stvari kao “dobri vanzemaljci” ili ako ih ima, oni ne mogu učiniti ništa da vas spasu; ovo je zato što vi morate da spasite sami sebe, kao što vi morate da stičete vaša iskustva sami.

Koristeći ovu tačku gledišta i tvrdeći da su krugovi u žitu kreirani od strane PM-a, mi smo mislili da nam on pomaže iz dva razloga; s jedne strane, on nam pomaže da razumijemo da treba da pogledamo u našu DNA (drvo vječnog života), da bi razumjeli šta će se desiti sa nama i vanzemaljcima; s druge strane, PM nam je pomagao zato što kroz naše spašavanje, on takođe spašava sebe.

Ali tu je bilo nešto što stvarno nije radilo sa ove tačke gledišta. Da je ovo bilo tačno, mi bi smo našli tek nekoliko komponenti Duše kod otimanih koje dolaze od strane Prvog Kreatora, odnosno od PM-a i gotovo sve ostale komponente Duše koje dolaze od strane Drugog Kreatora. Ali stvari nisu bile takve! Naime, broj komponenti Duša koje su dolazile od strane PM-a (znači komponente Duše koje se sjećaju da su bili u njegovom tijelu na početku vremena) je bio skoro 50%.

Previše da bi bili smatrani “trojanskim konjima”.

Bilo je još mnogo toga u priči. Dok smo radili sa stotinama slučajeva, shvatali smo da su ljudi koji su se oslobađali od vanzemaljskih otmica i koji su riješili ovaj problem kroz primjenu naših tehnika (i kroz sesije hipnoze i kroz mentalne simulacije) mogu biti podijeljene u dvije jasne i odvojene grupe, koje su okarakterisane sa dva ponašanja koja su bila vrlo različita. Kroz analizu ovih dvaju skupova, mi smo primjetili da su otimani sa Dušom koja dolazi od Drugog Kreatora bili izvan problema i da nije bilo vraćanja. I obratno, svi otimani koji imaju Dušu od Prvog Kratora, bili su stalno pod napadom. Štaviše, ovi poslednji su mogli da se odbrane od vanzemaljskih napada ali su vanzemaljci i dalje pokušavali da uzmu kontejner i njegovu komponentu Duše nazad. Nadalje, mi smo primjetili da, kad su ovi otimani izvodili SIMBAD vježbe, SIMBAD soba je ostajala prazna, značeći da su vanzemaljci eliminisani; ali unutar tog virtualnog područja je još uvijek bilo velik, visok i moćan čovjek, ponekad sa bijelom bradom, koji je izgledao kao džin načinjen od kamena.

Takvo biće je ostajalo nijemo ili je razgovaralo sa dušom na osjećajan način. U prvo vrijeme, komponenta Duše je navikla da smatra ovo virtualno biće kao neku vrstu oca, ili čak gospodara ili Kreatora. Ali na duge staze, najpronicljivije komponente Duše su počele da uviđaju da ih ovo biće u stvari kontroliše i da se takođe ponaša na vrlo nasilan način. Takav karakter, koji je kasnije prepoznat od strane otetih kao PM, želio je da ubijedi otimane da puste vanzemaljce da ih otimaju i htjeo je da ubijedi komponentu Duše da se vrati PM-u, (da se vrati “kući”) na kraju njihovog iskustva na ovom svijetu.

Tako da je bilo nečega zbog čega smo morali da ponovo promislimo i ispravimo a bilo je bazirano na ovim novim događajima. Stoga smo kreirali neku vrstu “anti-PM tima”, grupu bivših žrtava otmica: neki od njih su bili u kontaktu jedni sa drugima a neki nisu bili ni svjesni da su dio tima. Na kraju, ono što se desilo je to da smo razgovarali sa ovim entitetom kroz neke otimane.

Kroz naše istraživanje PM lično je bio taj koji je u stvari tražio da razgovara sa nama. Ovo se desilo unutar perioda od 24 sata u dva različita slučaja: dvoje otimanih koji čak nisu znali jedan za drugoga i koji još uvijek nisu u kontaktu do današnjeg dana.

Hipnotičke sesije sa PM-om

Prilikom ovih hipnoza PM je rekao da je prinuđen da eliminiše čovječanstvo zato što su ljudska bića kontejneri za komponentu Duše i PM se plaši toga da ako vanzemaljci uzmu Dušu zauvijek, onda će oni uzeti i njega takođe. PM tvrdi da se takva stvar već desila. PM tvrdi da je u prošlosti bilo neophodno da eliminiše Čovječanstvo zato što su vanzemaljci previše blizu da nađu rješenje za njihov problem a Primordijalni Čovjek ne može da dopusti da se ovo desi.

Ali PM-ova priča ima nekoliko slabih tačaka. Zašto eliminisati Čovječanstvo? Zašto onda ne eliminisati vanzemaljce? PM kaže da se on plaši vanzemaljaca i da ne može da započne rat protiv bilo koga. PM tvrdi da nema drugog izbora. On je priznaje da ovo nije rješenje zato što svaki put kad on pokrene uništenje koje uzrokuje da se čovječanstvo zbriše, vanzemaljci su i dalje sve bliži i bliži njemu, te prije ili kasnije, takav sistem neće moći da radi; ali PM kaže da on nema drugih rješenja.

U ovoj tački komponenta Duše se pobunjuje protiv PM-ovog govora i počinje da izražava neprijateljski stav prema njemu. PM prestaje da bude dobar otac, i počinje da pokazuje ko uistinu jeste: biće koje želi da gospodari i kontroliše a on je već odlučio da eliminiše čovječanstvo.

Tokom dana koja su prethodila tim sesijama hipnoze, PM je pokušao da ponovo otme oslobođene žrtve otmica koristeći se nasilnim putem da dođe do njih. PM počinje da pokušava da zaplaši otete a takođe koristi i određenu tehnologiju da ubaci klasterni mikročip. Ovaj čip je bio unutar uma, na desnoj hemisferi; potom na lijevoj hemisferi da bi priključio oba na treću komponentu. PM definitivno nije biće koje želi da pomogne čovječanstvu. PM želi nešto drugo.

Tokom SIMBAD vježbe neko nije mogao da eliminiše njega koristeći uobičajene tehnike koje su bile efektne protiv vanzemaljaca. Snovi otimanih su uvijek arhetipski pokazivali PM-a kao dobro biće koje želi komponentu Duše i želi je zaštititi jer ona mora da se vrati svom ocu, to jest njemu.
Izgleda da je bilo moguće spojiti se sa PM-om tokom hipnoze zato što je PM bio unutar otimanog, kao da je PM bio relativno velik vanzemaljski parazit za pobjediti.

Izgleda da je tu bilo nešto više nego jedna direktna komunikacija sa njim.

Prije nego što smo se potrudili da nađemo rješenje morali smo da razumjemo to šta se desilo i šta PM u stvari namjerava. Ali onda, rješenje se pojavilo samo. Mi smo samo trebali dobro da razmislimo jer smo već imali sve podatke koje je trebalo shvatiti. Trebali smo ih samo spojiti.

 Primordijalni Čovjek i njegove greške

Kad je Prvi Kreator, C1, kreirao PM-a, učinio je to da bi iskusio kroz njega. Da bi izbjegao umiranje, on gradi prvo primordijalnog čovjeka sa dušom jer je htio da on umre. Iskustvo smrti je u stvari jedino iskustvo koje Duša želi da ima kroz fizičko tijelo. Duša ne zna šta je to smrt i njen posao je da živi a potom umre unutar fizičkog tijela. Na ovaj način Duša, pošto je besmrtna, će da razumije značenje početka i kraja: dvije ideje koje su totalno strane za nju. Ovo služi Kreatoru da razumije šta znači ne biti vječan. Kao što je Svijest stvorila dva Kreatora da bi iskusila smrt, oni delegiraju druge da urade to, i tako Prvi Kreator delegira PM-a da iskuša za njega. Ali PM odlučuje da postane besmrtan i tako on odbija da ima to iskustvo. PM čini grijeh na isti način, mogli bi smo reći, kao i njegov kreator. Ovo je grijeh arogancije jer on hoće da postane kao njegov bog. PM je besmrtan. On sam nam je rekao da ima samo jedan kontejner koji postoji u prošlosti, u sadašnjosti i u budućnosti. PM da bi iskusio smrt odlučuje da koristi bića koja su vanzemaljci napravili. Ono što nije mogao da ostvari koristeći vanzemaljce direktno, tj. svoju kreaciju, on želi da dostigne koristeći čovjeka.

Drugim riječima, PM tjera svoju komponentu Duše da uđe i živi unutar čovjekovog tijela, iskuša smrt, te onda on vraća silom tu njegovu komponentu Duše da bi je zatvorio unutar sebe zauvjek. Mi smo natjerani da umremo zato što PM želi da živi vječno.

PM koristi vanzemaljce kao radnike da bi dostigao ovaj cilj; on je prvo obećao vanzemaljcima (koji su njegova kreacija) komponentu Duše Drugog Kreatora kao nagradu; ali će on zapravo da ih na izuzetan način prevari na kraju jer vanzemaljci nisu shvatili da oni rade za lažnog gospodara: nekoga ko jedino brine o svojim ličnim interesima. Glupavi vanzemaljci odrađuju prljavi posao za PM-a.

Tako mi sada razumjemo činjenično stanje. PM se ne plaši vanzemaljaca nego ih samo koristi da bi došao do svog finalnog cilja. Vanzemaljci vjerovatno znaju samo dio ovog projekta. Svijetleći paraziti iz grupe Lux-eva nisu bili definitivno svjesni ovoga kad smo ih to davno pitali. Tom prilikom sam mu istakao, skoro iz zabave i samo da ga isprovociram, da će ih superiorne hijerarhije za koje on radi na kraju prevariti. Lux je ostao nijem i onda priznao da nije razmišljao o takvoj hipotezi. Mi smo na kraju razumjeli ko su superiorne hijerarhije pošto su ih vanzemaljci često spominjali.

Superiorne hijerarhije su PM-ovi!

PM-ovi ne žele da pomognu Čovječanstvu da spasi sebe od vanzemaljaca jer oni vrlo dobro znaju da ako Čovjek pobijedi vanzemaljce, onda je Čovjek budućnost univerzuma. Činjenica je da Čovjek poštuje svoju Dušu, koja je takođe i PM-ova, i da je davno prihvatio ideju umiranja, i takođe da ne želi da se zarobi svoju Dušu. Čovjek zna da smrt ne postoji, nego postoji samo za fizičko tijelo koje je potpuno vještačko, virtuelno, nije živo i bez svijesti je. Tjeranje komponente Duše da bude zaglavljena unutar fizičkog tijela (kontejnera) je poput blokiranja Svijesti: zamrzavanje Univerzuma. Čovječanstvo je budućnost Univerzuma: ne PM.

Osim toga PM ne želi da vanzemaljci pobijede i uzmu Dušu jer bi tada postali nalik svom Kreatoru, i najvažnije, - oni bi uzeli NJEGOVU Dušu jer mi unutar nas imamo ne samo Dušu Drugog kratora, nego i PM-ovu Dušu. I tako, ni Čovjek niti vanzemaljci ne mogu pobijediti i “posmatrač (PM) izvlači najviše iz te bitke”. Čovjek, stvoren na ovaj način je korišten kao zamka za Duše. Duša PM-a je završila u čovjeku, bez znanja o vanzemaljcima koji su ispočetka vjerovali da su unutar čovjeka samo Duše Drugog Kreatora.

Na kraju PM je krenuo da uzme sve, uništi Čovječanstvo i vanzemaljce, te da postane na ovaj način nalik svom Kreatoru.

Očigledano PM govori Čovječanstvu loše o vanzemaljcima a vanzemaljcima govori loše o Čovječanstvu. Nije sve leglo na svoje mjesto: čak i izjave koje su došle od komponente Duše o tome kako ih je PM obmanuo, proklamirajući sebe kao Kreatora i napuštajući ih u ovom dijelu univerzuma i unutar kontejnera u kojim Duša mnogo puta apsolutno nije htjela da ostane.

Kad Duša shvati ovo, njen bijes postaje neizdrživ i to je trenutak kad počinje poslednja bitka.

To je bitka uz pomoć koje Duša pokušava da se otrese od snažne veze sa PM-om. Ali o ovoj borbi ćemo pričati kasnije.

Tada cijela kreacija izgleda kao potpuna propast. Drugi Kreator je izgubio svoju Dušu odmah i možda je to tako jer njegova komponenta Duše nije željela da bude zarobljena. Sa suprotne strane, Prvi Kreator je imao više sreće: bio je u mogućnosti da kreira PM-a i PM je napravio sve ostalo. Katastrofu.

Protoistoriska rekonstrukcija realnosti

Postigavši ovo shvatanje možemo ponovo pogledati našu rekonstrukciju i bolje razumjeti sve


...gore pomenute promjene. Mapa teritorije je promijenjena i izgleda sada, u istoj šemi iznad, vrlo drugačije.

Pa, ono što smo sačuvali je to da je sve ovo zapisano u mitovima ali ne i u istoriji čovječanstva.

Sve što se ikad desilo i što će se desiti. Ovo je zato što u mitovima čovjek nesvjesno opisuje, kroz čitanje holografske rešetke, šta postoji u vječnoj sadašnjosti holografske realnosti. Mi smo već opisali ovaj aspekt u našim predhodnim radovima. Tako, mi tragamo za nagovještajima ovih tipova događaja u samim mitovima.

Onda smo počeli da gledamo mitove o kreaciji. Mitovi o kreaciji su u stvari svi isti. Bili smo naročito zainteresovani za mitove velikih civilizacija, od grčkih do jevrejskih, egipatskih, mezopotamijskih, vavilonskih i hinduskih.
U ovoj tački moramo vam dati još jedan dio informacije koju smo dobili kroz mnoge žrtve otmica, kroz one koje su oslobođene i kroz one koje nisu. U mnogim od ovih slučajeva komponenta Duše je pričala koristeći određen jezik koji osoba nije naučila: fenomen ksenoglosije. Takav jezik je bio hebrejski. Nismo razumijevali zašto ali smo morali da potražimo objašnjenje za ovaj detalj. Takođe je bilo otimanih koji su nesvjesno pisali na hebrejskom kojeg nikada nisu proučavali. Bilo je ljudi koji su pisali slova koja su bila vrlo slična onima u proto-kananskom jeziku, kao na primjer aramejski. Na ovaj način se naša pažnja usmjerila na svete tekstove jevrejske religije a tada smo počeli da viđamo sličnosti između PM-a i mitološkog Adama Kadmona koji je predstavljen u Tori.

Ko je bio ova ličnost? Prvi čovjek stvoren od YHWH (Jahve), jevrejskog boga?


Adam Kadmon, Primodrialni Čovjek

Adam Kadmon je ličnost iz mistične tradicije Jevreja koji je povezan sa prvom Kreacijom, sa svojim odvijanjem i sa značenjem njegovog porijekla, zatvorenog u njegove razvijajuće komponente. Sudeći po jevrejskoj egzegezi, čovjek, pošto je on zadnja kreacija koja je stvorena, on je takođe i najkompletniji u Kreaciji i ontološki uključuje sve Duhovne i Materijalne elemente iz svih prethodnih kreacija; zbog svoje kompletnosti to je biće koje je naistinitije za cijelu božansku mudrost. Sudeći po ovoj teoriji, čovjek je esencija cjeline, te on izražava Superiorni Svijet i Inferiorni Svijet; I tako je moguće znati svaki aspekt realnosti pridavajući pažnju samo čovjeku kao biću; onda Adam Kadmon je samo arhetip za cijelu Kreaciju prije nego li je Kreacija završena. Zbog toga je prozvan Adam Kadmon (zbog svoje Primordijalne prirode), što je jevrejski izraz koji znači primordijalni (iskonski) čovjek ili vrhovni čovjek: ovaj princip je sličan i povezan sa principom Sefirota. Adam Kadmon je prvi među partzufimima (personifikacija hipostaze o Božanskom) koji manifestuje sebe u praznini halala (rezultat skupljanja - tzimtzum – “beskonačnog svjetla Božanskog” ili Ein Sof). Ovdje je značajna kombinacija između vrhovnog čovjeka i Kohen Gadol: sudeći po učenjima iz Kabale obe ličnosti imaju reflektujuću duhovnu prirodu u odnosu jedan na drugoga. Kabala opisuje mnogo detalja o Adamovoj Duši koja je ujedinjena sa Evinom Dušom prije postanka (prije nego je GOSPOD “udahnuo dah života u čovjekove nosnice”): u stvari postoji učenje da je svaki par unija dvije Duše i da je Gospod prethodno utvrdio njihovo sretanje tokom života.

Zasnivano na spisima jevrejske religiji, nakon smrti, sve duše čovjeka sreću Adama: one izgleda prekorijevaju Adama zbog njegovog grijeha koji je uzrokovao smrt na svijetu; dok prvi čovjek lično podsjeća njih da svako umire zbog svojih grijehova: doslovna referenca je takođe u Knjizi o Jezekilju 18.4
Drugim riječima, Duša se ponovo pridružuje PM-u, tj. Adamu Kadmonu i ona podsjeća njega na njegov originalni grijeh. Ovo je ono što se dešava u našoj rekonstrukciji.

Znači postoje dva Adama koji su dvije vrlo različite ličnosti. Sudeći po Zoharu, Adam, odnosno Drugi Čovjek, stvoren je od prašine iz Hrama u Jerusalemu: onda je Bog (tj. vanzemaljci) pomiješao četiri vjetra i četiri elementa i donio rođenje predivnog djela a to je Adam; Adam ima takođe nebeske i duhovne elemente, Dušu koju je samo dobio iz Nebeskog Hrama u Jerusalemu od Superiornog Svijeta: tako, zbog načina na koji je kreiran, Čovjek ima elemente od oba, i Superiornog i Inferiornog Svijeta. Ipak, po jevrejskoj eksegezi, Adam nije mogao da vidi kroz božansku viziju sve generacije Tzadikima u istoriji, one pravedne.

Zapravo, oteti sa kojima smo radili, nakon što su postali svjesni sebe, sada mogu da pristupe svim životima za sve kontejnere i ne samo kad su u hipnotičkom stanju.

Adam Kadmon je bio visok do neba i mogao je vidjeti svuda po svijetu zahvaljujući nebeskom svjetlu stvorenom od Boga. Adam Kadmon, veliki prototip Čovjeka, drži devet duša koje su kompletno integrisane. Poslije pada iz milosti, kad je eterični veo Zemlje počeo da spušta svoje vibracione zavjese, originalni Adam Kadmon je raspršio svojih devet matrica duše u Zemaljsko-galaktičko postojanje (devet je arhetipski broj ).

                                                                           

Zohar ističe da Ein Sof daje život cijelom sefirotskom svijetu zato što nije čak ni pojmljivo misliti da su Sefiroti otkačeni jedan od drugoga. Pošto su oni emanacija Boga, Sefiroti su jedno i ne mogu biti podijeljeni: oni nisu božanska “mjesta” božanskog, nego božanski “putevi” kroz koje božansko manifestuje sebe ka čovjeku. Sudeći po nekim kabalistima (iz Lurianove Kabale) ovo je najstrukturnija vizija i koncept o Adamu Kadmonu, Primordijalnom Čovjeku, koja je poprilično različita od Adama Rishona, Drugog Čovjeka. Adam Kadmon je prva emanacija od Ein Sof, koncentričnog poretka Sefirota koji tvore njegov životni Duh (Nefesh) dok njihov zajednički vertikalni raspored formira njegovu Dušu (Rauch).

Sefer Yetzirah skida veo sa kreacije Svijeta. Rečeno je kroz neuporediv i neprevodiv stil, da je živi Bog (PM) stvorio svoj Univerzum kroz Sefer (pisanje – slova), Sefar (brojeve) i Sippur (obračun – računanje – komunikaciju).

 Louria tvrdi precizno da je Svijet rođen zahvaljujući akciji slaganja unutar sebe ili skupljanju – Tzimtzum – izvođenom od Boga (Svijesti): kreacija je rođena u praznini i tako bi stvorena.

Rabin Berekhya uči da se Vrhovno izražava kroz neizmjerno snažnu radijalnu svjetlost prije Kreacije. Po Zoharu, sve je kreirano kad je u Drevnim Danima, “onaj koji je Skriven”, onaj koji je Nesaznajan, bez početka i kraja, odlučio da ograniči svoju neograničenost. “Iznenada on rastegnu veo ispred sebe i kroz ovaj veo njegova Realnost počne da poprima oblik.” Sefer Yetzirah (Knjiga o Stvaranju) je najranija postojeća knjiga Kabale o kosmogoniji i kosmologiji. Abraham, ili njegov otac, je bio autor ove knjige. Mi smo takođe naučili da počevši od misteriozne Vrhovne Tačke i onda idući kroz sve različite nivoe Kreacije, sve je samo plašt za nešto superiorno koje dominira. Mozak, koji je umotan u plašt je sam plašt za vrhovni mozak. On je samo maska za vrhovni mozak. Kabala uči da postoje tri Duše. Čovječije fizičko tijelo podržava vegetativnu Dušu.

 

 nastavak

 

Metafizika

Planeta

Prva Strana Vebsajta