G a l a k s i j a. c o m

Politička Ponerologija

 

IV Poglavlje

Ponerologija

 

Prijevod: Boris

 

 

Ponerologija

 

Ponerologija se koristi naučnim napretkom koji je ostvaren tokom poslednjih dekada i godina, posebno na području biologije, psihopatologije i kliničke psihologije. Ona pojašnjava neke nepoznate uzročne veze i analizira genezu zla. Prilikom začinjanja ove nove discipline, autor je takođe koristio svoje profesionalno iskustvo, kao i rezultate svojih vlastitih istraživanja na tom području.

Ponerološki pristup pomaže kod razumijevanja nekih dramatičnih tegoba čovječanstva, na oba nivoa, makrosocijalnom i individualnom. Ta nova disciplina će omogućiti dosezanje prvo teoretskih a onda i praktičnih rješenja za probleme koje smo pokušavali rješavati nedjelotvornim tradicionalnim metodama, što je rezultiralo jednim osjećajem bespomoćnosti pred talasima istorije. Te metode su bile bazirane na istoriografskim konceptima i pretjerano moralizirajućim stavovima, koji precjenjuju ulogu sile kao sredstva za suprostavljanje zlu. Ponerologija može pomoći u izjednačavanju takve jednostranosti uz pomoć modernog prirodnog razmišljanja, zamjenjujući naše shvatanje uzroka i geneze zla činjenicama, koje su potrebne za izgradnju stabilnijih temelja za sprečavanje procesa ponerogeneze i suprostavljanje njegovim posljedicama.

Sinergična aktivnost, kad je nekoliko tih mijera zajednički usmjereno ka istom važnom cilju, kao npr. kod tretmana neke bolesne osobe, obično daje bolje efekte od krajnjeg zbira faktora koji su u tome sudjelovali. U izgradnji drugog krila u odnosu na one dosadašnje aktivnosti koje su bile rezultat moralističkih napora, ponerologija će omogućiti ostvarivanje rezultata koji su takođe bolji od zbira njihovih korisnih efekata. Učvršćivanje povjerenja u poznate moralne vrijednosti kao i korištenje sredstava koja do sada nisu bila korištena, pogotovo u nekom širem obimu, omogućiti će da se dođe do odgovora na mnoga, do sada neodgovorena pitanja.

Društva imaju pravo na odbranu od bilo kakvog zla koje ih zlostavlja ili im prijeti.

Nacionalne vlade imaju obavezu da koriste efikasna sredstva za te svrhe, i da ih koriste što je moguće vještije (naravno, ukoliko sama vlada ne predstavlja zlo koje prijeti ljudima i zlostavlja ih, prim ured.) Da bi sprovele u djelo tu svoju bitnu ulogu, nacije se moraju koristi informacijama koje su tada dostupne u datoj civilizaciji u vezi prirode i geneze zla, kao i sredstvima za borbu protiv njega, kojima se može ovladati. Opstanak društva se mora obezbijediti a do zloupotreba vlasti i sadističke degeneracije veoma lako dolazi.

Mi sada imamo jednu racionalnu i moralnu sumnju u vezi pravilnog shvatanja i suprostavljanja zlu, kad su prošle generacije u pitanju. Jednostavna opservacija istorije nam to potvrđuje. Opšti stav koji se razvija u slobodnim društvima zahtijeva da se nasilne represivne mjere humaniziraju i ograniče, tako da se postave prepreke za njihovu moguću zloupotrebu. Čini se da je razlog za to taj što moralno osjetljivi ljudi žele da zaštite sebe od destruktivnih uticaja prenošenih svjesnošću o tome da se ljudi još uvijek surovo kažnjavaju, pogotovo smrtnom kaznom. Tako se oštrina tih metoda suprostavljanja zlu ublažava ali istovremeno se ne uvode nove efikasne metode za zaštitu građana od pojave sile i zla. To stvara jedan procjep između potrebe za protivdejstvo i sredstava koja imamo na raspolaganju, koji se sve više širi;

Kao rezultat toga, mnoge vrste zla mogu se razviti na svakom društvenom nivou. Pod takvim okolnostima, razumljivo je to što neki glasovi bučno zagovaraju povratak zastarjelih i surovih metoda, koje su veoma štetne za razvoj ljudske misli.

Ponerologija proučava prirodu zla i kompleksne procese njegove geneze, odakle otvara nove načine za suprostavljanje njemu. Ona ukazuje na to da zlo ima određene slabosti u svojoj strukturi i genezi, koje se mogu iskoristiti kod sprječavanja njegovog razvoja, kao i prilikom eliminacije njegovih plodova.

Ukoliko se ponerogenične aktivnosti patoloških faktora - devijantne individue i njihove aktivnosti – podvrgnu jednoj svjesnoj kontroli naučne, individualne i društvene prirode, mi možemo neutralizovati zlo toliko efikasno kao i uz pomoć stalnih poziva za poštivanjem moralnih vrijednosti. Starinske metode u kombinaciji s ovim potpuno novim, mogu proizvesti rezultate koji su povoljniji od aritmetičke sume tih dvaju metoda. Ponerologija takođe obezbjeđuje mogućnost za preventivno ponašanje na nivoima individualnog, društvenog i makrosocijalnog zla. Taj novi pristup trebao bi omogućiti društvima da se osjećaju ponovo sigurnima, ne samo na unutrašnjem nivou, nego i u vezi sa internacionalnim prijetnjama.

Metode suprostavljanja zlu koje su uzročno uslovljene, i podržavane sve većim napretkom u nauci, biće naravno sve kompleksnije, isto kao što su kompleksni priroda i geneza zla. Bilo kakvo posmatranje u smislu postojanja jedne poštene veze između kriminala kojeg je čovjek počinio i kazne koju je dobio, predstavlja ostatke jednog arhaičnog razmišljanja, što je nešto čak mnogo teže za shvatiti. To je razlog zašto ova vremena zahtijevaju od nas da dalje razvijamo ovu disciplinu o kojoj se ovdje govori i poduzimamo detaljna istraživanja, pogotovo u vezi sa prirodom mnogih patoloških faktora koji sudjeluju u ponerogenezi.

Jedno pravilno ponerološko čitanje istorije je važan uslov za razumijevanje makrosocijalnog ponerogeničnog fenomena, čije trajanje prevazilazi mogućnosti za opservaciju pojedinca. Autor je koristio tu metodu u narednom poglavlju, rekonstruišući fazu u kojoj su karakteropatični faktori dominirali u početnom periodu stvaranja patokratije.

Podučavajući nas o uzrocima i genezi zla, ponerologija jedva da pominje čovjekovu krivicu. Tako, ona ne rješava dugovječni problem ljudske odgovornosti, mada baca dodatno svjetlo od strane njegove uzročnosti. Kad pokušavamo da ispravimo naše shvatanje kompleksne uzročnosti fenomena i spoznamo veću individualnu ovisnost od operacija vanjskih faktora, postajemo svjesni činjenice koliko mi malo poznajemo to područje. Na toj tački, bilo koje moralno prosuđivanje o nekoj drugoj osobi kao vrednoj krivnje, pada nam u oči kao nešto što je bazirano na emocionalnim reakcijama ili vijekovima staroj tradiciji.

Mi imamo pravo i obavezu da kritički prosuđujemo svoje vlastito ponašanje i moralnu vrijednost naših motivacija. To je uslovljeno od strane naše svijesti što je jedan fenomen koliko rasprostranjen, toliko i neshvatljiv, unutar granica prirodnog razmišljanja. Čak, ukoliko bi se i naoružali sa svim sadašnjim i budućim dostignućima iz ponerologije, da li bismo ikada došli u poziciju da izdvojimo i odredimo individualnu krivicu neke druge osobe? U teoretskom smislu, to se čini još nesigurnijim; u praktičnom smislu, čak nepotrebnijim.

Ukoliko se stalno suzdržavamo od moralnog prosuđivanja drugih ljudi, mi prebacujemo našu pažnju na praćenje uzročnih procesa koji su odgovorni za kondicioniranje ponašanja druge osobe ili društva. To popravlja naše šanse za postizanje valjane mentalne higijene i naše sposobnosti za poimanje psihološke realnosti. Takvo uzdržavanje nas takođe osposobljava da izbjegnemo jednu grešku koja veoma efektivno truje umove i duše, konkretno, nametanje moralizirajućih interpretacija aktivnostima patoloških faktora. Takođe, treba da izbjegavamo svako emocionalno upetljavanje a vlastiti egotizam i egocentričnost bolje da kontrolišemo, pomažući tako sprovođenje jedne objektivne analize tih fenomena.

Ako jedan takav stav pogodi neke čitaoce kao previše blizu moralne indiferentnosti, moramo naglasiti da ova, ovdje navedena metoda analize zla i njegove geneze, potencira zauzimanje jedne vrste razumne distance od njegovih iskušenja, kao i aktiviranje dodatnih teoretskih i praktičnih mogućnosti za protivdejstvo. Takođe, trebali bi uzeti u obzir i zapanjujuću konvergenciju između zaključaka do kojih smo došli prilikom analize ovog fenomena i određenih ideja starih filozofa, koji su lijepo navedeni u bibliji:

"Ne sudite, da vam se ne sudi. Jer kakovijem sudom sudite, onakovijem će vam se suditi; i kakovom mjerom mjerite, onakom će vam se mjeriti." (Mat. 7:1-2)

Te vrijednosti, na žalost, često zasjenjene prijekim potrebama vlada, kao i aktivnostima naših instiktivnih i emocionalnih refleksa koji nas navode na osvete i kažnjavanje drugih, nalaze bar jedno djelomično racionalno opravdanje u ovoj novoj nauci. Samo sprovođenje u praksi takvog jednog rigoroznog razumijevanja i ponašanja, može potvrditi te vrijednosti na jedan evidentan i naučan način.

Ova nova disciplina može se primjenjivati na mnoge aspekte života. Autor je koristio ta dostignuća i isprobavao njihovu praktičnu vrijednost tokom individualne psihoterapije na njegovim pacijentima. Kao rezultat toga, njihova ličnost i budućnost bili su preuređeni na mnogo bolji način od onoga koji bi bio baziran na prijašnjim metodama. Imajući na umu posebnu prirodu vremena u kojem živimo, kada moramo sprovoditi jednu višestruku mobilizaciju moralnih i mentalnih vrijednosti da bi se suprostavili zlu koje prijeti svijetu, u idućim poglavljima autor će sugerirati prihvatanje upravo takvog jednog stava, čiji bi krajnji rezultat bio jedan, u istoriji nečuven, akt opraštanja. Imajte na umu takođe to da razumijevanje i oproštaj ne isključuju popravljanje stanja i poduzimanje profilaktičkih mijera.

Raspetljavanje Gordijevog čvora današnjih vremena, napravljenog od ovog makrosocijalnog fenomena koji ugrožava našu budućnost, može se činiti nemogućim bez korištenja ove nove discipline. Taj čvor se više ne može presjeći mačem. Psiholog ne može sebi priuštiti to, da bude nestrpljiv kao Aleksandar Veliki. To je razlog zašto smo mi to ovdje predstavili u okviru jedne nezamjenljive oblasti, adaptacije i selekcije podataka, tako da bi omogućili rasvjetljenje problema koje ćemo kasnije diskutovati u ovoj knjizi. Možda će nam budućnost omogućiti da usavršimo jedan opšti teoretski rad.

 

 

 

  Sadržaj knjige


Metafizika

Planeta

Prva Strana Vebsajta