|
Vidljivo u politici. " Genijalnost " podlosti. Šta obećava
masonski državni prevrat? Opšte pravo glasa. Samoznačaj.
Lideri masonstva. Genijalni rukovođa masonstva.
Ustanove i njihove funkcije. Otrov liberalizma. Ustav je
škola za partijske razdore. Republikanska era.
Predsjednici su kreature masonstva. Odgovornost
predsjednika. "Panama". Uloga narodne skupštine
i predsjednika. Masonstvo je zakonodavna sila. Novi
republikanski ustav. Prelaz
ka
masonskoj
"autokratiji". Momenat proglašenja "cara svijeta".
Kalemljenje bolesti i ostale intrige masonstva.
Danas počinjem
ponavljanjem onoga što sam već rekao i molim vas da
upamtite, da se vlade i narodi zadovoljavaju onim što im
se pokaže.
A i kud će oni da razgledaju naličje stvari kad je za njihove
predstavnike veselje najvažnija stvar. Za našu politiku
je vrlo važno da se zna ovaj detalj: on će nam pomoći
kad pređemo na razmatranje podjele vlasti, slobode
govora, štampe, religije (vjere), prava udruživanja,
jednakosti pred zakonom, neprikosnovenosti svojine, stana,
poreza (ideje o
skrivenom porezu), povratne sile zakona.
Sva su ta pitanja takva da ih direktno
i otvoreno pred narodom ne treba nikad dodirivati.
U onim slučajevima kada se moraju dodirivati ne treba
ih nabrajati, nego izjavljivati bez detaljnog izlaganja da
mi priznajemo principe savremenog prava.
Značaj tog prećutkivanja sastoji se u tome što
nam naimenovani pricip ostavlja slobodu dejstva da ovo ili
ono neprimjetno iskljućujemo iz njega; ako ih pak
nabrajamo oni svi izgledaju kao već darovani.
Narod gaji naročitu ljubav i poštovanje prema
genijima političke moći i na sva njihova nasilna
dejstva odgovara: jest da je podlo, ali je vješto!...
opsjena, ali kako je izvedena, prosto veličanstveno,
drsko, bezobrazno!..
Kada mi izvršimo naš državni prevrat mi ćemo
tada reći narodima: "Sve je išlo strahovito rđavo,
svi ste se namučili. Mi razbijamo i uklanjamo uzroke
vaših muka: narodnosti, granice, raznolikost moneta.
Naravno, vi ste slobodni da o nama iskažete svoj sud, ali
može li on biti pravičan ako ga vi donesete prije
nego što oprobate ono što ćemo vam dati....."
Tada će nas oni uzdići i na rukama nositi u jednodušnoj
euforiji nadanja i pouzdanja.
Glasanje koje smo mi napravili oruđem našega
zacarenja naviknuvši na njega najsitnije jedinice iz
broja članova čovječanstva, sastavljajući
grupne skupove i sporazume, učiniće svoju uslugu
i odigraće ovoga puta svoju posljednju ulogu
jednoglasnošću, u želji da se upoznaju sa nama i
zbliže prije nego što nas osude.
Toga radi treba nam dovesti na glasanje sve, bez
razlike klasa i cenzusa, da bi se ustanovio apsolutizam većine
do kojeg se ne može doći kod inteligentnih cenzusnih
klasa. Takvim putem ćemo, naviknuvši sve na misao o
značaju sebe samoga, slomiti značaj gojske
porodice i njenu vaspitnu vrijednost, odstranićemo
izdvajanje individualnih umova, kojima gomila rukovođena
od nas neće dati ni da se istaknu, pa čak ni da
se izjasne: ona je navikla da sluša samo nas koji joj plaćamo
za patnju i poslušnost.
Time ćemo stvoriti takvu slijepu moć koja nikada
neće biti u stanju nikud da se krene bez rukovodstva
naših agenata, koje ćemo postaviti na mjesto
njihovih vođa. Narod će se potčiniti tome
režimu jer će znati da će od ovih vođa
zavisiti zarade, pokloni i dobijanje svakojakih dobara.
Plan uprave mora izaći gotov iz jedne glave,
jer ga ne možeš nikako utvrditi ako dopustiš da se on
iskida na komadiće u mnogobrojim umovima. Prema tome
mi možemo znati plan dejstva, ali ga ne možemo
pretresati da ne bismo narušili njegovu genijalnost, vezu
njegovih sastavnih dijelova, praktičnu snagu tajnoga
smisla svake tačke njegove. Ako se sličan
posao bude pretresao i mijenjao mnogobrojim
glasanjem, onda će on nositi ne sebi otisak svih
umnih nesporazuma koji nisu ušli u dubinu i vezu njegovih
zamisli. Nama je potrebno da naši planovi budu snažni
i cijelishodno smišljeni. Stoga ne treba da bacimo
genijalni posao našeg rukovođe pred gomilu da ga ona
rastrgne, pa čak ni pred ograničeno društvo.
Svi ovi planovi za sada neće prevrnuti tumbe
savremene ustanove. Oni će samo zamijeniti njihovu
ekonomiju, a sljedstveno i svu kombinaciju njihovog
kretanja koje će se na taj način upraviti putem
obilježenim u našim planovima.
Pod raznim nazivima u svim zemljama postoji približno
jedno isto. Predsjedništvo, Ministarstvo, Senat, Državni
Savjet, Zakonodavno i Izvršno Tijelo. Nije mi potrebno da
vam objašnjavam mehanizam odnosa ovih ustanova među
sobom, jer vam je to dobro poznato; obratite samo pažnju
na to da svaka od pomenutih ustanova odgovara nekoj državnoj
funkciji, pri čemu vas molim da imate u vidu da riječ
"važan" ja ne vezujem za ustanovu nego za
funkciju; sljedstveno, nisu ustanove važne nego su važne
njihove funkcije. Ustanove su podijelile među sobom
sve funkcije uprave: administrativnu, zakonodavnu, izvršnu,
te su prema tome počele dejstvovati u državnom
organizmu kao organi u čovječjem tijelu. Ako
povrijedimo jedan dio u državnoj mašini, država će
se razboljeti, kao čovječje tijelo, i ....umrijeće.
Kad smo ubacili u državni mehanizam otrov liberalizma,
sva se njihova politička kompleksija promijenila: države
su se razboljele od smrtonosne bolesti - raspadanja krvi.
Ostaje nam da očekujemo kraj njihove agonije.
Liberalizam je rodio
ustavne države koje su zamijenile za Goje spasonosnu
autokratiju a
ustavna država, kao što vam je dobro poznato, nije ništa
drugo do škola razdora, rasprave, nesuglasica, prepirke,
besplodnih partijskih agitacija, partijskih tendencija -
jednom riječju, - škola svega onoga što čini
bezličnom djelatnost države. Tribina je ništa manje
od štampe, osudila vladare na neaktivnost i nemoć i
time ih učinila nepotrebnim, zbog čega su oni i bili
zbačeni u mnogim zemljama. Tada je mogla ponići
republikanska era i tada smo zamijenili vladara
karikaturom vlade - predsjednikom, uzetim iz gomile, iz
sredine naših kreatura, naših robova. U tome je bila
osnova mine koju smo podmetnuli pod gojski narod, ili tačnije,
pod gojske narode.
U bliskoj budućnosti mi ćemo ustanoviti
odgovornost predsjednika.
Tada se mi već nećemo ustručavati u sprovođenju
onoga zašta će odgovarati naša bezlična
kreatura.
Šta se nas tiče ako se prorede redovi onih koji teže
vlasti, što će nastati pometnja zbog nemogućnosti
da se nađu predsjednici, pometnje koje će konačno
dezorganizovati zemlju.
Da bismo doveli naš plan do takvih rezultata mi
ćemo podešavati izbore takvih predsjednika u čijoj
prošlosti ima kakvih bilo neotkrivenih mračnih
dijela, kakvih bilo " panama " - tada će
oni biti vjerni izvršitelji naših naređenja iz
bojazni da se to ne otkrije i iz težnje, svojstvene
svakom čovjeku koji je došao do vlasti, da održi
svoje privilegije, preimućstvo i počasti vezane
za zvanje predsjednika. Narodna skupština će
prikrivati i izabirati predsjednike, ali ćemo joj mi
oduzeti pravo da predlaže zakone i njihove izmjene, jer
ćemo to pravo prepustiti odgovornom predsjedniku,
lutki u našim rukama.
Naravno tada će vlast predsjednika postati meta za
sve moguće
napade, ali mi ćemo mu dati samo zaštitu u pravu
obračanja k narodu i traženju njegove odluke, bez
njegovih predstavnika, to jest obraćanje onom istom
našem slijepom službeniku - većini iz gomile.
Nezavisno od ovoga mi ćemo prepustiti predsjedniku
pravo objavljivanja opsadnog stanja. Ovo posljednje pravo
motivisaćemo time što predsjednik, kao šef
cijelokupne zemaljske vojske, mora je imati na svom
raspolaganju u slučaju zaštite novog republikanskog
ustava, na čiju odbranu on ima pravo kao odgovorni
predstavnik i čuvar toga ustava.
Pojmljivo je da će pod takvim uslovima ključ od
svetinje biti u našim rukama i niko sem nas neće više
rukovoditi zakonodavnom silom.
Osim toga, sa uvođenjem novog republikanskog ustava
mi oduzimamo od Skupštine pravo interpelacije o vladinim
mjerama pod izgovorom čuvanja političke tajne, a
pored toga mi ćemo novim ustavom smanjiti broj
predstavnika do minimuma, čime ćemo za toliko
smanjiti strasti za politikom. Ako se one i preko očekivanja
rasplamsaju i u ovom minimumu, onda ćemo ih jednim proglasom
svesti na
nulu, kao i obraćanjem opštenarodnoj većini....
Od predsjednika će zavisiti određivanje
predsjednika i podpredsjednika Skupštine i Senata. Umjesto
stalnih sesija parlamenta mi ćemo skratiti njihove
sjednice i svesti na nekoliko mjeseci. Sem toga
predsjednik, kao šef izvršne vlasti, imaće pravo da
saziva ili raspušta parlament, i u slučaju raspuštanja
da produži vrijeme do određivanja novog
parlamentskog skupa. Ali i da posljedice svih ovih u
skupštini nezakonitih postupaka ne bi pale na
ustanovljenu od nas odgovornost predsjednika, prije nego što
po našim planovima to treba, mi ćemo dati ministrima
i drugim višim administrativnim činovnicima koji
okružuju predsjednika misao da svojim vlastitim mjerama
obilaze njegova naređenja, za šta će i biti
odgovorni mjesto njega.....
Naročito preporučujemo da se ova uloga daje na izvršenje
Senatu, Državnom Savjetu ili Ministarskom Savjetu, a ne
posebnim ličnostima.
Predsjednik će po našem nahođenju, tumačiti
smisao onih postojećih zakona koji se mogu protumačiti
različito; uz to će ih poništavati kada mu sa naše strane bude
o tome predočena potreba; sem
toga on će imati
pravo da predlaže privremene zakone i šta više
novu izmjenu vladinog ustavnog rada, motivišući
kako jedno tako i drugo zahtjevima naših državnih
interesa.
Takvim mjerama mi ćemo dobiti mogućnost
da uništimo malo po malo, korak po korak, sve ono što
ćemo isprva, kada
stupimo u naša prava, biti prinuđeni da uvedemo u državne
ustanove radi prelaza ka neprimjetnom izbacivanju svakog
uopšte ustava, kad nastane vrijeme da se pretvori svaka
vlada u naše samodržavlje.
Priznanje našeg samodršca može nastupiti i prije
uništenja ustava: ovaj momenat priznanja nastupiće
onda kada narodi, namučeni neredima i bankrotstvom
upravljača, koje smo mi udesili, uzviknu:
"Sklonite ih i dajte nam jednog sveopšteg cara koji
bi nas ujedinio i uništio uzroke razdora: granice,
narodnosti, religije, državne račune, koji bi nam
dao mir i spokojstvo koje mi ne možemo da nađemo sa
našim upravljačima i predstavnicima”.
Ali i vi sami vrlo dobro znate da je za nemogućnost
svenarodnog izražaja i sličnih želja, neophodno
neprekidno mutiti u svim zemljama odnose naroda i vlada,
da svi budu premoreni rasprom, neprijateljstvom, borbom,
mržnjom i šta više, mučeništvom, glađu,
kalemljenim bolestima, nevoljom, da Goje ne bi mogli
vidjeti nikakav drugi izlaz, već da pribjegnu našem
novčanom i potpunom
gospodarstvu...
Ako
mi damo narodima da predahnu, taj željeni momenat teško
će ikad nastupiti.
|