|
Potreba
za nasušnim hljebom. Pitanje politike. Pitanje
industrije. Zabava i veselje. Narodni domovi. "Istina
je jedna". Veliki problemi.
Potreba za nasušnim hljebom primorava Goje da ćute i da budu
naše pokorne sluge. Agenti uzeti iz njihove sredine u našu
štampu pretresaće po našem naređenju ono što
je nama nezgodno da direktno izdajemo u službenim
dokumentima, a mi ćemo za vrijeme te novinarske buke
uzeti i sprovesti mjere koje želimo i podnositi ih
publici kao svršeni fakat. Niko neće smijeti tražiti
da se ukine ono što je već riješeno, upravo zato što
će ono biti predstavljeno kao poboljšanje...
A pri tom će štampa skrenuti misli na nova pitanja (
jer mi smo navikli ljude da traže sve novo) Na
pretresanje tih novih pitanja navaliće svi oni
praznoglavi izvršitelji sudbina koji još ni sada ne mogu
da shvate da oni ništa ne razumiju kada hoće nešto
o ovom da razmatraju. Pitanja politike nikome nisu
pristupačna sem onih koji rukovode njome već
mnogo vijekova, njenih tvoraca.
Iz svega ovoga vi ćete vidjeti da traženjem
mišljenja gomile mi samo olakšavamo kretanje našeg
mehanizma, i vi možete zapaziti da mi tražimo
odobravanje naše radnje, nego onih rijeći koje mi puštamo
po ovom ili onom pitanju. Mi stalno objavljujemo da se u
svima našim mjerama koje preduzimamo rukovodimo nadom
spojenom sa uvjerenjem da služimo opštem dobru.
Da bismo odvukli suviše nemirne ljude od
pretresavanja pitanja politike mi sada navodno sprovodimo
njena nova pitanja - pitanja industrije. Na tom poprištu
neka bijesne do mile volje! Mase su voljne da ne
dejstvuju, da se odmaraju od tobože političke
djelatnost (na koju smo ih navikli da bismo se uz njihovu
saradnju borili sa gojskim vladama), ali samo pod uslovom
novih zaposlenja, u kojima im mi ukazujemo tobož taj isti
politički pravac.
Da one same ne bi nešto smislile, mi ih još ometamo
zabavama, veseljem, igrama, strastima, narodnim
domovima...
Uskoro ćemo preko štampe početi predlagati
konkursne utakmice u vještini, sportu svih vrsta: ovo
interesovanje odvratiće konačno duhove od
pitanja oko kojih bismo se morali sa njima boriti.
Odvikavajući se sve više i više od samostalnog mišljenja
ljudi će početi unisono govoriti s nama, jer
ćemo samo mi birati i predlagati nove pravce misli...
Naravno, preko takvih lica sa kojima nas oni neće
smatrati za solidarne.
Uloga liberalnih utopista biće definitivno odigrana
kada naša vlada bude priznata. Dotle će nam oni
poslužiti kao dobre sluge. Stoga ćemo još upućivati
duhove na svakojaka izmišljanja fantastičnih
teorija, novih i tobože progresivnih: ta mi smo sa punim
uspjehom zavrtjeli progresom prazne gojske glave i sada
nema među Gojima uma koji bi mogao uvidjeti da se pod
ovom riječju krije skretanje od istine u svim slučajevima
gdje nije riječ o materijalnim pronalascima, jer je
istina jedna i u njoj nema mjesta progresu.
Progres kao lažna ideja, služi zamračenju istine,
da je ne bi niko mogao znati osim nas, božjih izabranika,
čuvara njenih.
Kada nastupi naše carstvo, tada će naši
oratori govoriti o velikim problemima koji su uzbuđivali
čovječanstvo zato da bi ga na kraju krajeva
doveli do naše blage vladavine.
Ko će posumnjati tada da smo sve ove probleme
mi bili udesili i namjestili prema političkom planu
koji niko nije otkrio tokom mnogih vijekova?!
|