djecamatriksa10

Kako je onaj dokument sa tajnog masonskog sastanka dospio u ruke pripadnika MJF Pokreta, još uvijek nije sa sigurnošću utvrđeno, međutim, čini se da je tu svoje prste upetljala gospođa Persida, koja je inače obavještena bolje nego CIA, kad se o situaciji u našoj čaršiji radi.

Tako su se i pripadnici MJF Pokreta hitno sastali kako bi razmotrili trenutnu geopolitičku situaciju.

Mali Mujo odmah na početku sastanka počeo naglas da čita onaj tajni masonski dokument, i negdje pred kraj, Alma više nije mogla da izdrži a da ga ne prekine glasnim komentarom:

“Majku im jebem fašističku”!

Na ovo je ostalih 11 prisutnih, uključujući i malog Muju, samo klimnulo glavom u znak odobravanja, bez daljih primjedbi, a onda je Mujo nastavio sa daljim čitanjem.

Kada je završio, obratio se prisutnima sljedećim riječima:

Dragi prijatelji,

Kako vidimo na osnovu ovoga što je Žika Mason rekao na njihovom sastanku, a dosta toga smo mi već prije i bez njega znali, situacija u gradu se gadno zagužvava.

Narod se već toliko zarazio Hrkljušem, da je to već sada postalo jedna hronična bolest koja se prenosi s koljena na koljeno, udara direktno na mozak, a drži čovjeka u stalnom pognutom ili klečećem stavu, da ne pričam o onima koji već puze ili su mu se toliko naguzili da se više ni ispraviti ne mogu.

Šta da se radi? Čuli ste i šta je Žika reko. Ima li ko kakav komentar u vezi svega ovoga?

U prostoriji je nastala tišina, čak su i muve odlučile da ne zuje, kako bi pripadnici pokreta otpora mogli na miru da razmišljaju. Prošlo je već najmanje 5 minuta a niko se nije javio za riječ. Svako je samo zamišljeno zurio u neku svoju udaljenu tačku na rubu ove naše galaksije, kroz debeli zid prostorije u kojoj su se nalazili.

Međutim, odgovor od tamo nije stizao ili je stizao, ali ga niko nije mogao da čuje.

Onda je prošlo otprilike još deset minuta dok Samir nije napokon završio sa svojim razmišljanjem na temu definisanja objektivne realnosti, te je on prvi uzeo riječ:

“Koliko ja vidim, dobro smo ga popušili”.

Pero se nad ovim malo zamislio, pa je na to dodao:

“Ne samo da smo ga popušili, nego ga još uvijek pušimo”.

Merima se onda pridružila diskusiji sljedećim riječima:

“A kako stvari stoje, i pušićemo ga – do daljnjeg. Ja ne znam kako svemu ovome stati u kraj”.

Ni Ante više nije mogao da šuti, te je prozborio:

“Ne znam šta se ovo događa, al imam utisak da - kako god se okrenemo, - dupe nam dođe otpozada. S druge strane, čovjek ne može živjet stalno naslonjen na zid”.

“Ovdje se radi o jednoj multidimenzionalnoj, ili bolje rečeno, interdimenzionalnoj jebačini, tako da ni zid iza dupeta ne pomaže” – dodala je Biljana, inače stručnjak za područje metafizike.

“Stanje je onakvo kakvo jeste”, primjetila je Merima, “i sada treba da vidimo šta da se radi. One što puze, - mi ne možemo na noge podizat, a one što su mu se naguzili, - ne možemo na silu ispravljat. Radi se o stanju svijesti pojedinca. Hoću da kažem, stvar je na kraju krajeva – lične prirode”.

Ako mu se neko naguzio, to je njegova lična stvar - i on to radi svojom slobodnom voljom, bez obzira da li ga je neko na to nagovorio ili ne. Isto važi i za one koji ga ljube u dupe.

Mali Mujo je onda opet uzeo riječ: “U svakom slučaju, nema razloga za paniku. Na prošlom sastanku smo se dogovorili da svako počne sa istraživanjem po jedne oblasti, tako da kasnije možemo izmjenjivati iskustva i saznanja. Pero, ti si reko da ćeš proučiti ta tajna društva. Jesu li ti masoni stvarno toliko jaki, može li im se kako dohakat”?

Pero: Ma, meni se čini da ovo nisu bili masoni, nego iluminati. Oni sve drže, a masoni su samo jedna od njihovih grana. Samo neki od masona koji imaju 33-ći stepen pripadaju iluminatima, što znači ne svi.

Ostali masoni ne znaju ni o čemu se radi, nego imaju samo egzekjutivnu funkciju, a zauzvrat dobijaju nešto vlasti i dobru poziciju u društvu. Određenim ritualima i zakletvama drže ih programiranim i poslušnim.

Iluminati su na vrhu piramide, tj. iznad njih su samo njihove hiperdimenzionalne gazde. Stvar s njima je dosta maglovita. Oni ne bi bili toliko tajni, kad bi se nešto više o njima moglo saznati. Zato su i napravili cijelu mrežu kojekavih tajnih društava tj. da bi napravili što više konfuzije i sakrili svoje tragove. Njihovi pripadnici nisu ništa bolji od onih koji su se naguzili Hrkljušu, razlika je samo u tome što su se oni naguzili svojim gazdama odozgo i što su, mora se priznati, nevjerovatno inteligentni. Zauzvrat, dobili su pare i moć, a to je i jedino što njih zanima. Neki tvrde i da su oni u međusobnom srodstvu, tj. da postoji ukupno 13 njihovih familija. Navodno, nije slučajno što se stalno žene i udaju u okviru svoje familije, tj. izgleda da se radi o očuvanju specifične genetske strukture.

Mahom svi kraljevi i carevi pripadali su ili pripadaju toj istoj lozi, pa čak i mnoge današnje predsjedničke familije kao npr. oni Bušmani iz američke čaršije.

Njihova hladnokrvnost i bezdušnost navodno ima veze sa većom količinom reptilskih gena koji su opet, rezultat genetičke modifikacije određene grupe ljudi prije nekoliko hiljada godina, od strane entiteta iz 4-tog denziteta. Namjera ovih je bila da im usklade frekvenciju sa svojom tj. da su kompaktibilni s njima, kako bi preko njih mogli da kreiraju i održavaju ovaj sistem kakav jeste, odnosno, - matriks. Kasnije su se ti entiteti promovisali kao “bogomdani vladari”. “Plava krv”.

Ante: A ko su onda oni Iluminati koje je Adam Weishaupt osnovao 1 maja 1776 g.? Sve mi se čini da se zato i slavi 1 maj, a ne zbog nekog radničkog pokreta.

Pero: To su tzv. “bavarski” iluminati tj. samo jedan dio ove grupe. Tim njihovim ozvaničenjem htjela se da napravi distrakcija kako se u stvari radi samo o jednom novom tajnom društvu, dok oni u stvari kontrolišu ovu planetu od davnina. Iluminati su osnovani još za vrijeme Atlantide, kako se meni čini, mada su kroz istoriju osnivali i druge grupe kojima su bili na čelu kao npr. asasine, templare, malteške vitezove, rozenkrojcere, sionske priore, teozofiste itd.itd., što se tajnih društava tiče. Oni su mnoge od ovih grupa sami osnivali, a onda ih uklanjali tako da je to ostavljalo dosta konfuzije.

Jezuiti su im takođe jedna od jačih grana. A na vrhu su i većine raznoraznih hrkljuševskih grupa. Vatikanska čaršija ih je puna. Nisu slučajno i Hiću svojevremeno podržavali. Sve je to jedna ekipa koja se kobajagi međusobom hvata za gušu, a u stvari se radi o manipulaciji narodom i održavanje stalnog koflikta u gradu. Oni sami skoro uvijek na kraju prežive, a narod najebe, mada nekada i između njih samih dođe do bitke za prevlast tj. ponekad se ponašaju i kao neka banda, kada poslije uspješno obavljene pljačke dođe do svađe oko podjele plijena. Oni se lično ne vežu ni za jednu čaršiju, niti naciju, mada se koriste nekima za promociju sile, tj. svoje moći u svrhu manipulacije i kontrolisanja života na ovoj planeti, kao i same planete.

Međutim, činjenica jeste da ta grupa stvarno kreira i održava ovaj matriks.

Merima: Zašto ti stalni sukobi kroz cijelu našu istoriju? Šta im je cilj?

Biljana: Izgleda da ljudska bića oslobađaju specifičnu emotivnu energiju u takvim situacijama, koja je hrana etitetima sa gornjeg sprata.

Čak svaki naš, pa i onaj najmanji strah, uzrokuje da naš organizam emituje tu vrstu frekvencija. Možemo samo zamisliti kolika se energija te vrste emituje za vrijeme rata.

Zato im i jeste bitno da nam održavaju iluziju kako nam je ovaj život sve što imamo, kako bi se bojali da ga ne izgubimo, te da zagrabimo koliko možemo dok smo tu i imamo vremena, bez obzira na to koga usput pregazili.

Hrkljušem, s druge strane, stavili su čovjeka u servilno i ponizno stanje svijesti. Boji se, moli se i klanjaj se nekome tamo negdje, i očekuj od nekoga tamo negdje da te on eventualno nagradi, odnosno, spasi ukoliko misliš da si ispunio kriterijume, ili kazni, ako misliš da nisi, a istovremeno imaš svoj vlastiti mozak tj. um, kojeg ne koristiš ni sa 10% kapaciteta, te tako proživiš cijeli svoj život u nesvjesti, pokušavajući da racionalizuješ i ispunjavaš kriterijume iz nečijeg “svetog” PISMA.

S druge strane, oni koji se klanjaju nekome gore, imaju tendenciju da se klanjaju i ovima dole. Radi se o jednom mentalnom profilu, programu.

Ivica: Mislim da su njime uspjeli i da zaguše žensku kreativnu energiju, bez koje je nemoguće ostvariti ravnotežu i prosperitet na ovoj planeti. Stavili su žene u jednu podređenu ulogu koja im prirodno ne pripada.

Ante: Kad bi ljudi bili svjesni svoje prirode, odnosno, besmrtnosti, ne bi se toliko bojali ni smrti svog tijela, bili bi puno slobodniji. Vjerovatno ne bi imali ni potrebu da se klanjaju ni onima odozgo a kamoli ovima dole.

Svako bi bio i kormilar i navigator svog broda.

Pojmovi kao sužanj, rob, sluga i sljedbenik - ne bi ni postojali.

Biljana: Svjestan čovjek je svjestan i duha koji prožima sviju nas, te mu ne bi ni na pamet padalo da čini zlo nekome drugom živom biću na ovoj planeti, niti njoj samoj, jer je i ona na neki način svjesno biće.

Svi imaju jednako pravo na život, uključujući i životinjski svijet. Pravo na život se u nekim normalnim okolnostima ne bi moralo zarađivati, kako ga mi ovdje moramo da zarađujemo.

Svjestan čovjek je svjestan svoje besmrtnosti, i njemu niko ne treba da poklanja ono što on već ima, tj. što je njegova prirodna osobina.

Svjestan čovjek je takođe svjestan da lažima ne može ništa postići, osim štete, te nema ni potrebu da laže.

Svjestan čovjek je svjestan da se on ne mora nikome da se moli za nešto, a pogotovo klanja.

Istovremeno, svjestan čovjek je svjestan razlike između potrebe i pohlepe, te se neće ni upuštati u trku za parama po svaku cijenu.

Svjesno biće vidi vezu između svijesti i materije.

Međutim, postoje oni koji pokušavaju da mu uskrate mogućnost da on to uopšte spozna, odnosno, da mu oduzmu njegovo suštinsko biće, tj. dušu, bez koje on gubi svoju besmrtnost i vraća se ka primarnoj materiji, odakle mora opet da krene iz početka.

Ivica: U tome izgleda i jeste suština cijele ove igre, na ovoj našoj ravni postojanja.

Ante: Sve to teoretski lijepo zvuči, ali kako to spoznati, to jest, kako biti siguran?

Mujo: Kako vidimo, ni oni koji su se naguzili Hrkljušu nisu takođe ništa sami spoznali, osim što prate direktive iz PISMA, jer im je neko rekao da tako treba.

A kad pričaju o svetim PISMIMA, o njima pričaju kao da se radi o zadnjoj riječi tehnike i filozofije.

Na kraju se i Ana uključila u diskusiju: “Ja mislim da nakon smrti mi ostavljamo samo svoje tijelo i nakon određenog vremena ovisno o tome kakve lekcije smo sami sebi zadali da naučimo, vraćamo se opet nazad u jednom drugom tijelu.

Živjeti stalno u istom tijelu bilo bi slično kao kad bi čovjek cijeli svoj život nosio jedno te isto odjelo.

Čovjek koji je svjestan svoje besmrtnosti ne boji se autoriteta, niti im se klanja. On je ravnopravan. On sam, takođe, neće pokušavati da kontroliše druge.

Biljana: To da li će pokušavati kontrolisati druge ili ne, mislim da prvenstveno zavisi od polariteta njegove duše. Kako mi se čini, svi oni sa individualnom dušom mogu da budu orijentisani prema sebi, ili prema drugima. Čini mi se da ovdje sredina ne postoji. Radi se takođe i o dva različita stanja svijesti, kao I dva različita realiteta. Ovi prvi će svaki svoj individualni napredak koristiti da bi pojačali svoju kontrolu nad drugima a time i svoj lični status, u bilo kakvom društvu da se nalaze.

S obzirom da ovaj naš treći denzitet naseljavaju samo oni takve orjentacije tj. vrste, mi one druge ni ne poznajemo, mada se čini da oni svoj individualni razvoj ostvaruju kroz pomoć drugima. Oni obitavaju na višim nivoima svijesti, odnosno 4, 5, i 6 - tom denzitetu.

Mi ovdje možemo jedino da postanemo neka vrsta kandidata za OPD kategoriju, i na taj način našim eventualnim prelaskom u 4-ti denzitet, uspijemo tamo da izbjegnemo kontrolu onih koji nas trenutno kontrolišu ovdje. Bar ja to tako shvatam.

Ivica: Pa što nam onda ne pomognu oni odozgo, koji su pozitivne prirode?

Biljana: Možda i pomognu onima koji pitaju za pomoć i znaju šta hoće, tj. pokušavaju se probuditi. Sve drugo ne bi bilo pomoć, nego kršenje nečije slobodne volje. Osim toga, kako pomoći onome ko spava, i nema uopšte ni želju da se probudi. Stvar komplikuje i to što su oni koji spavaju uvjereni da su budni.

Ivica: Ovih dana čitam onu knjigu Gnostika, od Moravjeva. On tu pominje tzv. antropoide i kaže kako oni nemaju individualnu dušu tj. da su oni, u stvari, orginalni stanovnici ove planete dok se adamični čovjek pojavio tek kasnije. Nakon međusobne interakcije između adamičnih ljudi I antropoida kroz neki period od par stotina hiljada godina, navodno smo danas došli u situaciju da se više ni ne zna ko je ko. Na nekim sajtovima čuo sam i za pojam “organski portal”. Kako prepoznati ljude bez individualne duše? Jesu li oni svi zli, mislim zle naravi?

Biljana: U tome i jeste problem, što nisu. Međutim, ne treba ni ići na neko prepoznavanje, jer ćemo doći u situaciju da se opet dijelimo, a to je ono što nam je sada najmanje potrebno. Moramo stalno imati u vidu da smo svi mi nekad morali da prođemo kroz fazu antropoida i izborimo se na neki način za vlastitu dušu. Ipak, čovjek mora biti svjestan njihovog načina djelovanja.

Oni često vole da nas savjetuju “za naše vlastito dobro”. Figurativno rečeno, antropoidi, tj. oni bez individualne duše, vole da zaposjednu mjesto navigatora na našem ličnom brodu. Naravno, oni nam onda daju pogrešne kordinate tj. parametre kuda da plovimo, odvlače nam pažnju sa našeg ličnog puta, kojeg smo si mi sami, na neki način, već unaprijed zacrtali. Nekad to može da bude odstupanje od pravca koje se čini veoma malim, 1 – 2 stepena, ali dovoljno da na kraju završiš tamo gdje nisi imao namjeru.

Nažalost, oni su samo na neki način “upregnuti” od strane onih “odozgo”, što čini se nije uvijek bio slučaj.

Oni isto tako vole da nas uvlače u svoje igre i lične drame koje oni sami neprestano kreiraju. Tako nam crpe energiju.

Oni o ovakvim temama rijetko diskutuju, čak imaju tendenciju da ih ismijavaju, kao i one koji se interesuju ovom tematikom.

Nažalost, i većina onih koji imaju individualnu dušu se, zbog svoje programiranosti, skoro više ni ne razlikuje od onih koji ju nemaju, tako da se ni u kom slučaju ne treba upuštati u neku kategorizaciju.

Jelena: Da li ima puno tih bez individualne duše?

Biljana: Mogla bih samo da kažem, na osnovu mog ličnog istraživanja, čini se da u omjeru između nas i njih dolazi do neke vrste prirodne ravnoteže, što znači 50% - 50%.

Ne mogu reći da sam 100% sigurna, ali postoje i neke indikacije da se entiteti sa gornjeg sprata hrane samo energijom onih ljudskih bića koji imaju individualnu dušu, dok antropoidi imaju neku vrstu kolektivne duše, koja po svojoj prirodi pripada 2-gom denzitetu, i na neki način služe za crpljene te naše energije i njenu isporuku u 4-ti denzitet.

Zoka: Znači, mi smo nešto kao baterija, kao što reče onaj Morpheus, u filmu Matrix, dok antropoidi služe kao oni kablovi koji tu energiju crpe iz nas i isporučuju ju negdje dalje?

Biljana: Otprilike tako. Mada oni imaju i zadatak da “orlove ubjeđuju da su kokoši”, odnosno održavaju nas u snu, kao i u stvaranju situacija i sistema gdje ćemo mi intezivnije emitovati našu emotivnu energiju kojom se hrane ovi iznad nas.

Ukratko rečeno, danas 3 milijarde ljudskih bića služi kao baterija, dok druge 3 milijarde služe za održavanje te baterije i isporuku njene energije.

Merima: Gadno da gadnije ne može bit. Ja bih se opet vratila na pitanje, šta da se radi? Možemo li i kako da promjenimo ovu situaciju?

Mujo: Ja mislim da mi ne možemo mjenjati situaciju, mi možemo jedino mjenjati sebe same i svoj odnos prema njoj. Svaka promjena situacije bila bi nasilno prekrajanje ovog realiteta u kome se mnogo ljudi osjeća relativno sigurno mada je pitanje ko je koliko i zadovoljan. Oni uopšte nisu ni u stanju da primjete da možda nešto nije u redu.

Samir: I ja se slažem s ovim.

Ja sam se u zadnje vrijeme malo pozabavio filozofijom i prvo što sam mogao da vidim, to je da su svi oni koji su pokušali učiti narod da razmišlja svojom glavom gadno prošli. Uzmimo npr. Sokrata. On je učio svoje učenike da sva svoja vjerovanja podvrgnu jednoj kritičkoj analizi i kad god nakon toga otkriju da su nešto pogrešno vjerovali, takođe treba i da odrede zašto su tako vjerovali. To se naravno nije nimalo svidjelo vladajućoj eliti.

U vezi s ovim što Mujo kaže tj. da ne možemo mnogo toga promjeniti, nešto slično nam je i Platon na neki način rekao kad je opisao ovu našu situaciju onom parabolom o pećini.

Grupa ljudi živi godinama u pećini i smatra da je taj njihov realitet unutra, sve što jeste, te da ne može ni postojati ništa drugo. Međutim, jedan od njih izlazi iz pećine i napolju vidi jedan mnogo ljepši realitet nego što je onaj u pećini. On onda čini grešku sto se vraća nazad u pećinu, kako bi rekao onima unutra dobru vijest. Međutim, oni ga ubiju.

Ante: Nikakvo čudo. Unutra su sigurno već neki obezbjedili sebi dobre pozicije, te su mislili da im nigdje drugo ni ne može biti bolje. Izlaskom napolje, izgubili bi kontrolu nad drugima. Ne bi me čudilo da je i u toj pećini neka vrsta Hrkljuša bila na snazi.

Samir: Htjeo sam da kažem, iz pećine se samo može izaći, a mijenjati situaciju u pećini ne vodi ničemu. Isto tako iz pećine ne treba nikoga na silu ni izvlačiti napolje, ako se taj već unutra lijepo osjeća. Naravno, kad mislim na izlazak iz pećine, ne mislim na samoubistvo. Oni koji su u pećini, možda nisu tamo slučajno.

Onaj koji je izašao, izašao je zato što je naučio svoje lekcije unutra, proširio je svoju svijest koja je opet proširila njegovu percepciju što ga na kraju je povelo na put ka izlazu iz pećine. Kada je izašao napolje, to je bilo nešto ravno uskrsnuću.

Povratak nazad u pećinu nije koristio ni njemu, niti onima u pećini, jer je život stanovnika pećine upravo i odgovarao razvojnom stadijumu njihove svijesti.

Nivo svijesti određuje na kojoj ravni postojanja će neko da obitava.

Mislim da postoje snage koje se iz petnih žila trude da mi ostanemo u ovom realitetu kakvom jesmo što je moguće duže. To su vjerovatno ti Žikini “hiperdimenzionalni majstori”. Mi njima trebamo ovakvi kakvi jesmo, jer smo im možda stvarno neka vrsta hrane. Prema količini dezinformacija kojima nas svakodnevno bombarduju, čini se da mi imamo neke potencijale kojih se oni nenormalno boje. Pitanje je stvarno, šta li je sve jedan probuđen, odnosno, deprogramiran čovjek u stanju da učini? Ja vjerujem da se jednu takvu osobu ne može ni u kom slučaju kontrolisati.

Zoka: Pa ta pećina ti je nešto slično kao i onaj Kusturicin podrum, u filmu Podzemlje. Mi smo u tom podrumu.

Alma: Pa naravno. Marko drži ljude u podrumu 20 godina, a oni dole misle kako je napolju realnost sasvim drugačija nego što jeste. Čak su i vrijeme izmanipulisali, tako da su oni dole mislili da je prošlo “samo” 15 godina. Ona djeca koja su se rodila unutra nisu imala pojma da postoji nešto drugo osim tog podruma. Za njih je taj podrum sva realnost koju su oni poznavali, a kako smo vidjeli, Hrkljuš i Hrkljuš dž.š. su i tamo bili prisutni. Matriks u matriksu.

Ivica: A Marko ih handri odozgo. Oni ulažu svoju energiju u proizvodnju oružja, koje on prodaje i obezbjeđuje sebi lijep život. Da bi ih on kontrolisao, oni su morali ostati u podrumu, i u neznanju. Tako on uz pomoć filmova koji nemaju veze sa realnošću drži njih u kontrolisanom stanju svijesti, a takođe i uz pomoć onog radija, gdje lijepo vidimo ulogu medija u svemu ovome. Nisu medija u svijetu slučajno ovoliko centralizovana.

Mujo: Odličan primjer. Da li bi bilo ikakve svrhe u onom podrumu bilo šta popravljati, mjenjati sistem života ili poredak? Naravno da ne. Sada, ako zamislimo da se dole pojavio neko ko je poslije određenog vremena posumnjao da je napolju možda bolje nego unutra, sigurno bi ga drugi veoma brzo razuvjerili i spriječili mu svaki pokušaj da izađe, jer bi on time kobajagi mogao da ugrozi njihovu sigurnost.

Vera: Još ako zamislimo da je u podrumu prošlo nekoliko generacija, vjerovatno oni koji bi tamo kasnije odrasli, ne bi bili ni svjesni da uopšte postoji neki drugi realitet, osim podrumskog.

Oni bi već unutra bili programirani kao što su bili i njihovi roditelji, to bi im bio i jedini realitet koji oni poznaju. Pa i u filmu smo vidjeli kako Jovan koji se rodio u podrumu pa onda izašao iz njega nakon 20 godina, sve što vidi napolju, odnosno drugom realitetu, interpretira na osnovu podataka koji su mu poznati iz podruma. S obzirom od koga je dobio te podatke, dok je bio u podrumu - to nije nikakvo čudo. Tako da nakon prvih nekoliko iskustava u vanjskom realitetu, on kaže: “Tata, ajmo mi nazad u podrum”.

Pero: Još ako zamislimo da kontrolori imaju svoje ljude u podrumu kao što je Marko imao svog oca dole u onom podrumu, koji je manipulisao vremenom, pa onda ovi dole osnuju mrežu kojekakvih tajnih društava, uspostave hijerarhiju, preuzmu vlast, sistem obrazovanja sve druge važnije funkcije, nakon određenog vremena u podrumu će sva populacija biti 100% programirana. Naravno uz to podijele i narod u podrumu u bezbroj grupa, kako bi bilo lakše manipulisati njima.

Šta bi se onda dogodilo kad bi nekim slučajem došao neko spolja i počeo da im priča kako postoji jedan ljepši realitet, odnosno da ih pokuša naučiti nešto, podići im svijest na jedan viši nivo kako bi ovi bili u stanju da izađu?

Mujo: Pa vjerovatno bi ga razapeli. A onda bi iskrivili ono što je govorio, tj. stavili to njegovo učenje, na neki način, u Hrkljuševu službu.

Vera: Dobro. Recimo ako sam ja odrasla u podrumu i u nekom momentu svog života počnem da sumnjam da je to jedini realitet koji mi stoji na raspolaganju, tj. da ima i neki u kome ću se ja lično vjerovatno lijepše osjećati. Naravno, prije toga sam uvidjela da realitet u podrumu je jedan velika iluzija koja takođe počiva na jednoj velikoj laži. Ako bih samo počela na glas da dovodim u pitanje realitet u kome živim, oni oko mene bi se odmah potrudili da me razuvjere, odnosno da me ubjede kako sa mnom nešto nije u redu. Naravno, u podrumu bi bili i psihijatri na raspolaganju, koji su takođe programirani, a vjerovatno i ludnica, kao i zatvor, gdje bih ja vjerovatno na kraju završila, tj. ako me ne bi fizički likvidirali ukoliko bih ja i dalje insistirala na svom ubjeđenju.

Oni mi ne bi dozvolili da izađem ni po koju cijenu, jer znaju da bi i ostali mogli da slijede moj primjer.

Alma: Prvo što bi od njih čula bilo bi: “Hoćeš da kažeš da smo mi svi ovdje ludi, a ti jedina pametna?!

Koju onda strategiju čovjek mora da primjeni, kako da nađe izlaz tj. da izađe?

Biljana: Ja mislim da bi se tu moralo biti svjesno stanja svijesti onih koji su u tvojoj okolini, što znači da takve stvari ne bi ni trebalo sa svakim ni diskutovati.

Vera: S tim problemom susreću se svi oni koji uspiju da prošire svoju svijest do nivoa kad počinju da vide sve ove laži na kojima ovaj realitet počiva. Na kraju ostaneš na neki način sam jer nemaš s kim o tome da diskutuješ, dok ti se problemi kojima se oni oko tebe bakću čine toliko trivijalni, da ti je muka da uopšte ulaziš u bilo kakvu diskusiju s njima.

Alma: To ti je nešto slično kao kad se čovjek počne penjati na neku planinu, te što se više bliži vrhu, sreće sve manje i manje ljudi.

Vera: Da. Međutim, problem je i u tome što je sam sistem u podrumu dizajniran tako da lomi čovjekovu dušu. On misli da je jedini način da bi preživjeo u podrumu upravo onaj koji mu je serviran od njegovih kontrolora. Živjeći na takav način, teško da se ne isprljaš. Ako stvarno taj zakon karme važi za sviju nas, to bi onda značilo da se mi cijelo vrijeme prljamo i istovremeno pokušavamo da se peremo, kružeći oko tog jednog te istog podruma.

Zoka: I ne samo da taj sistem u podrumu lomi dušu, nego dovodi one koji ju imaju u situaciju da ju - izgube.

Isto tako, oni koji su je već izgubili nalaze se na rukovodećim funkcijama te manipulišu odozgo duhovna ljudska bića, kako bi i oni takođe ostali bez duše, ili im bar crpili energiju.

Biljana: I još ako je slučaj takav da je ta duša - i jedina karta za lift koji vozi prema gore, tj. napolje iz podruma, onda je jasno da cijela ova situacija nije nimalo naivna.

Ana: Ako je ono u vezi reinkarnacije i balansiranja karme tačno, to bi bilo nesto slično kao kad bi morao u bijelom odjelu da provedeš određeno vrijeme u svinjcu a da ti je istovremeno zabranjeno da ga napustiš dok god imaš neku fleku na njemu. Tako onda cijelo vrijeme u istom svinjcu u kome se prljaš, moraš i da se pereš, i nikako da izađeš iz njega.

Vera: Da nastavim u vezi podruma. Ako bih ja uspjela pravilnim korištenjem mog uma i instikta tj. spoznajom svoje duše, da nađem izlaz iz podruma, opet je pitanje da li bih ja uopšte izlazila iz njega.

Zoka: A zašto nebi?

Vera: Pa, ne znam. Prvo u podrumu bi vjerovatno bilo osoba koje volim i koje ne bih željela da napustim. Kad bi ih vodila sa sobom napolje, oni bi mi najvjerovatnije predstavljali samo smetnju, jer oni vjerovatno ne bi bili pripremljeni na to. Znači, nit s njima, nit bez njih.

Mujo: Koliko se meni čini, onaj majmun je bio jedino normalno stvorenje u podrumu, mislim - stvorenje koje nije bilo programirano.

Jelena: Da. I da ne bi majmuna slabo bi ko i izašao napolje.

“Majmun je ušao u tenak – biće katastrofa”.

Samir: Ma u stvari tu se i jeste dogodio jedan fenomen. Kada je majmunu dozlogrdilo, on je ušao u onaj tenk, ispalio granatu iz njega, napravio rupu na zidu podruma, odnosno, izlaz – i izašao napolje. Većina njih je ostala i dalje u podrumu. Čak su i rupu u zidu, odnosno - izlaz, kasnije zatvorili.

To ti je kao kad otvoriš vrata na kavezu sa pticama a one ne izlaze napolje, jer se boje da izađu, ili što se možda sigurnije osjećaju u kavezu. Taj kavez je sva realnost koju one poznaju. One ni ne znaju da postoji neka druga.

Pero: Hoćemo li i mi čekati na nekog majmuna da nas oslobađa, ili moramo sami nešto poduzeti?

Biljana: Ja mislim da će se dogoditi nešto žestoko i to veoma uskoro, tj. da će se zidovi ovog podruma tako zatresti da će oni koji su unutra, morati početi razmišljati svojom glavom, odnosno o nekim drugim realitetima, tj. izlasku iz podruma.

Zoka: Hoćeš reći da se kafana zatvara? Fajront!?

Mujo: Ja bih prije rekao – kupleraj se zatvara, do daljnjeg.

Ili možda, - počinje iz početka. Mislim, za one koji ostanu.

Samir: Misliš od “praistorije” tj. kamenog doba?

Mujo: Tako otprilike.

Zoka: Hajde da uzmemo za primjer onaj film, odnosno priču Čarobnjak iz Oza. Imam neki utisak da je i tamo dosta toga rečeno, mada simbolično.

Recimo, ako uzmemo prvu sekvencu filma, Doroteja živi u 4-tom denzitetu vjerovatno OPD tipa, što bi se moglo zaključiti na osnovu njihovog zajedničkog rada na onoj farmi. Nailazi tornado kojeg Doroteja dočekuje nepripremljena. Taj tornado možemo tumačiti kao “galaktički talas” koji prema našim parametrima vremena, “zapljuskuje” ovaj nas 3-ći denzitet svakih

300 000 godina. Tako “tornado” prebacuje Doroteju iz 4-tog u 3-ći denzitet, odnosno, u zemlju Oz, što se najvjerovatnije i s nama dogodilo. Doroteja predstavlja nas.

U zemlji Oz je onako kako jeste, Doroteja tamo uopšte ne pokušava nešto da promjeni, osim što želi da se vrati kući, što joj na kraju uspjeva nakon što je naučila lekciju. Zla vještica ju naravno ometa u tome. Nju možemo slobodno tumačiti kao – reptoide, koji trenutno kontrolišu ovaj naš realitet. Vještičina vojska mogli bi da budu - Nefilim, entiteti divovskog rasta koji su se s vremena na vrijeme pojavljivali na ovoj planeti, kad je čovječanstvo trebalo satjerivati u torove. Čini mi se da one statue na Uskršnjim Ostrvima predstavljaju upravo njih. To su nešto kao one Hićine SS divizije, tj. one su i bile pravljene po uzoru na njih . Majmune možemo tumačiti kao “Greys”, odnosno, Sive, tj. one kibernetičke sonde humanoidng izgleda, koje su reptoidi kreirali da bi nas lakše manipulisali, odnosno, za odrađivanje prljavih poslova. Čarobnjak iza zavjese su Iluminati, kojima je osnovni zadatak kreiranje i održavanje iluzije.

U Ozu Doroteja ulazi u interakciju sa antropoidima, (pate za statusom, diplomama, priznanjima, odlikovanjima… itd.itd.), pomaže im na neki način, međutim, ona nema namjeru da ih vodi “kući”, tj. nazad u 4-ti denzitet. Oni će ostati u Ozu onoliko koliko je potrebno, dok ne steknu svoju individualnu dušu i sami naprave svoj progres prema 4-tom denzitetu.

Jelena: Doroteja u toj priči ima sve atribute jednog mitskog heroja. Prvo: pomaže joj dobra vila, za koju mislim da simboliše entitete OPD polariteta iz 6-tog denziteta; drugo: na svom putu ona stiče nekoliko prijatelja koji joj pomažu i koji simbolizuju Znanje, Hrabrost i Ljubav; treće: ona mora da položi testove izdržljivosti, hrabrosti i razboritosti.

Četvrto: Pobjeđuje zlo, koje u ovoj priči predstavlja zla vještica, i na kraju, peto: vraća se kući bogatija za jedno novo iskustvo.

Pero: S onim “crvenim cipelama”, nisam najsigurniji šta bi one mogle da znače, a kako stvari stoje, bez njih se ne može napolje. Isto tako, zla vještica nije smjela ni da ih dodirne.

Alma: Možda naša duša?

Pero: Ili naša DNA?! Interesantno je da samo 2% od naše DNA aktivno funkcioniše, dok drugih 98% naučnici nazivaju “junk DNA”, i taj dio je kako se čini beskoristan, odnosno ostatak od naše orginalne DNA. Neki tvrde da smo mi nekada imali 12 lanaca DNA i da smo skraćeni određenim tehnikama od strane onih odozgo, za 10 lanaca. To bi navodno mogao biti i razlog što naš mozak operiše sa samo 5% svog kapaciteta?!

Izgleda da je ta naša DNA neka vrsta interfejsa izmedu eteričnog i materijalnog svijeta.

Zoka: Ili naše suštinsko biće kojeg mi ovako mentalno programirani kakvi jesmo, uopšte nismo ni svjesni?!

Ana: Pa dobro, kako se onda Doroteja vratila kući, odnosno u 4-ti denzitet?

Zoka: Dobra vila joj je sugerisala da samo u sebi zamisli kako

- ne postoji mjesto na svijetu - kao što je dom.

Interesantno je i to što je ovdje pas, isto kao i onaj majmun, u filmu Podzemlje, odigrao odlučujuću ulogu. Životinje simbolišu - instikt, a to je možda i jedino prirodno tj. suštinsko, - što u ovom momentu imamo na raspolaganju.

Pas je razotkrio iluziju otkrivanjem “čovjeka” iza zavjese, – majmun je takođe razbio iluziju podrumskog realiteta rušenjem zidova podruma.

Na kraju, Doroteja izbjegava povratak kući uz pomoć čarobnjaka, zbog psa koji je u zadnji čas izletio iz balona (letjelice), prije nego je ovaj poletio.

To joj je, u stvari, i omogućilo da se sama bezbjedno vrati kući.

Znači, opet instikt.

Nama “spasitelji” nisu uopšte potrebni. Mi se tog koncepta - “spasitelja”, moramo što prije rješavati. Svako od nas ima u samom sebi sav “alat” koji mu je potreban. Sada je došlo i vrijeme da ga počnemo koristiti.

Ana: Pa ni Alisa nije ništa pokušavala da promjeni kad se našla u “zemlji čuda”, nego je gledala kako da se vrati kući.

Mujo: Stvarno, u tim bajkama moglo bi da bude dosta istine. Možda smo mi i ona uspavana ljepotica, koju jedino “princ” može da probudi poljupcem.

Samir: Bogami Mujo, ako si ti ta uspavana ljepotica, baš me interesuje ko će biti taj koji će tebe poljubiti?!?

Mujo: Pa dobro, mislio sam samo figurativno. Taj “galaktički talas” koji kako se čini na neki način prelazi granice denziteta i koji se prema nekim podacima upravo približava ovoj našoj tački vremena-prostora. Možda je to taj “princ na bijelom konju”? Neki tvrde da pod njegovim dejstvom dolazi do promjena kod ljudskih bića na nivou DNA. Možda to ima neke veze i sa buđenjem “uspavane ljepotice”?!?

Čini se da se njegovo dejstvo već osjeća i da je to pravi razlog ovih čudnih klimatskih promjena, pojačane aktivnosti vulkana kao i učestalih zemljotresa. A i ove naše “glavobolje”.

Nešto kao da nam govori: Vrijeme je za buđenje!

Biljana: Vrlo moguće. Prema nekim podacima i one ozonske rupe nemaju veze sa emisijom gasova s ove naše planete.

Mujo: Jelena, ti si prošli put rekla da ćeš se malo pozabaviti istorijom.

Jelena: Kao i sve ostalo, tako je i naša istinska istorija sakrivena od nas. Dovoljno je samo pročitati par knjiga kojih doduše ne možemo naći u knjižarama, ali se još uvijek mogu naručiti od privatnih izdavača, ili se malo promuvati po internetu, pa vidjeti da je istinska istorija civilizacije na ovoj našoj planeti sakrivena od nas. Ono što se nama prezentira kao istorija, to je istorija nekolicine naroda koji su preživjeli posljednju kataklizmu, tj. bolje rečeno, njihovih potomaka, koji su morali krenuti od početka.

S druge strane, civilizacije mnogo razvijenije od naše postojale su i stotine hiljada godina prije ove naše.

Ivica: Šta je razlog što se to toliko krije od nas?

Jelena: Pa prvo pitanje koje bi neko mogao da postavi je: A kako im je to pošlo za rukom bez Hrkljuša i Hrkljuša dž.š., i njihovih “svetih” PISAMA?

Da ne govorimo o svemu drugom, kao naprimjer, našem porijeklu. Htjela sam reći, možda nisu bile u pitanju ni kreacija ni evolucija, nego - manipulacija. Trenutno, Hrkljuš je mentalni profil većine ljudskih bića, stanje svijesti, i našim kontrolorima ni malo ne odgovara da se to njihovo stanje svijesti mijenja.

Pogledajmo samo npr. piramide, od kojih one egipatske nisu jedine, ima ih mnogo i u Južnoj Americi, u okeanu blizu obala Japana, u Kini itd. itd. Interesantno je da u Kini ne dozvoljavaju ni arheolozima da im se uopšte približe, a kamoli da ih istražuju.

Tehnike rezanja i transporta kamena koje su tim civilizacijama bile dostupne, daleko su od onoga što mi danas imamo na raspolaganju. Naravno o onim balvanima koje zvanično pominju preko medija u vezi transporta tih kamenih blokova, nećemo ni da diskutujemo. Da ne govorim o samoj arhitekturi, načinu gradnje itd.

Japanci su na jednom od njihovih univerziteta prije par godina pokušali da naprave kompjuterski model piramide, pa nisu uspjeli. Nas u školi uče da su ih gradili stari Egipćani, koji u suštini nemaju veze sa tim. Njih su gradili potomci Atlantiđana, koji su preživjeli katastrofu, i koristili su se fokusiranim zvukom za rezanje i transport kamena, odnosno imali su metode savlađivanja zemljine teže, takođe uz pomoć zvuka. Isto tako u njihovoj izgradnji su primjenjivali znanja iz matematike, fizike i astronomije koja ni dan danas nisu zvanično dostignuta.

Vera: Ja bih dodala još jedan razlog zašto se to krije od nas. Izgleda da postoji određena periodičnost tih kosmičkih katastrofa. Atlantida je stradala nekoliko puta od asteroida koji pripadaju onoj grupi koja svakih 3600 godina posjećuje naš sunčev sistem. Mada, čini se da je njihova poslednja katastrofa bila rezultat prekomjerne akumulacije negativne energije. Oni su za proizvodnju i skladištenje energije koristili kristale raznih geometrijskih oblika, najčešće u obliku piramide. U zadnjoj fazi koristili su ih i u svrhu mentalne kontrole stanovništva.

Kontrola uma ljudskih bića je jedna tema koja se stalno ponavlja kroz cijelu našu istoriju.

Jelena: Možda bi trebali malo više proučiti te metode mentalne kontrole ljudi, kojima se služe ti iluminati. Ja sam nešto istraživala na internetu pod “mind control”, i koliko sam mogla da vidim ima dosta materijala na tu temu, mada čini mi se da ima i dosta namjerno plasiranih dezinformacija. Tu čovjek stvarno mora da bude pronicljiv.

Ivica: Da, dok još imamo vremena za to. Internet je nekim slučajem još uvijek ostao dostupno sredstvo komunikacije, odakle se ipak može dobiti istinska informacija, mada se ovi trude da i tu natovare laži koliko god mogu više. Činjenica jeste da oni već odavno imaju načine da prate svu komunikaciju u gradu tj. da čitaju tuđu poštu, međutim, kako se ljudi sve više i više bude, za očekivati je da će pokušati da ukinu internet ili ga stave pod neku vrstu totalne kontrole.

Ana: Kako? Misliš da će im i to poći za rukom?

Ivica: Pa naravno – Problem – Reakcija – Solucija, kao i do sada.

Ima bezbroj načina, od kojih je prvi da npr. organizuju neki veći teroristički napad i kažu kako je glavno sredstvo komunikacije između terorista bio internet, te da se maltene zločin ne bi ni dogodio da nije bilo interneta. Ljudi užasnuti, zbunjeni isprepadani, tražiće da se nešto pod hitno poduzme, što će biti – reakcija, a onda će ovi ukinuti internet, što će biti – rješenje problema, tj. solucija.

Ili svakodnevnim kreiranjem mase kompjuterskih virusa. Onda će se pojaviti neka video traka, na kojoj “bin Laden” preuzima odgovornost za te viruse, koji ruše biznise, ili komjuterske sisteme koji obezbjeđuju distribuciju energije, vode itd., te da bi se njemu i ostalim “teroristima” stalo u kraj – nema više interneta.

Istovremeno, ko je imalo htio da razmišlja svojom glavom već odavno je mogao ličnim istraživanjem preko interneta da dozna kako taj bin Laden nije mogao da ima veze sa onim velikim terorističkim napadom u američkoj čaršiji, tj. da je stvar organizovana od strane nekog drugog. Uostalom, isto to je rekao i Žika Mason.

Na ovom primjeru lijepo smo vidjeli i poltronsku ulogu medija, odnosno, koliko su ona u stanju da proizvode istinu, odnosno, da teško možemo s te strane nešto više i da očekujemo, kada se o bitnim stvarima u našem realitetu radi.

Samir: Ima tu još nešto što smo naučili. Ja sam recimo u prvom momentu bio ljut na ljude koji nisu uopšte bili krivi za onaj akt. I to sve na osnovu mog vjerovanja koje je bilo bazirano na pogrešnim informacijama, tj. na onome kako su medija prezentirala taj događaj. Znači, progutao sam laž, te sam na osnovu te laži pogrešno razmišljao i emocionalno reagovao. Ono što sam čuo preko medija, nisam uopšte dugo vremena ni dovodio u pitanje. Koliko tek bitnih stvari, koje bi trebali da znamo, skrivaju od nas, ne smijem ni pomisliti.

Mujo: Dobro sad. Promjeniti možda ništa ne možemo, ali još uvijek možemo nešto naučiti. Stvar je individualne prirode i svako treba da nauči svoje lične lekcije, dok je ovdje.

Biljana: Otprilike tako. Mislim da se moramo truditi da ostvarimo jedno stanje percepcije objektivne realnosti a čini mi se da to ne možemo ostvariti dok god se ne riješimo svih laži na kojima počiva naša ličnost kao i ovaj naš “koncenzus realitet”.

Pero: To bi značilo takođe da je svako od nas na neki način sam za sebe odgovoran. Oni koji progutaju laž, žive tu laž i promovišu je kao istinu, moraće na kraju da snose konsekvence za to, bez obzira na isprike.

Samir: Upravo tako. Zbog toga mi sami ni nemamo vođu, niti bilo kakvu hijerarhiju u ovoj našoj grupi. Svi ravnopravno učestvujemo u skupljanju informacija koje dijelimo međusobom. Na kraju svako od nas ima od toga na neki način koristi.

Mujo: Naravno. Vođa ne postoji ni u ovom univerzumu, mada se neki vole tako da predstavljaju. Onaj ko prati vođu nema pravo na žalbu - ako na kraju završi tamo gdje nije imao namjeru. Ja bih ovdje radije preporučio - praćenje svoje vlastite intuicije.

Ana: Kada te prikupljene informacije uspijemo povezati sa našim iskustvom, onda to postaje - Znanje. Same informacije koje nemaju suštinu, odnosno, mogućnost primjene, nemaju veze sa znanjem. One moraju na neki način da “drže vodu”.

Ante: Znanje je najvažnije. Mislim - na istinsko znanje. Istinsko znanje pruža zaštitu.

Merima: I ja sam primjetila da od kako sam počela da se bavim ovim suštinskim stvarima, kao da sam dobila i neku pomoć “odozgo”, naravno, pritom mislim na neke više nivoe postojanja. Nemam više ni onih problema koje sam nekada imala, ili sada na njih gledam u nekom drugom svjetlu. Svaki loš događaj u našem životu mi možemo da pretvorimo u jednu dobru lekciju. Nakon određenog vremena te “ružne” lekcije prestanu da se pojavljuju, jer se izgubi potreba za njima.

Jelena: Ja bih samo dodala, bez obzira na sve Žikine pretnje, mi imamo u sebi moć na sve to savladamo. Mi možda nismo slučajno ovdje u ovim momentima. Čak sam sigurna da mi nismo slučajno ovdje i sada.

Alma: Ako ništa, dolazi jedan vrlo interesantan period. Čini mi se da svako od nas ima duboko u sebi jedno veliko znanje i da je sada vrijeme da mi to znanje na neki način dosegnemo – i upotrebimo. Imam utisak da smo se mi s tim znanjem i rodili, ali ga nismo do sada bili svjesni. Što više vjerujem u sebe samu, utoliko više informacija navire iz moje podsvjesti kao odgovori na moja suštinska pitanja. One često nisu u skladu sa mojom “racionalnom” sviješću, međutim, na kraju se uvijek ispostave kao istinite.

Ivica: Mene onaj “osjećaj u stomaku” još nikada nije prevario. Kad god mu nisam vjerovao, na kraju se ispostavilo da sam pogriješio.

Vera: Ja bih samo za ovaj put dodala da bi možda bilo dobro da si nadjenemo i neko normalno ime, jer su nas u čaršiji već prozvali “MJF Pokret”, na osnovu onoga što nam se često spontano omakne, pogotovo Muji.

Zoka: ja bih predložio: RSG Pokret,

što bi značilo – “RAZMIŠLJAJ SVOJOM GLAVOM”

(svi prisutni su se jednoglasno složili sa Zokinim prijedlogom)