Patokratija
Ako ubacimo riječ – patokratija - u Google
internet-pretraživač, interesantno je da u ovom momentu, kad ovo
pišem, dobijamo samo 4 rezultata pretrage i sva 4 vode do
materijala koji potiču s ovog vebsajta. Ukoliko bi ukucali nešto
slično, što bi odgovaralo hrvatskom jeziku – patokracija, onda
imamo…ooops, - nijedan rezultat! Ukoliko zavirimo u Vujaklijin
Riječnik stranih riječi i izraza, nekim čudom riječ patokratija je i tamo misteriozno
izostavljena. Dakle, ta riječ na ‘našim jezicima’, do sada skoro
da nije postojala?! Da li to znači da je i sam taj ‘fenomen’ kod
nas nepoznat?!
Da vidimo kako stvar stoji na engleskom govornom području.
Dakle, ukoliko ukucamo u Google riječ – pathocracy, tu već
dobijamo nekih 37800 rezultata. Znači, ne može se reći da ona
nije zastupljena na engleskom govornom području.
Šta ta riječ u stvari znači, kad nam je toliko’nepoznata’?!
Patokratija (i)
- Sistem
vladavine stvoren od strane male patološke manjine koja preuzima
kontrolu nad zajednicom normalnih ljudi.
~***~
Jedan poseban nasljedni poremećaj određen kao
"suštinska psihopatija"
je katalitički i uzročno neophodan za razvoj i očuvanje
patokratije.
Nakon nekoliko godina trajanja jednog takvog sistema,
sto posto svih slučajeva
suštinske psihopatije postaju
uključeni u patokratske aktivnosti.
[Politička Ponerologija:
Nauka o Prirodi Zla prilagođenog za
Političke Svrhe, Andrew M. Lobaczewski ]
***
Da li se ovdje radi o fenomenu kad psihopate dolaze na vlast,
ili bolje rečeno, mentalno poremećeni ljudi?! S obzirom da te
riječi nemamo u našem jeziku, niti u riječnicima, onda se nameće
zaključak da možda ovaj "fenomen" nije karakterističan za
Balkan?! Hm, da li je stvarno tako?! Najbolje bi bilo da to sami
odredite ali tek nakon što se
malo bolje informišete o tom
"fenomenu".
Prema njihovim ‘plodovima’ će te ih poznati, neko reće.
Međutim, to nije toliko lako, koliko to na prvi pogled izgleda,
s obzirom da ova ‘bratija’ kontroliše i medije a mediji
‘plodove’ intepretiraju onako kako njima odgovara. S druge
strane, narodne mase brzo postaju transpesonalizirane pod
uticajem psihopatološkog materijala koji se distribuira preko
njih, tako da o nekom trezvenom razmišljanju i objektivnoj
percepciji kod njih nema ni govora.
***
Uostalom, da vidimo šta kažu neki eksperti na tom području.
Andrew Lobaczewski piše:
U patokratskom režimu, sve upravne funkcije (sve do predsjednika
neke seoske mjesne zajednice a da ne pominjemo načelnike
policije, tajnih službi itd.) moraju biti popunjene individuama
sa odgovarajućim psihičkim devijacijama, koje su po pravilu
urođene prirode. Međutim, takvi ljudi čine veoma mali procenat
populacije, pa ih to čini dragocijenijim za patokrate. Njihov
intelektualni nivo i profesionalne sposobnosti se ne mogu
uzimati u obzir jer je ljude koji raspolažu superiornijim
sposobnostima čak teže pronaći.
Nakon što takav sistem potraje nekoliko godina, sto posto
slučajeva suštinske (ili ‘klasične’, prim. prev.) psihopatije
postaje uključeno u patokratske aktivnosti; oni se smatraju
najodanijima…[...]
Da bi se održali na vlasti, patokrate se moraju koristiti svim
metodama terora i eksterminativnih mijera protiv individua za
koje je poznato da imaju patriotska osjećanja kao i vojno
obrazovanje; druge, specifične "indoktrinativne" aktivnosti kao
one koje smo već pominjali, takođe se koriste. Individue kojima
nedostaje prirodan osjećaj za pripadnost normalnom društvu
postaju nezmjenljive u svim tim aktivnostima. Prve redove
(avangardu) ovog tipa aktivnosti , čine slučajevi suštinske
psihopatije, praćeni od strane onih sa sličnim anomalijama, i na
kraju ljudima koji su zastranili od društva koje je u pitanju,
usljed rasnih ili nacionalnih razlika.
Fenomen patokratije sazrijeva za vrijeme tog perioda:
izgrađuje
se jedan aktivan sistem za indoktrinaciju, sa pogodno
obnovljenom ideologijom koja čini jedno vozilo ili Trojanskog
konja za svrhu patologizacije misaonih procesa
individualaca i društva.
Cilj je da se ljudski um natjera da prihvati patološke
doživljajne metode i misaone koncepte, mada se to nikada
otvoreno ne priznaje. Taj cilj je uslovljen jednim patološkim
egoizmom, a šanse za njegovo ostvarenje psihopate ne samo da ne
dovode u pitanje, nego oni to smatraju potpuno izvodljivim.
Odatle, hiljade njihovih aktivista moraju da učestvuju
u tom poslu.
[Ovo danas možemo da vidimo na primjeru službenih medija, na
internetu, svugdje. Radi se o prilično dobro usklađenim naporima
za proizvodnju kojekakvih "društveno opravdanih dokaza," te se
tako psihopatiziraju umovi normalnih ljudskih bića. Takođe
možemo vidjeti i to da su u ovim aktivnostima zaposlene hiljade
i hiljade poremećenih osoba.]
Mi gledamo na jedno takvo ponašanje u odre
đenoj
situaciji kao ispravno u onom stepenu u kome vidimo da se drugi
tako ponašaju.
***
Paranormalno
Kako vidimo, psihopate prilično organizovano djeluju kako bi
ostvarili svoje ciljeve. A ‘normalni’ ljudi? Interesantno je to
da pored bezbroj kojekakvih pokreta za zaštitu prirode,
ugroženih životinja i ko zna čega ne, ne postoji nijedan -
Pokret za zaštitu normalnih ljudskih bića od psihopata i
patokratije!? Misterija, zar ne?! "Normalan" čovjek danas nije
svjestan ni onoga šta se zbiva u njemu i njegovoj neposrednoj
okolini a istovremeno bi htjeo da rješava neke "ključne"
probleme na planeti, pa čak i u svemiru!?
Jedan psiholog je situaciju slikovito predstavio rekavši da
se normalan čovjek u susretu sa psihopatama (i patokratijom)
"ponaša ‘hipnotisano’ kao srna u noći, uhvaćena u snopu
automobilskih svjetala". Tako ona biva pregažena a da nije bila
ni svjesna šta joj se desilo. Ukratko rečeno, ona nema nikakve
šanse.
Zašto je to tako? Ima li za srnu kakve pomoći?! Čini se da
ipak - samo znanje može da pomogne. Ali, samo znanje nije
dovoljno, ukoliko se ono i ne koristi.
***
Flash animacija – Patokratija: Bolest
U vezi sa svim ovim preporučujem vam da odvojite malo vremena
za ovu flash-prezentaciju (5.4 MB), koju možete daunlodirati –
ovdje.
Naravno, da bi se ovo bolje razumjelo, od pomoći može biti
tekst:
Psihopatija i politika, kao i neki dodatni
materijali sa –
foruma vebsajta.
Dezinformativna industrija
Ovih dana u kinima se vrti jos jedan film iz širokog
repertoara patokratske dezinformativne industrije. Film Let 93 nam
prilično uvjerljivo dočarava šta se kobajagi desilo sa
avionom koji se srušio u Pensilvaniji, 11 septembra 2001.
godine. Naravno, one činjenice koje su ukazivale na malo
drugačiji tok događaja, režiser ovog filma je ignorisao jer bi
one mogle samo pokvariti sliku koju su on, odnosno,
producenti filma željeli da dočaraju.
***
S tim u vezi, možda ne bi bilo loše da ovaj put prenesemo
rekonstrukciju cijelog događaja na osnovu podataka koji su do
danas izašli na svjetlost dana. Ukoliko se uzmu SVE dostupne
činjenice u obzir a ne samo one koje prezentiraju i potenciraju
kontrolisani mediji, kakav-takav mozaik je ipak moguće sklopiti.
***
Scenario napada na STC i Pentagon, 11 septembra 2001. g.
7:59 ujutro, avion Let br 11, kompanije American Airlines,
specijalno opremljen sa uređajem za daljinsku kontrolu i
kanisterima s gasom, uzlijeće (sa 14 minuta kašnjenja) sa
bostonskog aerodroma Logan, sa 92 putnika, posadom i bez
kidnapera.
8:14 Avion kompanije United Airlines, označen kao Let br 175,
specijalno opremljen sa uređajem za daljinsku kontrolu i
kanisterima s gasom, uzlijeće (sa 16 minuta zakašnjenja), sa
bostonskog aerodroma Logan, sa 65 putnika, posadom i bez
kidnapera.
8:13 – 8:21 Transponder (specijalni uređaj za identifikaciju
aviona) aviona Let br. 11 je isključen.
8:20 Avion kompanije American Airlines, označen kao Let 77,
specijalno opremljen sa uređajem za daljinsku kontrolu i
kanisterima s gasom, uzlijeće (sa 10 minuta zakašnjenja), sa
aerodroma Dulles u Washingtonu, sa 64 putnika, posadom i bez
kidnapera.
8:42 Avion kompanije United Airlines, označen kao Let 93,
specijalno opremljen sa uređajima za daljinsku kontrolu i
kanisterima s gasom, uzlijeće (sa 41 minutu zakašnjenja) sa
internacionalnog aerodroma Newark, u New York-u, sa 33 putnika,
posadom i bez kidnapera.
Sa izuzetkom Leta br. 93, nedugo nakon što su piloti ovih
aviona uključili autopilote i kada su avioni dostigli njihovu
normalnu visinu leta, preko ventilacionog sistema u unutrašnjost
aviona je tiho ispušten gas bez mirisa i ukusa. U okviru par
minuta svi ljudi koji su se nalazili u avionu ostali su bez
svijesti a nedugo zatim, oni su se ugušili.
Nakon toga uključen je uređaj poznat kao "Universal
Replacement Autopilot Programme" (URAP) i on preuzima kontrolu
nad letom i navigacijom aviona. Komunikacioni sistemi na
avionima su prespojeni tako da su zavjerenici preuzeli kontrolu
nad cjelokupnom komunikacijom koja je išla sa aviona i dolazila
k njemu. Tako, stvarna komunikacija nije dolazila ni sa
jednog od tih aviona.
Aktivacijom URAP-a, avionski kompjuteri su dobili nove
koordinate leta.
Cilj putanje Leta 11, sada postaje 89. sprat sjevernog tornja
zgrade Svjetskog Trgovinskog Centra.
Let 175 je programiran da udari u 75. sprat južnog tornja
STC-a.
8:48 Let 11 obavlja svoju pre-programiranu misiju udarivši u
sjeverni toranj STC-a.
8:50 CNN počinje sa TV prenosom nesreće.
8:55 George W. Bush stiže u osnovnu školu Booker.
8:56 Gubi se signal sa transpondera Leta 77. Taj avion se
gubi i sa radarskih ekrana.
9:03 Let 175 obavlja svoju pre-programiranu misiju, udarivši
u južni toranj STC-a.
U kancelariji podpresjednika Cheney-a održava se sastanak na
kojem su pored njega prisutni Condoleezza Rice, Richard Clarke i
Wolfowitz; Rumsfeld je u svojoj kancelariji; Bush je u Floridi,
u osnovnoj školi Booker.
9:05 Richard Clarke sugeriše evakuaciju Bijele Kuće, odnosno,
prelazak u atomsko sklonište koje je smješteno ispod nje.
9:06 – 9:16 Bush čita Priču o malom jaretu, djeci u osnovnoj
školi, u Floridi,.
9:16 – 9:29 Bush priprema govor u saradnji sa svojim
osobljem.
9:20 Barbara Olson navodno telefonira iz aviona Let br. 77,
svom mužu Tedu Olsonu, koristeći se mobilnim telefonom.
9:27 Ted Olson poziva Ministarstvo Pravde
9:27 Tom Burnett navodno poziva svoju suprugu Deenu, iz
aviona Let 93. Istražni organi kasnije cenzurišu orginalnu
verziju te konverzacije.
9:29 Bush održava govor u školi Booker i proglašava da je
"zemlja pod terorističkim napadom".
9:30 Služba za Bezbjednost predsjednika Busha ocjenjuje da se
i on nalazi na meti terorista i brzo ga sprovodi do aerodroma
Swarasota-Brandenton gdje ga čeka predsjednički avion ‘Air Force
One’.
9:00 – 9:37 Lovački avioni polijeću iz baze Langley i
usmjeravaju se prema istoku, odnosno, zračnom prostoru iznad
okeana.
9:35 Evakucija Ministarstva za finansije. (Pentagon nije
evakuisan).
9:36 Avion, let 93, okreće se za 180 stepeni i zauzima novu
putanju leta, prema Washingtonu.
9:36 Avion, Let 77, okreće se i nestaje sa radara. U tom
momentu FAA dobija obavještenje da je taj "avion zaokružio i da
neće udariti u Bijelu Kuću".
9:37 Avion, Let 77, udara u Pentagon.
9:37 Jedan od svjedoka izjavljuje da je vidjeo jedan vojni
teretni avion kako leti direktno iznad letjelice koja je udarila
u Pentagon. Nakon što je ovaj udario u zgradu Pentagona, vojni
avion se udaljio prema zapadu.
9:37 Potpredsjednik Cheney telefonira Bushu i poručuje mu da
je Bijela Kuća na meti napada i da se drži podalje od nje.
9:40 FBI konfiskuje nekoliko video kaseta sa kamera
postavljenih u blizini Pentagona (bezinska pumpa, hotel
Sheraton, Transportni Zavod itd.)
9:40 Isključen transponder Leta 93.
9:42 Putnik Mark Bingham navodno poziva svoju majku
predstavljajući joj se sa "zdravo mama, ovdje Mark Bingham".
[Čudno da se sin predstavlja majci sa svojim imenom i
prezimenom?!]
9:55 Lovci iz baze Langley dobijaju naredbu da "čuvaju Bijelu
Kuću".
9:55 Predsjednički avion Airforce One uzlijeće bez lovačke
pratnje sa nepoznatom destinacijom.
9:56 – 10:40 Air Force One kruži negdje iznad Floride ili
Meksičkog zaljeva.
9:57 Putnici pokušavaju da preuzmu kontrolu nad avionom Let
93.
9:58 Jedan čovjek navodno poziva hitnu službu iz toaleta tog
aviona, pominje otmicu, eksploziju i dim, međutim, primaocu
poziva FBI zabranjuje da govori o tome.
9:59 Ruši se južni toranj zgrade STC-a, koji je pogođen 17
minuta nakon sjevernog tornja.
10:00 Transponder na Letu 93 je ponovo uključen. Ostaje
uključen 3 minute.
10:03 -10:10 Let 93 se ruši.
10:06 Vidjen lovački avion kako prati Let 93. Dva svjedoka iz
mjesta Shanksville, veterani iz Vijetnama tvrde da su čuli zvuk
raketa u zraku. Avion, Let 93 se prema izjavama svjedoka
raspadao u zraku. Dijelovi tog aviona su pronalaženi na području
do 8 milja od glavog mjesta pada.
10:28 Ruši se sjeverni toranj STC-a.
10:35 Bush-ov predsjednički avion se upućuje prema državi
Louisiana.
10:55 – 11:41 Bushov avion napokon dobija lovačku pratnju.
11:30 General Wesley Clark špekuliše preko medija o krivici
organizacije Al Qaeda
11:45 Air Force One se spušta u Louisiani. Bush u stalnom
telefonskom kontaktu sa Cheneyem.
12:58 Bush odlučuje da krene za Nebrasku zbog ‘kredibilnih
prijetnji za ugrožavanje njegovog života’.
13:02 Donald Rumsfeld poziva na rat.
13:30 Air Force One kreće za Nebrasku.
14:00 Major Daniel Nash, pilot lovca F-15 slijeće u bazu
nakon patroliranja iznad New Yorka. On je izjavio da mu je odmah
rečeno da je "jedan lovac f-16 oborio četvrti avion u
Pensilvaniji".
14:50 Bushov avion slijeće u vojnu bazu Offutt u Nebraski. Iz
vojnog bunkera on kasnije započinje video konferenciju u kojoj
su učestvovali Cheney, Rice, Rumsfeld, Armitage, Tenet, Mineta,
Clarke i drugi. Konferencija je trajala od 15:06 – 16:15.
16:00 CNN optužuje bin Ladena za napade.
16:10 Zgrada STC-a br. 7 počinje da gori (neboder od 47
spratova koji nije bio ničim pogođen)
16:30 Zgrada STC-7 je evakuisana.
16:33 Air Force One kreće iz Nebraske za Washington
17:20 Zgrada od 47 spratova, STC-7, uredno se ruši (kao kod
demolicije), navodno, - zbog požara.
[mediji su uglavnom prećutali ili zataškali ovaj događaj,
tako da danas većina ljudi misli da su u napadu na STC srušena
samo 2 nebodera. Video snimak rušenja zgrade WTC-7, možete
vidjeti – ovdje.]
18:54 Bush se vraća u Bijelu Kuću.
20:30 Bush drži govor u kome proglašava tzv. ‘Bush-ovu
doktrinu’: "Mi nećemo praviti razliku između terorista koji
su počinili ovo zlodjelo i onih koji ih kriju."
***
Ispod lupe
Uloga Leta 77, koji je udario u Pentagon je u svemu ovome
prilično problematična. Prema zvaničnim izvorima, radilo se
Boingu 757, teškom 100 tona sa 64 putnika, kojeg su navodno
otela petorica arapskih muslimanskih terorista i navela ga da
udari u dio pentagonske zgrade koji se upravo renovirao sa
svrhom da mu se pojačaju zidovi i tako bude otporniji na vanjske
udare. U tom dijelu zgrade bilo je i najmanje službenika.
Najčvršći dokaz da se radilo o Letu 77, pružio je niko drugi
do Ted Olson, član Bushove administracije (vrhovni advokat
Ministarstva Pravde) koji je tvrdio da ga je njegova supruga
Barbara pozvala iz tog aviona i ukratko mu rekla o čemu se radi.
(Ted je kasnije izmijenjao nekoliko različitih verzija te
konverzacije.)
Ted i Barbara su već odavno prije toga bili dio Bush-ovog
kabala, i u sklopu toga duboko uključeni u svakojake opake
aktivnosti, kako poznate, tako i nepoznate.
***
Dakle, preko TV, imali smo priliku nebrojeno puta vidjeti
kako 2 Boing-a udaraju u zgrade STC-a, međutim, s obzirom na to
da znamo da je FBI brzo došao u posjed nekoliko video snimaka sa
okolnih kamera oko Pentagona, zašto nikada nismo imali priliku
vidjeti ono što je bilo na njima? Ako se stvarno radilo o Boingu
757, u čemu je onda problem? Naravno, problem ćemo imati ukoliko
se NIJE radilo o Boingu, nego o nekoj drugoj specijalno
modifikovanoj letjelici.
Na kraju krajeva, ako su u Pentagonu pronađeni dijelovi
tijela putnika, koji su kasnije identifikovani uz pomoć DNA, a
sam avion skoro da se "ispario" prilikom udara (nije bilo mnogo
vidljivih ostataka aviona, niti crne kutije), odakle su onda
stigli ti leševi?!
Da li se možda radilo o tome da je ova operacija bila "dvaput
krštena"? Da li je moguće da su postojala dva plana za jedan od
kojih je Bušova vlada znala, dok za drugi nije?! S tim u vezi,
evidentno je da se Bush u samom početku prilicno ležerno
ponašao, sve dok se nije ispostavilo da se cijela stvar ne
odvija baš onako kako je dogovoreno. Dakle, ova dvostruka igra
bi za same konspiratore, odnosno, Mossad, trebala obezbjediti
sigurnost a da istovremeno dovede i američku vladu do
poslušnosti. Međutim, čini se da nije sve išlo glatko ni po
njihovom planu.
***
Ovdje ćemo nastaviti dalje sa scenariom zbivanja sa Letom 77,
koji je prema službenoj verziji udario u Pentagon.
Negdje oko 8:55, piloti aviona Let 77, već su bili svjesni da
taj avion nije više pod njihovom kontrolom, što su oni i
verifikovali. Nedugo nakon toga, Barbara Olson, koja je sjedila
u prvoj klasi, dobila je poziv (satelitski) telefonom. Glas koji
joj je već bio poznat, veoma ozbiljno ju je upozorio da su dva
čovjeka koji sjede pored nje zaduženi za nju lično i da ona
treba da prati njihove direktive. Onda su joj ova dvojica
naložili da pozove svog muža Teda, što je ona i učinila,
međutim, ono što mu je ona rekla nije imalo nikakve veze sa
informacijama o otmici aviona od strane arapskih terorista.
(Kako je to Ted Olson predstavio javnosti).
[Čini se da je Ted bio taj koji je prenjeo informaciju Bushu,
odnosno, njegovom osoblju da je došlo do promjene u planu, nakon
čega se Bush počeo ponašati kao muva bez glave jer nije znao šta
još taj novi plan podrazumijeva. Ted je tog dana između ostalog
izjavio da je razgovarao i sa Bush-om lično i da je predsjednik
tada bio svjestan da su vlada, njene institucije i službenci još
uvijek u opasnosti. Čini se da je ovo što je on rekao bilo
istina.
(www.cooperativeresearch.org/timeline/2001/cnn091401.c.html)]
Barbara je tu poslužila i kao zalog. Nakon što je završila s
pozivom, primjetila je kako njeni otmičari stavljaju gas-maske
na lice, pri čemu su i njoj ponudili jednu, što ona naravno nije
odbila. Zatim su aktivirani cilindri s gasom i za veoma kratko
vrijeme svi putnici i posada aviona gube svijest. Aktiviran je
URAP i novi plan leta stupa na snagu. Destinacija: Baza Wright
Patterson, u državi Ohio. Negdje iznad Zapadne Virginije,
transponder je isključen i zračna kontrola ga gubi. Tako ovaj
avion slijeće u bazu 40 minuta kasnije, odnosno, u isto vrijeme
kada je nešto drugo pogodilo Pentagon.
Negdje u vrijeme, kada je transponder aviona Let 77 bio
isključen, sa jednog broda stacioniranog u blizini istočne obale
uzlijeće specijalno modifikovana bespilotna letjelica Global
Hawk UAV, naoružana raketom i nuklearnom bojevom glavom čiji je
omotač specijalno pojačan legurama od osiromašenog uranijuma.
9:35 Global Hawk se približava vazdušnom prostoru Washingtona
brzinom od nekih 500 milja na sat, sa sjevero-istoka, a baterije
raketnog sistema protiv-vazdušne odbrane ‘očitavaju’ letjelicu
(transponder!) kao ‘domaću’, zato što ona to i jeste, tako da ne
dolazi do automatske aktivacije protivavionskih raketa.
Letjelica prelijeće šire područje iznad Pentagona, okreće se za
270 stepeni i spušta se nisko prema zemlji. Kada se približila
na nekih 60 metara od zapadnog krila zgrade, letjelica ispaljuje
raketu čija bojeva glava prolazi kroz tri prstena zgrade.
[Pogledaj flash-prezentaciju:
Napad na Pentagon.]
(Napomena - Ovdje se kalkuliše da je ta letjelica bila
opremljena i sa nuklearnom bojevom glavom koja se nalazila
unutar čvrste obloge od osiromašenog uranijuma i koja se mogla
daljinski aktivirati, nakon što je bila ‘deponovana’ u
unutrašnjost Pentagona.)
Global Hawk, letjelica dužine oko 13 metara i širine od oko
1.5 metara, sastavljena uglavnom od aluminijuma i poliuretana,
prilikom udara u zgradu Pentagona kida se na sitne komadiće.
Počinju pregovori između izvođača napada i Bush-ove
administracije, koji se na kraju završavaju dogovorom. Plijene
se video snimci, nuklearna bojeva glava se odstranjuje, mašina
za zataškavanje (mediji) stavlja se u puni pogon.
Bush-ova administracija smatra da joj još uvijek sve ide na
ruku.
Naravno, s obzirom da je Barbara Olson kao poznata javna
ličnost takođe "izgubila život" a i Pentagon je pogođen, ko će
se to drznuti da posumnja u zvaničnu verziju događaja?! Pa ne bi
valjda američka vlada napala samu sebe?
(Napomena: Hitlerov patokratski režim je svojevremeno na
sličan način izvršio paljevinu Reichstaga kako bi poduzeo mjere
protiv "vinovnika zločina", odnosno, učvrstio svoju vlast.)
Nakon spuštanja aviona Let 77 u bazu W.P. u Ohiu, Barbara je
premještena na sigurnu lokaciju, dijelovi tijela nekih putnika
odneseni su u Pentagon da bi kasnije biti tamo pronađeni a
ostatak je spaljen. Tako se i identifikacija žrtava uz pomoć
analize DNA mogla uspješno obaviti. Na kraju krajeva, vuk sit a
ovce, manje-više, - na broju. (Par hiljada ovaca manje, za
patokratiju ne predstavlja nikakav problem). Ted Olson, čovjek
koji je zaslužan za sprečavanje ponovnog brojanja glasova za
vrijeme lažiranih izbora 2000. g., te tako obezbjedio Bushu
predsjedničko mjesto, povremeno tajno obilazi svoju suprugu a
Bushov kabal će i dalje po svaku cijenu ostati pri tvrdnji da je
u Pentagon udario Boing 757, a ne nešto drugo.
PROBLEM SA LETOM 93
Transponder na avionu Let 93 ugašen je u 9:40, dok je ovaj
letjeo svojom normalnom putanjom prema Clevelandu. Uključen je
URAP i njemu su zadani novi parametri leta, čija je destinacija
trebala da bude turistička zona oko Washingtonskog Spomenika
(Washington Monument), kako bi se izazvalo što više ljudskih
žrtava. S obzirom da su piloti već prethodno prebacili kontrolu
nad avionom na autopilota, oni neko vrijeme nisu bili ni svjesni
da je avion promijenio putanju leta. Mehanizam koji je trebao da
aktivira ispuštanje gasa radio je na principu aktivacije uz
pomoć vazdušnog pritiska koji je bio postizan kad avion dostigne
određenu visinu. Međutim, u slučaju aviona Let 93, taj sistem za
aktivaciju je iz nekih razloga zakazao, tako da su putnici i
posada i dalje ostali budni i pri svijesti.
"Tehničar" koji je daljinski pratio zbivanja u avionu preko
svog monitora primjećuje grešku i nakon što je obavijestio o
tome svoje pretpostavljene, prelazi se na "plan B," prema kome
se URAP prebacuje na "ručno upravljanje. Kada je to učinjeno,
oni su napravili par osnovnih manevara kako bi se uvjerili da
URAP funkcioniše i da je avion pod njihovom kontrolom.
[Prema izvještaju MSNBC:
"Stacey Taylor, kontrolor letova na arodroma Cleveland je
izjavila, "Čula sam jednog od kontrolora iza sebe kako je
uzviknuo ‘O, Bože moj, pa šta taj avion radi!? Šta taj avion
radi!?’ U tom momentu nisam bila toliko zaposlena, pa sam ga
prebacila i na moj ekran i vidjela sam kako se on spušta, pa
uzdiže, spušta, pa uzdiže ali vrlo postepeno. On je išao 300
stopa prema dole, a onda 300 stopa prema gore..."]
Tek u momentu kad se avion počeo sam spuštati i uzdizati,
Jason Dahl i LeRoy Homer, piloti Leta 93 primjetili su da nešto
nije u redu. Svjesni činjenice da komercijalni avioni mogu da
budu daljinski kontrolisani, piloti zaključuju da je to upravo
ono što se i događa. S obzirom da su im sve veze sa kontrolnim
tornjem i vanjskim svijetom bile blokirane od strane
konspiratora, piloti na svoju ruku odlučuju da krenu ka Dulles
aerodromu u Washingtonu, preuzimajući manualnu kontrolu nad
avionom.
U otprilike isto vrijeme u vojnoj bazi Olmsted AFB,
Pennsylvannia, za uzlijetanje se priprema lovac F-15 naoružan sa
AMRAAM raketama. Nešto malo prije 10:00, Let 93 ulazi u vazdušni
prostor države Pennsylvannia, lovac F-15 mu se približava na
nekih 10 milja i ispaljuje rakete. Teško oštećen, avion počinje
da ponire dok sa njega otpadaju pojedini dijelovi a piloti
grčevito pokušavaju da zadrže kontrolu. Tom prilikom oštećen je
i URAP uređaj, tako da se u tom momentu transponder aviona
nakratko ponovo uključuje.
[Na dijelu tonskog snimaka iz crne kutije, koji je bio
dostupan javnosti, čulo se jako strujanje zraka na osnovu čega
je bilo evidentno da je avion bio teško oštećen još u zraku.]
Avion udara u zemlju, navodno, kod mjesta Shanksville negdje
između 10:03 i 10:06.
[Međutim, čini se da ni to nije bilo sve. Konspiratori su
sada morali osigurati da niko iz tog aviona ne preživi. S tim u
vezi, samo njegovo obaranje nije bilo dovoljno jer je postojala
mogućnost da i nakon rušenja aviona neko od putnika preživi.
Kako bi osigurali da se tako nešto ne desi, čini se da je
lovački avion ispalio još jednu raketu u neposrednu blizinu
mjesta Shanksville, kako bi se napravilo LAŽNO mjesto nesreće i
odvukla pažnja sa mjesta gdje je palo glavno truplo aviona.
Odatle je i veličina rupe koja je napravljena eksplozijom rakete
(ili bombe?!) nesrazmijerno mala u poređenju s veličinom aviona
a na mjestu nesreće nije bilo dijelova aviona, kao ni leševa
putnika. (FBI je veoma brzo ogradio cijelo područje i zabranio
pristup.) Čini se da je glavno mjesto nesreće bilo nekih 6 – 8
milja dalje, u blizini mjesta New Baltimore.]
Video:
http://youtube.com/watch?v=JZekosYOmXc
Malo više ovdje: http://www.flight93crash.com
Prema glavnom planu koji je bio poznat Bushovoj
administracija, Bijela Kuća je takođe trebala biti pogođena
nekom omanjom "bin Ladenovom" letjelicom koja je vjerovatno
trebala biti navedena na cilj uz pomoć toplotnog izvora, tako da
je to bio i razlog zašto je u Bijeloj Kući u jednom momentu
naprasno izbio požar, međutim, kad im je postalo jasno da je
plan promijenjen, vatra je ugašena a informacije o tome
zataškane.
***
Dakle, ovo nedjelo koje je bilo naručeno od strane Bush-ovog
kabala, mnogo više je trebalo poslužiti Izraelcima, koji su ga
izveli. Oni su tako ucjenom stavili Bush-ovu administraciju u
džep i ona im sada mora obezbjediti neograničena sredstva i
bezrezervnu podršku u njihovim avanturama na Srednjem Istoku.
Kako vidimo, šou-program je već odavno počeo a sada se
zahuktava. Čini se da Jehovini miljenici, američka i svjetska
patokratija ovih dana počinju da nas uvode u ‘veliko finale’.
Neki očekuju da kada dođe do opšte gungule, pojaviće se
napokon i treća strana, naravno, u zvaničnoj ulozi -
spasioca. Ako ništa, za ove "igre bez granica" u ovoj našoj
‘zoni sumraka,’ ne može se reći da - nisu interesantne.
***
Na kraju, prije nego što proglasite ovu verziju događaja još
jednom teorijom zavjere, preporučio bih da pročitate knjigu
911
The Ultimate Truth, iz koje sam prenjeo ovaj materijal i koja se
može nabaviti
ovdje. Ukoliko niste među onima koje je
patokratija uspjela ‘transpersonalizirati’ izvan granica odakle
više nema povratka, vjerujem da će te tu naći dovoljno dokaznog
materijala i referenci koje prilično dobro podupiru gorenavedeni
scenario.
Na kraju krajeva, zvanična verzija tog događaja je ipak nešto
što je –
Čudnije od fantazije.
***
Besplatna energija
TESLIN AUTO NA KOSMIČKU ENERGIJU
Ivona Živković
http://www.ivonazivkovic.blogspot.com/
U knjizi "Tajne tehnologije hladnog rata – projekat Haarp i
dalje", Gerija Vasilatosa, pominje se i Teslin prijemnik
energije koji je on izgleda veoma uspešno 1930. testirao na
automobilu.
Vasilatos piše da je Tesla već ranije proučavao stanje
naelektrisanih čestica u čvrsto nabijenom vrtlogu etera
(jonosfere). Snaga koja se ispoljavala u blizini takve vrtložne
eterične konstrukcije bila je ogromna, a eterska težina
održavala je izvanrednu stabilnost.
U takvu konstrukciju postavljena kristalna rešetka stvorila bi
električni napon. Sa izvesnim metalnim rešetkama unutaratomsko
polje energije koje bi se tada stvaralo bilo je neizmerno.
Zna se da je Tesla u svom radu tražio napon kojim bi ove eterske
izlive energije pokrenuo, a kada bi takva energija pokuljala
trebalo ju je jednostavno uhvatiti specijalno kontsruisanim
prijemnikom i sprovesti u električni motor.
Jedan takav prijemnik je Tesla očito veoma uspešno isprobao na
automobilu 1930.
Priču o tome zabeležio je aeronautički inženjer Derek Alhers,
koji je stupio u kontakt sa Teslinim rodjakom iz Jugoslavije,
Petrom Savom, koga je Tesla pozvao u Bufalo da zajedno testiraju
automobil "na struju". U druge očito nije imao poverenja.
To je bio auto marke Pierce Arrow, jedan od luksuznih automobila
tog perioda. U autu se nalazio električni motor dužine oko 1
metra i obima oko 60 cantimetara. Iz njega su vodila dva debela
kabla vezana za prednju kontrolnu tablu. Dodato je bilo i
skladište za 12 Voltne baterije.
Maksimalna brzina rotora je bila 30 okretaja u sekundi sa vučom
od 80 konjskih snaga. Bila je tu i antenska cev visoka 1,8
metara uglavljena u zadnji deo auta.
Tesla je seo na mesto suvozača i počeo da podešava prijemnik
energije na komandnoj tabli koji nije bio veći od kratkotalasnog
običnog radija. U njemu se nalazilo 12 specijalnih cevi koje je
Tesla poneo sa sobom u maloj kutiji u obliku kofera.
Savo je rekao Ahleru da je Tesla prijemnik sastavljao u
hotelskoj sobi. Ove neobične cevi tačno su ulegle u svoja
ležišta kada ih je postavio. Kada je gurnuo dve cevi Tesla je
rekao da sada imaju struju i da može da okrene kontakt ključ.
Savo je to učinio, ali nikakv s zvuk nije se čuo. Ali, čim je
pritisnuo gas automobil je krenuo. Sve vreme vožnje nikakav zvuk
motora se nije čuo.
Nije poznato koliku su dužinu puta prešli, za osam dana koliko
su se vozili, ali gorivo nikada nisu sipali.
Brzina koju su dostizali je bila od 90 do 120 milja na sat.
Osmog dana zaustavili su se na nekoj staroj farmi 20 milja od
Bafala. Auto su tamo ostavili u jednom ambaru, a Tesla je poneo
svojih 12 cevi iz prijemnika i ključ za pokretanje.
Dok su se vozili gradom i kroz predgradja Tesla nije želeo da
odgovara na Petrova pitanja. Tek kada su bili daleko izvan grada
rekao je rodjaku da je pokretačka snaga auta povezana sa
"misterioznom radijacijom koja dolazi iz etera" i da je
"energija na raspolaganju u neograničenim količinama". Savo se
prisetio i reči da on "ne zna odakle ona dolazi, ali da
čovečanstvo treba da bude zahvalno za njeno postojanje". Mala
spravica na suvozačevoj strani očito je primala tu misterioznu
energiju.
Savo je još stekao utisak da se Tesla plašio da neko ne otkrije
njegova istraživanja. Uspeo je samo da saznao kako Tesla očekuje
da će se njegova sprava uskoro koristiti na velikim brodovima,
čamcima, vozovima i u automobilima.
Kasnije je Savo načuo da je prijemnik sa cevima i ključem ubrzo
nakon vožnje spaljen zbog sigurnosti "jer su procurile neke
informacije".
Mesec dana nakon vožnje Petra Savu je pozvao čovek koji se
predstavio kao Lee de Forest i pitao ga kako mu se dopala
vožnja? Savo je odgovorio da je bio veoma radostan zbog te
misteriozne vožnje, a de Forset mu je rekao je da njegov ujak
Tesla najveći živi naučnik na svetu.
Kada je kasnije Savo pitao ujaka Teslu da li će njegov
"prijemnik" biti negde upotrebljen, Tesla je šturo odgovorio da
je bio u pregovorima sa nekim od najvećih kompanija za izgradnju
brodova. Kako je Savo dalje zapitkivao ujak je postajao ljut i
neveoljan za priču. Savo je saznao da je bio veoma zabrinut za
sigurnost svojih pronalazaka i sve testove je radio uz veliku
predostrožnost i tajnovitost jer je nekoliko puta bio žrtva
manipulacija.
Komentar: Onima koji prate zbivanja na području tzv.
"underground science" ili "nauke iz podzemlja" vjerovatno nije
trebalo dugo da bi shvatili da je besplatna energija davno
otkrivena, i – sakrivena. Tako i danas imamo ljude koji
otkrivaju nove načine za korištenje besplatne energije, a
naravno, imamo i patokratiju kojoj nije u interesu da ona bude
široko dostupna. Glavni razlog za to nije samo u tome što bi
elita na vlasti ostala bez profita dobijenog prodajom nafte i
struje, nego se radi o tome da besplatna energija obezbjeđuje
čovjeku veću nezavisnost od države i upravnog sistema
(patokratije!?). Čovjeka koji raspolaže besplatnom energijom
nije lako kontrolisati, pogotovo ako on još ima tendenciju da
razmišlja svojom glavom. Dakle, besplatna energija još uvijek
zvanično ne postoji a koliko dugo će to trajati, to zavisi od
toga koliko dugo ćemo mi kao ljudska bića biti ovoliko
ignorantni.
Zona Sumraka
Charles Forte
Još na samom početku prošlog vijeka, 1919. godine, Amerikanac
po imenu Charles Forte objavio je knjigu po imenu The Book of
the Damned. Ta knjiga, mada od samo nekih 300 strana, bila je
napisana na osnovu desetina hiljada dokumenata koje je Charles
vrijedno skupljao, pokušavajući odgonetnuti porijeklo i pozadinu
paranormalnih fenomena na ovoj našoj planeti. Tako se prema
njemu, na engleskom govornom području i dan danas paranormalani
događaji često nazivaju i „fortean-skim". Danas postoji i jedan
poznati magazin Fortean Times, koji je nazvan po njemu i koji se
bavi tom problematikom.
Da skratimo priču, na osnovu mozaika kojeg je Charles sklopio
na temelju svih infomacija koje je još tada prikupio, on je u
svojoj knjizi između ostalog napisao i ovo:
„Ja mislim da smo mi imovina. Hoću da kažem, da mi pripadamo
NEČEMU; nekada davno planeta Zemlja je bila ničija zemlja, drugi
svjetovi su je istraživali, kolonizirali i međusobno se borili
za prevlast nad njom i ona sada pripada NEČEMU; to NEŠTO
posjeduje ovu Zemlju – dok svima drugima zabranjuje pristup.
(...) Ja ne znam kako da predstavim u ovoj knjizi sve moguće
načine na koje mi možemo biti iskorištavani od strane nekog
drugog oblika egzistencije...(...) Svinje, guske, goveda... Prvo
treba spoznati to da njih neko posjeduje. Onda treba potražiti
razlog zašto. Ja mislim da smo mi, nakon svega, korisni nekome –
da je među našim vlasnicima došlo do neke promjene – ili da sada
to NEŠTO ima zakonsko pravo na nas, bilo da je ono to ostvarilo
silom ili nas je otkupilo od naših prijašnjih vlasnika koji su
možda bili malo primitivniji u odnosu na ove nove – a sve je to
bilo poznato možda već vijekovima nekim pojedincima na ovoj
planeti, nekim društvima, pripadnicima nekih kultova čiji
članovi imaju ulogu OVNOVA PREDVODNIKA, vodeći nas na osnovu uputstava koje
dobijaju od NEKUD DRUGO – u skladu s našom
misterioznom
upotrebljivošću."
Dakle, ovaj čovjek je uradio domaću zadaću još prije skoro
100 godina. On je još davno primjetio vezu između naših
„ovnova-predvodnika", tajnih društava/kultova a saznao je i
odakle im stižu direktive.
Kako gore, tako i dole
Neki metafizičari tvrde da ova stara hermetička maksima "kako
gore, tako i dole", u suštini, govori o tome da bi odnos između
entiteta od "NEKUD DRUGO" ili sa gornjeg "sprata" (4D) i nas sa
donjeg (3D), mogao biti sličan našem (3D) odnosu prema
životinjama (2D). Tako, za primjer možemo uzeti ovce.
Dakle, mi smo ovce morali proučiti skoro do najsitnijih detalja,
da bi bili u stanju da ih efikasno iskorištavamo i manipulišemo
njima. Genetičkim odabirom, tj. genetičkom manipulacijom ovaca
mi se trudimo da dobijemo ovce sa najvišim prinosom vune, mesa
ili mlijeka.
Kod same proizvodnje mesa/energije u naprednim zemljama
novorođeni jaganjci sa traženim genetskim sklopom se odmah po
rođenju identifikuju RFID markicama. Svaki tretman određenim
hemijskim sredstvima unosi se u bazu podataka tako da se može
imati pregled napretka jagnjeta od njegovog rođenja, tj. "od
farme, pa do trpeze".
Sistem za obezbjeđenje kvaliteta hrane
U proizvodnji hrane koriste se tzv. Programi za obezbjeđenje
kvaliteta koji su bazirani na Internacionalnim standardima.
Na primjer, u mesnoj industriji, njihov je cilj da kada se
rigorozno primijene, obezbijede proizvodnju zdravog i
kvalitetnog mesa i mesnih prerađevina, odnosno, kvalitetne hrane
za čovjeka. Taj sistem je baziran na jednoj metodologiji koja se
naziva HACCP.
Kad se pravilno primjeni, taj sistem obezbjeđuje efikasnu i
bezbjednu proizvodnju hrane pod ograničenim nadzorom spolja (što
u našem slučaju podrazumijeva - od strane vlade tj. državne
inspekcije).
HACCP (Hazard Analysis Critical Control Point) – Analiza
Hazarda/Opasnosti i Kritična Kontrolna Tačka
HACCP je jedan sistematski pristup za identifikaciju, evaluaciju
i kontrolu svih hazarda, odnosno, opasnosti za valjanost hrane i
baziran je na 7 principa:
1. Sprovođenje analize hazarda
2. Identifikacija Kritičnih Kontrolnih Tački (KKT) u procesu
proizvodnje
3. Određivanje Kritičnih Granica (KG) na svakoj KKT
4. Uspostavljanje procedura za nadzor
5. Određivanje Korektivnih Mijera (KM) kada se uz pomoć nadzora
ustanovi da je došlo do odstupanja ili prevazilaženja Kritičnih
Granica
6. Utvrđivanje procedura za verifikaciju
7. Održavanje dokumentacije
Prije implementacije HACCP-a potrebno je napraviti određene
Preduslovne programe kao što su Čišćenje i sanitacija, Lična
higijena, Eliminacija otpadnih materija, Kontrola insekata i
gamadi, Kontrola kemikalija itd.
Onda se pravi blok-dijagram cijelog procesa proizvodnje na koji
se ucrta svaki korak u proizvodnji i preradi mesa, od
omamljivanja životinja i klanja, pa sve do krajnjeg istovara
proizvoda u obliku svježeg mesa, mesnih prerađevina ili gotove
hrane.
Nakon toga se sprovodi jedna detaljna analiza hazarda, što
podrazumijeva utvrđivanje svih mogućih opasnosti (bioloških,
hemijskih, fizičkih itd.) koje se mogu pojaviti na svakom koraku
proizvodnje, kao i određivanje kontrolnih mjera koje se tu mogu
primjeniti. Za svaki mogući hazard određuje se stepen rizika,
njegova ozbiljnost i značaj.
Poslije toga u procesu proizvodnje određujemo Kritične kontrolne
tačke. KKT je korak u proizvodnji na kojem se može primjeniti
određena kontrolna mjera koja je bitna za prevenciju ili
eliminaciju hazarda, ili njegovog snižavanja do prihvatljivog
nivoa.
Nakon toga se utvrdjuju Kritične granice (KG) za svaki
identifikovani hazard. KG je vrijednost koja razdvaja
prihvatljivo od neprihvatljivog.
Poslije toga uspostavićemo Metode za Nadzor. Nadzor
podrazumijeva jednu planiranu sekvencu opservacija i mjerenja
kako bi se odredilo da li se svaka KKT nalazi pod kontrolom.
Nadzor ima nekoliko ciljeva: prati funkcionisanje sistema;
ukoliko pokazuje negativne trendove ili tendenciju za gubitkom
kontrole, onda određene mjere moraju biti poduzete kako bi se
mogla ponovo uspostaviti kontrola nad procesom proizvodnje,
prije nego što dođe do dostizanja Kritičnih granica ili njihovog
prekoračenja. Ukoliko dođe do prekoračenja KG, to onda
podrazumjeva da je došlo do gubitka kontrole nad proizvodnjom.
Naravno, svaki dio postrojenja za proizvodnju hrane ima svoje
nadzornike koji su tu da osiguraju da se proizvodnja odvija po
planu i programu i da se kvalitet proizvoda održava na određenom
nivou. Dakle, sam vlasnik klaonice
ne mora ni biti tu
fizički prisutan jer kad SISTEM dobro funkcioniše tj. kad je
unutrašnja kontrola dobro uspostavljena, onda sve ide manje-više
automatski a on može ponekad da navrati, a i ne mora. Roba ide
na tržište i stalno se stvara profit.
Idući korak je određivanje Korektivnih Mjera koje se koriste
kada nadzor indicira da je došlo do prekoračenja Kritičnih
Granica. Postoje različite vrste korektivnih mjera, kao npr.
trenutne, dugoročne, preventivne itd. Obično su preventivne
mjere najuputnije, međutim, one se ne mogu svuda primjeniti.
U svakom slučaju, kad dođe do neke devijacije u proizvodnji, u
sklopu procesa određivanja korektivnih mjera prvo se istražuje
razlog zbog kojeg je došlo do devijacije, onda, šta treba da se
uradi kako bi se devijacija otklonila, tj. implementira se
određena korektivna mjera, nakon toga pristupa se pojačanom
nadzoru kako bi se utvrdilo da li ta mjera funkcioniše tj. da li
je ona otklonila devijaciju itd. i na kraju se pokušava uvesti
preventiva, da bi se spriječilo ponavljanje određene devijacije.
Zatim slijedi - Verifikacija, što podrazumijeva sve aktivnosti u
vezi određivanja toga da li sistem funkcioniše prema planu i
programu.
I na kraju, uspostavlja se procedura za čuvanje svih podataka.
Postoje i tzv. "Nedostaci/opasnosti nulte tolerancije". Kako
samo ime kaže, to su neke mane ili greške na proizvodu koje se
ne smiju tolerisati ni u najmanjoj mjeri. Ukoliko se one
ustanove, moraju biti odmah eliminisane prema posebnom protokolu
koji je napravljen upravo za tu svrhu. Tu se radi o jednoj
seriji korektivnih mjera koje se koriste odmah nakon otkrivanja
neke "greške/opasnosti nulte tolerancije".
Kod proizvodnje hrane, mi takođe koristimo i određne uređaje u
obliku sondi ili
IMPLANATA, koje nazivamo "data-logeri".
Kad ih stavimo u proizvod, oni bilježe sve što se unutra zbiva.
Na primjer, oni mogu biti povezani s kompjuterom koji opet može
biti povezan sa regulacijom rada hladnjača, te u skladu sa
promjenama u temperaturi proizvoda, kompjuter će automatski
regulisati operativne parametre hladnjača u smislu regulacije
temperature vazduha, brzine njegove cirkulacije, vlažnosti itd.
Kod privođenja ovaca na klanje, mi takođe uzimamo u obzir
njihove prirodne karakteristike.
Recimo, ovce imaju prirodnu tendenciju da prate svoje lidere i
da im vjeruju. Stoga se u mnogim klaonicama u nekim zapadnim
zemljama za tu svrhu koriste tzv. ‘jude’, odnosno, jarci koji su
specijalno trenirani (programirani) da vode ovce od obora do
mjesta za klanje.
Za pospješivanje kretanja ovaca iz obora do mjesta za klanje, u
nekim klaonicama se koriste i za te svrhe specijalno trenirani
psi.
S obzirom da smo mi humana civilizacija, kod klanja ovaca mi
takođe primjenjujemo i etiku. Postoji nešto što se naziva
Program za obezbjeđivanje dobrostanja životinja. Prema tom
programu mi ne smijemo izazivati kod ovaca preveliki stres kad
rukujemo s njima. Kad se ovce nalaze u oboru, one imaju utisak
da su slobodne. Preveliki stres kod ovaca može da uzrokuje neke
nepoželjne promjene u kvalitetu mesa. Isto tako, ne želimo da se
životinje pate više nego što je potrebno. S tim u vezi, mi ćemo
im obezbjediti dovoljno hrane i vode dok čekaju na klanje, psima
ćemo staviti brnjice tako da ih ne ujedaju kod interakcije s
njima, jer ugrizne rane uzrokuju oštećenje mesa i smanjuju mu
kvalitet. Psi treba da manipulišu ovce na bazi indukcije straha
u njih. Uplašena ovca se obično ponaša onako kako se od nje
očekuje, tj. lakša je za manipulaciju.
Isto tako, prije klanja mi upotrebljavamo određene uređaje za
omamljivanje ovaca, jer propisno omamljena ovca ne osjeća bol a
ne može ni pobjeći, niti pružiti neki značajniji otpor.
***
Ovo je bio jedan kraći opis metodologije za obezbjeđenje naše
zdrave ishrane. Ovdje vidimo da smo uspostavili jedan SISTEM za
proizvodnju hrane iz kojeg životinja nema šanse da izađe
napolje, odnosno, da ne ostvari onu ulogu koju smo joj
namijenili, što znači - da od nje dobijemo kvalitetan
prehrambeni proizvod. Taj SISTEM, kad se pravilno uspostavi,
funkcioniše skoro automatski, sam po sebi, tako da ga je
potrebno samo povremeno nadzirati i korigovati. S tim u vezi,
zar ne bi bilo za očekivati je da će i entiteti s gornjeg
"sprata", za obezbjeđenje svoje ishrane imati jedan sličan
sistem koji je mnogo više sofisticiran od ovog našeg?! Mi bi
mogli bar uzeti u obzir mogućnost da smo kao ljudska bića u
odnosu na te entitete, isto kao što su ovce u odnosu na nas.
Njihova inteligencija je daleko viša (pogotovo, nakon što su nas
‘lobotomizirali’ ili genetički izmanipulisali) a njihova
tehnologija je daleko savremenija (na primjer, naši
"data-logeri" su veličine hemijske olovke a njihovi
implanti
su mikronskih dimenzija).
(…)
Međutim, situacija nije toliko beznadežna. Uostalom, to ćete
i sami vidjeti, odmah ovdje dole, pod temom Gnostika.
Gnostika
Ispit
Čovjek od života dobija upravo ono što mu i daje. Vaš život
je ogledalo onoga što vi jeste. On je vaš odraz. A vi ste
pasivni, slijepi i zahtjevni. Uzimate sve, prihvatate sve, bez
osjećaja da imate ikakve obaveze i odgovornost.
Vaš odnos prema svijetu i životu je odnos onoga koji smatra
da ima pravo da traži i uzima, bez potrebe da za nešto plati ili
da nešto zasluži. Vi vjerujete da su sve stvari tu zbog vas,
jednostavno zato što ste to vi!
Cijelo vaše sljepilo je tu!
Vi živite ekskluzivno na principu "ja to volim" ili "ja to ne
volim", ne cijenite ništa do samog sebe. Ne priznajete ništa što
je iznad vas, teoretski ili logički, možda, ali u praksi ne. To
je i razlog zašto mnogo tražite i što stalno vjerujete da je sve
jeftino i da vi imate dovoljno para u svom džepu da kupite sve
što vam se svidi. Vi ne priznajete nikoga iznad vas, bilo izvan
vas samih ili unutar vas. To je zato što, opet ponavljam, vi
nemate mjere i živite pasivno, na bazi onoga što volite ili ne
volite.
Da, vaše "poimanje samih sebe" vas zasljepljuje. To
predstavlja najveću prepreku ka jednom novom životu. Vi morate
biti sposobni da savladate tu prepreku, taj prag, da bi
nastavili dalje.
Taj ispit dijeli ljude na dvije vrste: "žito" i "kukolj". Bez
obzira na to koliko inteligentan, koliko nadaren, čovjek može
biti, ukoliko on ne promijeni način na kojeg gleda samog sebe,
za njega neće biti nikakve nade za neki unutarnji razvoj, za rad
ka sticanju samo-znanja, za istinsko postajanje. On će ostati
onakav kakav jeste, cijelog svog života.
Prvi zahtijev, prvi uslov, prvi ispit za nekoga ko želi da
radi na samom sebi je da promijeni način na kojeg shvata samog
sebe. On ne smije zamišljati, niti jednostavno vjerovati ili
razmišljati, nego on mora vidjeti one stvari u samom sebi koje
nikada prije nije vidjeo, vidjeti ih stvarno i vidjeti ih
onakvim kakve one jesu. Njegovo poimanje se nikada neće moći
promijeniti, sve dok on ne vidi ništa u sebi. A da bi vidjeo, on
mora naučiti da gleda; to je prva inicijacija čovjeka u
samo-spoznaji.
... Ukoliko on vidi jednom, on će moći videti i drugi put, a
ako se to nastavi, onda on više neće moći da ne vidi. To je ono
stanje koje se traži, to je taj cilj naše opservacije; to je ono
mjesto odakle će se roditi jedna istinska želja, jedna
neodoljiva želja da se postane: od hladnih, mi ćemo postati
topli, vibrantni; dodirnuće nas realnost.
Danas mi nemamo ništa do jednu iluziju o onome što jesmo. Mi
imamo previše visoko mišljenje o sebi. Mi ne poštujemo sebe. Da
bih poštovao sebe samog, ja prvo moram prepoznati u sebi onaj
moj dio koji se nalazi iznad drugih dijelova, a s tim u vezi i
moj odnos prema tom dijelu svjedočiće i moje poštovanje koje
imam prema njemu. Na taj način ja ću da poštujem sebe. I moja
interakcija s drugima će biti vođena s istim poštovanjem.
Vi morate razumjeti to da su sve druge mjere — talenat,
obrazovanje, kultura, genijalnost — samo promjenljive mjere,
mjere za detalje. Jedina prava mjera, jedina nepromjenljiva,
objektivno istinska mjera je mjera unutarnje vizije.
Ja vidim - ja vidim sam, uz pomoć toga, vi ste nešto
odredili. S jednim višim istinskim dijelom, vi ste odredili
jedan drugi niži dio, koji je takođe istinit. A ta mjera, koja
sama određuje ulogu svakog od tih dijelova, vodiće će vas do
poštivanja samih sebe.
Međutim, vidjećete da to nije nimalo lako. A to nije ni
jeftino. Moraćete to skupo platiti. Za loše platiše, lijene
ljude, parazite, nema nade. Vi morate platiti, platiti mnogo,
platiti odmah, platiti unaprijed. Platiti sobom. Iskrenim,
savjesnim, nepristrasnim trudom. Što ste više spremni da
platite, bez škrtarenja, bez varanja, bez ikakavih falsifikata,
utoliko ćete više i dobiti. I tada ćete upoznati svoju prirodu.
I vidjećete sve one trikove, i nepoštenje kojima će vaša priroda
pribjegavati kako bi izbjegla da plati čvrstom valutom. To je
zato što vi morate da plaćate s vašim gotovim teorijama, vašim
duboko-ukorijenjenim ubjeđenjima, vašim predrasudama, vašim
uobičajenim načinom igre, vašim "ja to volim" i "ja to ne
volim". Bez pogađanja, pošteno, bez pretvaranja. “Iskreno”
pokušavajući da primjetite one momente kad nudite svoj
falsifikovani novac.
Pokušajte za momenat prihvatiti pomisao da niste ono što
vjerujete da jeste, da precjenjujete sebe, u stvari, da vi
lažete same sebe. Da vi stalno lažete same sebe, u svakom
momentu, po cijeli dan, cijeli svoj život. Da to laganje
upravlja vama do te mjere da vi to više ne možete kontrolisati.
Vi ste žrtva laganja. Vi posvuda lažete. Vaše veze s drugima –
laži. Vaše vaspitanje drugih, vaša pravila ponašanja — laži.
Vaša učenja - laži. Vaše teorije, vaša umjetnost - laži. Vaš
društveni život, vaš porodični život - laži. I ono što mislite o
samom sebi – takođe, laži.
Ali vi nikada ne prestajete s tim što radite i šta govorite
zato što vjerujete sebi. Vi se morate zaustaviti i iznutra
posmatrati. Posmatrati bez unaprijed stvorenog mišljenja,
prihvatajući bar za momenat tu mogućnost da lažete. A kad tako
posmatrate, plaćajući sobom, bez samo-sažaljenja, odričući se
svih svojih pretpostavljenih bogatstava za samo jedan momenat
realnosti, onda ćete možda izenada vidjeti nešto što niste
nikada prije u sebi vidjeli sve do tog dana.
Vidjećete da ste drugačiji od onoga što ste mislili da ste.
Vidjećete da vas je dvoje.
Jedan koji nije, ali zauzima mjesto i igra ulogu onoga
drugog. I jedan koji jeste ali on je tako slabašan, tako
neprimijetan, skoro da prije nestane, nego što se pojavi.
On ne može da podnese laži. I najmanja laž njega natjera da
se povuče. On se ne bori, on ne pruža otpor, on je već unaprijed
pobijeđen.
Učite da gledate sve dok ne naučite da uočavate razliku
između te vaše dvije prirode, dok ne vidite te laži i prevaru u
sebi. Kada vidite te vaše dvije prirode, tog dana, u vama,
istina će se roditi.
G. Gurđijev
naravno, tada
će se promijeniti i naša percepcija, način
razmišljanja i ponašanja.
